U četrdesetoj godini života Muhammeda, a.s., je Bog izabrao za poslanika. U jednoj prigodi, kada je uobičavao povlačiti se iz grada Mekke kako bi meditirao u planinama, sišla mu je objava. Nalazio se u pećini Hira’ na Brdu Svjetlosti (Jabal al-nur), gdje mu je u srcu potekla objava. On je također vidio meleka objave, Džibrila kako prekriva cijeli horizont. Iskustvo objave je bilo vizuelno i auditivno. Melek objave je zapovijedio plemenitom Poslaniku, a.s., da recitira riječ iqra’, što je imperativna forma u arapskom jeziku za recitiranje (ili čitanje). I tada je ljudskom rodu objavljeno prvo poglavlje (surah) časnog Kur’ana (Ugrušak, XCVI):
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!Čitaj u ime Gospodara tvoga Koji stvara, stvara čovjekaod ugruška!Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj,Koji poučava peru,Koji čovjeka poučava onome što ne zna.
Prve Božije riječi objavljene ljudskom biću ticale su se znanja, jer islam je bitno religija utemeljena na spoznaji Boga, koji jest Istina (al-Haqq), i na lučenju Istine od laži. Ovo prvo iskustvo objave je bilo tako silno da je u potpunosti preplavilo plemenitog Poslanika, psihički i fizički. Ono je, također, bilo popraćeno pouzdanim znanjem da je instrument objave bio melek s neba, a ne neka duhovna sila ili džinn koji je često nadahnjivao arapske pjesnike i proricatelje. Objava je odzvonila diljem kozmosa i kroz sva nebesa, i preobrazila je cijelo ozračje oko blagoslovljenog Poslanika, a.s. Ona ga je udarila poput vjetra i on je čuo glasni žamor i zvuk nalik zvuku zvona. Za dvadeset i tri godine, sve do njegove smrti, kad god mu je objava dolazila, blagoslovljeni Poslanik, a.s., bi osjetio onaj golemi pritisak na sebi. Znojio bi se, i, ako je jahao na kamili ili konju, noge životinje bi se krivile pod pritiskom Riječi koja se spuštala odozgo. Kasnije je plemeniti Poslanik, a.s., govorio: “Nikada nisam primio objavu a da nisam imao osjećaj kao da moja duša odlazi od mene.” Važno je ovdje objasniti temeljno islamsko učenje da je blagoslovljeni Poslanik, a.s., bio nepismen (ummi). Kako je mogao čovjek koji je nepismen čitati najelokventnije djelo arapskoga jezika? Da bi se razumjelo ovo temeljno učenje, važno je prisjetiti se kako objava nije bila proizvod duha blagoslovljenog Poslanika, a.s., nego mu je ona dolazila s neba. Časni Kur’an ne predstavlja riječi blagoslovljenog Poslanika, a.s., nego riječi Božije, riječi za koje je on bio samo provodnik. Nepismena narav blagoslovljenog Poslanika, a.s., znači to da prije negoli bi se mogla primiti božanska poruka, ljudska primateljka te poruke mora biti čista i pročišćena. Bog ne piše na običnoj, bilo kakvoj ploči. To pisanje iziskuje čistotu srca, duše i uma blagoslovljenog Poslanika, a.s., neuprljane ljudskim učenjem, kako bi poslužili kao ploča na kojoj je Riječ Božija bila upisana. Ako se razumije značenje objave i potpuna transcendentnost Božanskog ponad svega onoga što je ljudsko, i ako se također razumije nadopunljivost božanskog Čina i ljudske primateljke, tad se razumije i to zašto blagoslovljeni Poslanik, a.s., nije mogao biti drugo doli nepismen. Nikakav kriticizam modernih zapadnjačkih učenjaka u vezi sa ovim pitanjem nema bilo kakvu vrijednost, jer zapadnjački učenjaci odbijaju prihvatiti zbilju objave i razliku na razini bivanja između Riječi Božije i njene ljudske primateljke. Blagoslovljeni Poslanik, a.s., je sišao sa planine nakon prve objave u velikom strahu, i samo Hatidžino bodrenje ga je smirilo i pružilo mu sigurnost. Veliki trenutak kušnje je predstavljalo razdoblje između prvog i drugog trenutka objave, kada se blagoslovljeni Poslanik, a.s., sučelio sa izvjesnom sumnjom u vezi snaravi iskustva koje je iskusio. Ali, sa drugim pojavljivanjem meleka on je bio potpuno uvjeren da je, zacijelo, izabran za poslanika Božijeg.Prva osoba koja je prihvatila poziv islama bila je Hatidža, koju je slijedio ‘Alija, u to vrijeme još mladić, potom Abu Bakr, Zayd, Poslanikov, a.s., usvojeni sin,‘Uthman, Talhah i Zubayr. Prva Džibrilova posjeta blagoslovljenom Poslaniku, a.s., odmah je rezultirala uspostavom prvog jezgra islamske zajednice, jezgra koje je bilo sasvim malo, ali koje se ubrzo razvilo u novu religijsku zajednicu koja se čudesno širila brzinom svjetlosti najvećim dijelom tadašnjeg poznatog svijeta.Godine provedene u Mekki su bile herojsko razdoblje islamske zajednice, kada je ona bila neprestance progonjena i kada je trpjela svaki oblik pritiska. U početku su pristalice blagoslovljenog Poslanika, a.s., bili proganjani, ali su kasnije pritisci protiv njih bili zaustavljeni. Međutim, zajednica je bila proganjana dotle da su neke muslimanske obitelji bile poslane u Abesiniju, gdje im je utočište pružio jedan kršćanski car. Kada mu je bilo pedeset godina, blagoslovljeni Poslanik, a.s., je iskusio najtužnije razdoblje svoga života.Njegova supruga Hatidža je umrla nakon dvadeset i pet godina bračnoga života s njim. Gubitak je u početku bio gotovo nepodnošljiv i skoro ništa nije moglo utješiti Poslanika, a.s. Nekoliko sedmica kasnije umro je i njegov amidža Abu Talib, ostavljajući blagoslovljenog Poslanika, a.s., bez njegove najmoćnije zaštite. Domalo zatim on je oženio Sawdah i zaručio Abu Bakrovu kćerku ‘Aišu, koja je tada imala samo sedam godina, a koju će Poslanik, a.s., oženiti kada ona postane punoljetna.Tokom ovog najtežeg razdoblja, kada je muslimanima bilo zabranjeno da se mole i kada su bili uznemiravani, blagoslovljeni Poslanik, a.s., je uživao, u najmanju ruku, potporu svoje neposredne hašimijske obitelji, ali su mu se suprotstavljali neki od najmoćnijih likova poput Ebu Leheba i njegove žene, koja je pokazivala otvoreno neprijateljstvo prema njemu.Mada su Hašimije bili kadri zaštiti njegov život, potpora njegove obitelji nije bila dovoljna da zaustavi otpor mekanske zajednice koji je ona pokazivala prema njemu na razne načine. Blagoslovljeni Poslanik, a.s., je čak iskusio žestok otpor kada je pokušao poučavati i propovijedati u Taifu, i bio je primoran da napusti taj gradić zbog nasilničkih napada na njega.Preostale Kurejšije su pojačavali svoj otpor i još više su se počeli ljutiti na Poslanika, a.s., što je on više uspijevao privući ljudi i što je više ustrajavao u svojim nazorima. Očigledno ništa nije moglo biti pogubnije za položaj Kurejšija negoli je nova religija utemeljena na vjeri u transcendentnog Boga, a ne na idolima koji su se nalazili u Ka’bi. Kurejšije su zadržavali status nadmoćnosti usljed svoje kontrole nad Ka’bom, u kojoj su se nalazili idoli svih plemena iz Arabije. Stoga su oni u propovijedanju blagoslovljenog Poslanika, a.s., utemeljenom na strogom protivljenju svakom idolopoklonstvu, vidjeli ne samo religijsku nego i političku i društvenu prijetnju. Oni su dobro znali da,ako on uspije, Muhammed, a.s., će stvoriti religijski i društveni poredak u kojemu Kurejšije ne bi više mogli uživati gospodarske i društvene povlastice koje su imali u mekanskom društvu tog vremena. Zato su oni uznastojali da na svaki mogući način odvrate plemenitog Poslanika, a.s., od propovijedanja, uključujući ne samo uznemiravanje njega i njegovih sljedbenika nego i nuđenje da upravlja Mekkom, samo da bi sačuvali praotačku religiju. Ali ni prijetnja niti iskušenje nisu mogli pokolebati blagoslovljenog Poslanika, a.s., u misiji za koju ga je Bog izabrao. On je na svaki način odolijevao zastrašivanju koje je, na kraju, dovelo njegov život u opasnost i uzrokovalo njegovu seobu, koja je preobrazila historiju mlade islamske zajednice i, uskoro, historiju svijeta.