ŠHITSKA RELIGIJSKA MISAO
Tri metoda religijskog mišljenja
Pod "religijskom mišlju" podrazumjevamo oblik mišljenja koji je vezan za bilo koji problem religijske prirode u okviru posebne religije, na isti nacin na koji je matematicka misao oblik mišljenja koji se primjenjuje u vezi matematickih pitanja i rješavanja matematickih problema.
Suvišno je reci da religijska misao, kao i drugi oblici mišljenja, mora imati pouzdane izvore iz kojih potice "sirovina" ove misli i od kojih zavisi. Slicno, postupak razmišljanja neophodan za rješavanje matematickih problema mora imati niz cvrstih matematickih cinjenica i principa.
Jedinstven izvor od koga zavisi Bozanski otkrovena religija i na koji se oslanja, buduci da je zasnovana na otkrovenju koje ima nebesko porijeklo, nije ni jedan drugi do casni Kur'an. Kur'an je najpotpuniji i najtacniji testament univerzalnog i vjecnog zivog poslanikovog vjerovesništva, i sadrzaj Kur'ana nosi suštinu islamskog poziva. Naravno, cinjenica da je sam Kur'an izvor islamske religijske misli ne eleminiše druge izvore i porijekla pravilnog mišljenja, što ce biti objašnjeno kasnije.
Postoje tri metoda religijske misli u islamu. Casni Kur'an i njegova ucenja ukazuju muslimanima na tri puta koja treba sljediti u namjeri razumjevanja ciljeva religije i islamskih ucenja:
1) stazu spoljašnjeg i formalnog aspekta religije (šerijat);
2) stazu intelektualnog razumjevanja; i
3) stazu duhovnog razumjevanja kroz iskrenost u poslušnosti Bogu.
Moze se uociti da se casni Kur'an, u svom formalnom aspektu, obraca svim ljudima bez obezbjedjivanja bilo kakvog dokaza. Radije, oslanjajuci se na jedinstvenu Boziju nezavisnost, zapovjeda ljudima da prihvate osnove religije kao što su jednoboštvo, poslanstvo, eshatologija; daje im prakticne naloge kao što su oni o dnevnim namazima, postu, etc; dok im istovremeno zabranjuje cinjenje drugih odredjenih radnji. Ipak, ukoliko Kur'an ne bi obezbjedjivao vjerodostojnost u odnosu na te zapovijesti, od covjeka se nikada ne bi moglo ocekivati da ih poštuje. Zato se mora naglasiti da su tako jednostavne zapovijesti iz Kur'ana staza ka razumjevanju konacnih religijskih ciljeva i shvatanju islamskih ucenja. Takve verbalne izraze kao što su "vjerovanje u Boga i Njegovog poslanika" i "cinjenje namaza" nazivamo spoljašnjim ili formalnim aspektima religije.
U dodatku upucivanju u spoljašnje aspekte religije, vidimo da casni Kur'an u mnogim ajetima upucuje covjeka ka intelektualnom razumjevanju. On poziva covjeka na razmišljanje, kontemplaciju i vaganje Bozanskih znakova u makro i mikro kosmosu. On mnoge istine objašnjava kroz neoptereceno intelektualno tumacenje. Uistinu se mora rjeci da ni jedna svijeta knjiga ne uzdize i ne prijeporucuje ljudima nauku i intelektualno saznanje u mjeri u kojoj to cini Kur'an. U mnogim svojim rjecima i iskazima Kur'an potvrdjuje valjanost intelektualnog dokaza i naucnog dokazivanja, što ce rjeci, ne tvrdi da covjek prvo treba da prihvati valjanost islamskog ucenja, a da zatim, intelektualnim dokazima potvrdi ta ucenja. Prije, sa potpunim pouzdanjem u istinitost sopstvene pozicije, proklamuje da covjek treba da koristi sopstveni razum u otkrivanju istine islamskog ucenja, a da tek tada prihvati takvu istinitost. On treba da traga za potvrdom rjeci sadrzanih u islamskoj poruci u svijetu stvorenoga, koji je sam po sebi vjerodostojan dokaz. I konacno, covjek treba da nadje potvrdu svoje vjere u rezultatima racionalnog dokazivanja; on ne treba prvo da stekne vjeru, a zatim iz vjerske poslušnosti, da traga za dokazima. Tako je filozofska misao, takodje, put cija su validnost i dijelotvornost potvrdjeni u casnom Kur'anu [145].
Takodje, u dodatku upucivanju u spoljašnje i intelektualne aspekte religije, vidimo da casni Kur'an istancanim rjecima objašnjava da sve istinske religijske nauke poticu i dolaze do jednoboštva (tewhida) i Bozanskog znanja i Njegovih svojstava. Savršenstvo Bozijeg znanja pripada onima koje je On sakupio iz svih krajeva svijeta i uzdigao do Samog Sebe. To su oni ljudi koji su zaboravili na sebe i na sve stvari i koji su kao rezultat svoje poslušnosti Bogu bili u stanju da svu svoju snagu i energiju usredsrede ka transcedentnom svijetu. Njihove oci su bile osvijetljene vidjenjem svijetlosti Istinskog Tvorca. Culom oštroumlja su spoznali realnost stvari u nebeskom i zemaljskom carstvu, jer su putem iskrenosti u svojoj poslušnosti dostigli stanje izvjesnosti (yakin). Kao rezultat te izvjesnosti, carstva nebesa i zemlje i besmrtni zivot vjecnog svijeta njima su otkriveni.
Razmatranje sljedjecih casnih stihova rasvijetljava u potpunosti ovu tvrdnju:
"Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!"
(Kur'an 21:25) [146]
"Hvaljen neka je Allah i daleko od onoga kako ga oni predstavljaju! Allahovi iskreni robovi nisu za to krivi."
(Kur'an 37:159-160) [147]
"reci: "Ja sam covjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog. Ko zudi da od Gospodara svoga bude ljepo primljen, neka cini dobra dijela i neka, klanjajuci se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga."
(Kur'an 18:110) [148]
"I sve dok si ziv, Gospodaru svome se klanjaj!"
(Kur'an 15:99) [149]
Bog kaze:
"I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi cvrsto vjerovao."
(Kur'an 6:75) [150]
"Uistinu! Knjiga cestitih je u Illijjunu, a znaš li ti šta je Illijjun? Knjiga ispisana! nad njom bdiju oni Allahu bliski."
(Kur'an 83:18-21) [151]
"Ne valja tako, nek znate pouzdano, dzehenem cete videti jasno!"
(Kur'an 102:5-6] [152]
Zato mozemo reci da je jedna od staza za razumjevanje relgijskih istina i ucenja ocišcenje svjetovnog duha i iskrenost u odanosti Bogu.
Iz onoga što je receno postaje jasno da casni Kur'an prijedlaze tri metoda u shvatanju religijskih istina: spoljašnje, ili formalne vidove religije; intelektualno razumjevanje i iskrenost u poslušnosti, koja vodi intelektualnoj intuiciji, koja rezultira u otkrivanje istine i njenog unutrašnjeg sadrzaja. Ipak, potrebno je znati da se ova tri metoda razlikuju medju sobom na više nacina. Na primjer, kako su spoljašnji vidovi religije i verbalni izrazi najjednostavnijeg jezika, to su oni dostupni svim ljudima, i svako od njih ima koristi u skladu sa svojim sopstvenim mogucnostima [153].
Na drugoj strani, druge dvije staze, koje odgovaraju posebnoj grupi (eliti-khavvass) nisu svojstvene svima. Staza preko spoljašnjih formi religije vodi ka razumjevanju islamskih principa i duznosti i rezultira u spoznaju suštine islamskog vjerovanja i prakse, kao i principa islamskih ucenja, morala i jurisprudencije. To je u suprotnosti sa druge dvije staze. Intelektualna staza moze otkriti probleme vezane za vjeru, etiku i opšte principe koji upravljaju prakticnim pitanjima, ali intelektualni metod ne moze otkriti posebne vjerske naloge date u Kur'anu i sunetima. Staza procišcenja svjetovnog duha, obzirom da vodi otkrivanju duhovnih istina datih od Boga, ne moze imati ogranicenja ili vaganje svojih rezultata ili istina otkrivenih preko ove Bozije blagodeti. Ljudi koji su postigli ovu spoznaju lišili su se svega i zaboravili sve sem Boga i nalaze se pod direktnim vodjstvom i dominacijom Samog Boga - Neka je slavljeno Njegovo ime! Šta god On zeli, a ne ono što oni zele, njima je otkriveno.
A sada cemo detaljnije razmatrati tri metoda religijske misli u islamu.