Razmatranje rivajeta i hadisa koji su došli do nas preko autoriteta Ehlul Bejta i pogled u njihov život i djela, otkriva da je poruka Časnog Kur’ana i čuvanje njegovog teksta i duha bilo osnovna briga ovih svijetlih ličnosti. Imam Dža‘fer es-Sadik (ع), šesti Imam Poslanikove bezgriješne porodice, citira da je Božiji Poslanik (S) rekao:

 

“O ljudi, vi ste na mjestu primirja i na putu, brzo idući naprijed. Vidjeli ste noć i dan, sunce i mjesec, iscrpljujući svaku novost, približavajući se svakoj udaljenosti i donoseći svako obećanje, i zato se pobrinite da pripremite putnu opremu jer je put dug.” On kaže da je Mikdad ibn Esved ustao i upitao: “O Allahov Poslaniče, šta je to mjesto primirja?”

 

Poslanik je odgovorio:

“Mjesto dolaska i razdvajanja. Kada god nesreće zamagle vaš pogled kao dijelovi tamne noći,okrenite se Kur’anu jer je on pouzdan posrednik, istinit uvjerivač. Ko god ga postavi ispred sebe, on će ga odvesti u džennet, a ko god ga ostavi iza sebe, odvući će ga u džehennem. On je vodič koji pokazuje najbolji put, on je Knjiga u kojoj su objašnjenja, objave i veliki dobitak. On je odlučna (riječ), a ne jaram. On ima spoljašnje i unutrašnje (značenje). Njegovo spoljašnje je prosuđivanje, a njegovo unutrašnje je znanje. Njegovo spoljašnje je prekrasno, njegovo unutrašnje je duboko. On ima zvijezde, i zvijezde iznad zvijezda. Njegova čudesa su nebrojena, njegove raznolikosti neprolazne. U njemu su baklje upute, svjetionik mudrosti i dokaz znanja za svakoga ko poznaje njegove osobine. Stoga čovjek treba da proširuje svoje poglede i dozvoli svojim očima da dosegnu tu osobinu, tako da onaj koji je izgubljen može dobiti izbavljenje, a onaj koji je zbunjen može da se oslobodi, jer razmišljanje je život srca onoga koji vidi, kao što onaj koji posjeduje svjetlost (lako) hoda kroz tamu; stoga, morate tražiti dobro izbavljenje ali sa malo čekanja.” 

 

( Kulejni, ‘El-Usul minel Kafi,’ II tom, Kitab ‘Fadlu-l-Kur’an,’ str. 598, treće izdanje.)

 

Prenosi se da je Imam es-Sadik rekao: “Onaj ko zapamti Kur’an i onaj ko slijedi njegovo učenje, biće među redovima časnih i pravednih.” (Ibid, II tom, str. 603.)

 

Četvrti Imam, Ali ibn Husejn (ع) kaže:

“Allahov Poslanik je rekao: Kome god je Allah dao Kur’an, a misli da je nekom drugom dato nešto bolje od toga, on unižava veliko a uzdiže malo.”  (Ibid, II tom, str. 605.)

 

 Prenosi se da je peti Imam, Muhammed el-Bakir (ع (citirao:

“Allahov Poslanik (S) je rekao: O čitaoci Kur’ana, plašite se Allaha jer vas je obavezao Svojom Knjigom, kao što sam ja odgovoran i vi ste odgovorni. Ja sam odgovoran za prenošenje poruke, dok ćete vi biti pitani o onome čime ste bili obavezani Allahovom Knjigom i mojim hadisima.”

(Ibid, II tom, str. 606.)

 

Imam es-Sadik je rekao: “Vjernik ne bi smio umrijeti prije nego nauči Kur’an ili pokuša da ga nauči.” (Ibid, str. 607.)

 

Takođe se citira da je on rekao: “Kur’an je Allahov savez sa Njegovim stvorenjima. Dakle, musliman bi trebalo da pogleda u taj savez i pročita pedeset ajeta svakoga dana.”

( Ibid, str. 609.)

 

Takođe je rekao, “Troje će se požaliti Uzvišenom Allahu: napuštena džamija u kojoj mještani ne klanjaju; učen čovjek među neznalicama; i Knjiga koja je prekrivena prašinom koju niko ne čita.”

( Ibid, str. 613.)

 

Takođe je rekao, “Kur’an je živ, on nikada ne umire. On se nastavlja kao što se nastavljaju noć i dan, i kao što nastavljaju da plove sunce i mjesec...”

 

Zapovijednik vjernika, Ali ibn Ebi Talib je rekao:

 

“...Onda mu je On (Allah) objavio Poslanicu kao svjetlo čiji je plamen neugasiv, svjetiljku čiji sjaj ne može iščeznuti, more čije dno nije moguće dosegnuti, put čiji pravac ne odvodi na stranputicu, luču čija svjetlost ne potamnjuje, razdvajatelja čiji dokaz ne slabi, objašnjenje čiji temelji ne mogu biti srušeni, liječenje koje ne ostavlja bojazan nikakvu od bolesti, veličinu čije pristalice ne mogu biti poražene, Istinu čije pomagače nije moguće uniziti. Prema tome, ona je rudnik vjerovanja i bit njegova, vrelo znanja i oceani njegovi, vrt pravde i zdenci njegovi, kamen temeljac Islama i zgrada njegova, doline istine i ravnice njezine, te ocean koji izvlačitelji vode ne mogu isprazniti, vrela koja crpitelji vode ne mogu isušiti, pojilišta koja oni koji dolaze da bi uzeli vodu iz njih ne mogu iscrpsti, zastajališta od kojih putnici ne mogu skrenuti, znaci koje namjernici ne promašuju vidjeti i uzvisine koje oni koji im se približavaju ne mogu nadmašiti Allah je nju učinio gasiteljem žeđi učenih, proljećem srca pravnika, stazom glavnom za pute dobrih, liječenjem poslije kojega nestaje bolest, svjetlošću s kojom nema tmine, užetom čija je veza čvrsta, utvrdom čiji je vrh nerazrušiv, čašću za onoga koji je slijedi, mirom za onoga koji u nju uđe, uputom za onoga koji je prati, opravdanjem za onoga koji je usvoji, dokazom za onoga koji njome dokazuje, svjedokom za onoga koji njome raspravlja, pobjedom za onoga koji njome uvjerava, nosačem za onoga koji je nosi, nosiljkom za onoga koji se koristi njome, znakom za onoga koji traži putokaz, štitom za onoga koji se zaštićuje, znanjem za onoga koji shvaća, kazivanjem za onoga ko je prenosi i presudom za onoga koji sudi.”

(Imam Ali ibn Ebi Talib (ع(,’ Nahdžu-l-belaga,’ govor br. 197)

 

Tako prepoznajemo vrijednost i značaj Kur’ana kako to smatraju članovi Ehlul Bejta (ع) koji su posvetili svoj život njegovom praktičnom objašnjavanju za dobrobit muslimana. “Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu” (17:9)

 

On je ustav čovječanstva, izvor nauke i znanja, vodič do vrline i sreće i pravilnik za uređivanje ljudskog ponašanja i društvenih i političkih zakona.