Predgovor istaknutog ucenjaka Šerifa er-Radija

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog!

I sada, hvala se duguje Bogu, koja pristaje uz Njega, kao cijena blagodati Njegovih, kao zaštita od iskušavanja Njegovih, kao put vrtovima Njegovim i kao sredstvo za umnozavanje dobrocinstva Njegova. I neka je blagoslov na Poslanika Njegova, Vjerovjesnika Milosti, Imama imama, svjetiljku Zajednice, izabranika iz roda velicine i porodice casti izvornih, rasadnika slave bujajuce, granu uzvišenosti preobilnu plodovima i lišcem, i na clanove porodice njegove, koji su svjetiljke u tmini, okrilje ljudima, sjajni svjetionici vjere i visoke zastave dobrote. Neka Allah lije na njih blagoslove sve koji odgovaraju polozaju njihovom kao nagrade za djela njihova i koji pristaju uz cestitost loze njihove, sve dok zore svicu i zvijezde trepere.

U ranom dobu svome, u osvit mladosti, zapoceo sam pisanje knjige o vrlinama imama - neka je mir na njih! - koja bi obuhvacala izviješca o krjepostima njihovim i niske govora njihovih. Svrhu tog zbornika izlozio sam na pocetku te knjige. U njoj sam sabrao dio koj i se odnosi na Aliju, Zapovjednika vjernih - mir neka je na nj! - ali nisam mogao okoncati onaj dio koji se odnosi na druge imame s obzirom na zapreke vremena i smetnje dana. Tu sam knjigu razdijelio u nekoliko poglavlja i odjeljaka. Posljednji odjeljak njezin obuhvaca krasnote savjeta kratkih, izreka mudrih, poslovica i pravila ponašanja, koji su preneseni od Alije - mir neka je na nj! Taj odjeljak nije sadrzavao govore duge i predavanja opširna.

Izvjestan broj prijatelja mojih i bracce u vjeri bijahu ushiceni nad prelijepim i rascvalim izrazima njegovim; uznosili su se nad sadrzajima odjeljka tog, pa zatraziše od mene da sastavim knjigu koja bi sadrzavala poruke odabrane ucitelja našeg, Zapovjednika vjernih - mir neka je na nj! - iz svih podrucja i grana, kao što su predavanja, poslanice, savjeti i pravila ponašanja, buduci da su bili uvjereni da bi ta zbirka citava obuhvacala prelijepe i nepoznate novine govorništva i rjecitosti, dragulje blistave jezika arapskog i iskaze sjajne o vjeri i svijetu ovome, s obzirom da to nije bilo sabrano ni u jednom drugom djelu, a Zapovjednik vjernih bijaše vodoskok rjecitosti i vrelo vještine govornicke. Preko njega izadoše na vidjelo skrivene tanahnosti rjecitosti i govorništva i od njega bijahu ucena pocela i pravila njihova. Kazivac i govornik svaki morao je slijediti trag njegov, a rjeciti propovjednik svaki koristio se govorima njegovim. Cak i tada niko mu nije mogao biti ravan. On ostaje prvi i vodeci, jer kazivanja njegova nose odraz znanja Bozijeg i slast govora Poslanikova. U skladu s tim, pristao sam uz zahtjev njihov, buduci da sam znao da to znaci korist veliku, ugled znatan i nagradu najljepšu.

Nakana je zbornika ovog iznijeti na vidjelo velicinu Zapovjednika vjernih i nadmoc njegovu u umijecu govornickom, uz brojne vrline njegove i odlike nebrojene, te pokazati kako se on uspeo do vrhunca umijeca tog i daje bio poseban medu prethodnicima svim ciji se govori navode na mjestima razlicitim. Govori su njegovi more s kojim su usporedbe nemoguce i riznica kojoj nema jednake. Buduci da podrijetlo svoje ponosno vucem od njega, imam zadovoljstvo navesti dvored Ferezdekov:

O Dzerire, to bijahu moji preci

Na okupu ravnim njima nešto reci!

Nalazim da se poruke Zapovjednika vjernih - mir neka je na nj! - mogu razdijeliti u tri skupine: prvo, govori i naredbe; drugo, pisma i obavijesti; trece, izreke mudre i savjeti. Voljom Boga Uzvišenog odlucio sam prvo odabrati govore najljepše, potom pisma i onda izreke mudre i pravila ponašanja. Predvidio sam za skupinu svaku zaseban dio knjige; u svakom sam ostavio i listova praznih, da se doda i ono što je mozda izostavljeno a bude naknadno pronadjeno. Svaki govor koji je uobicajen, ili je odgovor na pitanje neko, ili ima drugu svrhu neku, a ne pripada ni u jednu od podjela mojih, treba biti ukljucen u skupinu onu kojoj je najblizi ili kojoj po sadrzaju svome najviše odgovara. U ovaj zbornik moj ušli su dijelovi neki i recenice ciji raspored moze izgledati nesredjen i neprikladan. To je zato što sam sabirao samo najizrazitije govore sjajne, ali ih ne zelim sredjivati ili rasporedjivati.

Vrline Zapovjednika vjernih, po kojima se niko ne moze usporediti s njim, ocituju se u govorima njegovim o ustezanju od svijeta ovog, krjeposti, sjecanju na Boga i opominjanju. Ti su govori takvi da bi pazljivi citatelj njihov - kad ne bi znao da su to rijeci covjeka koji je zauzimao vladarski polozaj visoki i koji je utjecao na zivotne sudbine ljudi - stekao dojam nedvojben da su to rijeci covjeka koji se nije zanimao nicim do ustezanjem od svijeta ovog, koji nije cinio ništa do neprestanoga krjeposnog obracanja i sluzenja Bogu, koji se povukao i osamio u kuci nekoj ili u dalekome planinskom zaklonu nekom, gdje ne cuje ništa drugo do šapat svoj i gdje ne gleda ništa drugo do sebe sama. On ne bi povjerovao daje to govor onoga koji ulazi u bitke sa sabljom isukanom, odrubljujuci glave i nadvladavajuci silnike, i koji se vraca sa sabljom s koje kaplju krv i sluz srca. I pored svega tog, on je najviši medju onima koji su svjesni Boga. Ova je odlika jedno od onih svojstava zacudnih Zapovjednika vjernih kojima je u sebi sabrao suprotnosti i sastavio razlicitosti. Cesto to napominjem braci svojoj u vjeri i ukazujem im na to da bi razmišljali. To zaista zasluzuje da se nad njim razmišlja i u nj zadubljuje.

U zborniku se ovome moze ocekivati ponavljanje rijeci nekih ili sadrzaja, buduci da su govori Zapovjednika vjernih bili poznati kroz razlicite oblike prenošenja. Ponekad se dogadjalo daje narocit govor neki bio pronadjen u odredjenom obliku u predanju, pa je takav i zabiljezen. Poslije bi taj govor isti bio pronadjen u drugom predanju nekom, gdje bi imao dodatak prihvatljiv ili privlacniji nacin izrazavanja. U slucaju takvom, imajuci na umu podupiranje svrhe izbora ovog i ocuvanje izrazavanja prelijepog, kako se ono ne bi izgubilo, odluceno je da se ponovno dade. Bilo je i slucajeva ranijeg pojavljivanja govora nekog, ali je on, omaškom ili uslijed zaborava, bivao ponovno zapisan. To je, dakle, propust, a ne namjera.

Uz to, ne tvrdim da sam sabrao sve govore Zapovjednika vjernih i da ni jedan, ma koje vrste on bio, nisam ispustio. Ne iskljucujem ni mogucnost daje ono što je ostalo cak i opseznije od ovog što je sabrano, a daje ono što je znano i korišceno znatno manje od onog što je izostalo izvan dosega mog. Moja je zadaca bila uloziti trud i doseci ono što je moguce, a Allah Uzvišeni pokazuje put i vodi cilju koga On hoce.

Poslije sabiranja i sklapanja rukopisa ovog, ustanovio sam da bi knjigu valjalo nazvati ”Staza rjecitosti”, jer ce citatelju otvoriti vrata i skratiti mu priblizavanje rjecitosti. Znalac i izucavatelj namirit ce potrebe svoje iz nje, dok ce govornik, kao i skrušenik u svijetu ovome, naci ciljeve svoje u njoj. U knjizi ovoj nalazi se prelijepi govor o Jednoci Bozijoj, Pravednosti i neslicnosti Njegovoj bilo cemu, što utazuje zedj svaku i otklanja nejasnocu svaku. Od Boga trazim pomoc za uspjeh, da me sacuva i podrzi u ispravnosti djela. I utjecem se Njemu da me On zaštiti od pogrješaka srca prije pogrješaka jezika i da me zaštiti od posrtaja u govoru prije posrtaja nogu. A On mi je dovoljan, jer uzvišen je On Skrbnik!