Vrline Zapovjednika vjernih, po kojima se niko ne moze usporediti s njim, ocituju se u govorima njegovim o ustezanju od svijeta ovog, krjeposti, sjecanju na Boga i opominjanju. Ti su govori takvi da bi pazljivi citatelj njihov - kad ne bi znao da su to rijeci covjeka koji je zauzimao vladarski polozaj visoki i koji je utjecao na zivotne sudbine ljudi - stekao dojam nedvojben da su to rijeci covjeka koji se nije zanimao nicim do ustezanjem od svijeta ovog, koji nije cinio ništa do neprestanoga krjeposnog obracanja i sluzenja Bogu, koji se povukao i osamio u kuci nekoj ili u dalekome planinskom zaklonu nekom, gdje ne cuje ništa drugo do šapat svoj i gdje ne gleda ništa drugo do sebe sama. On ne bi povjerovao daje to govor onoga koji ulazi u bitke sa sabljom isukanom, odrubljujuci glave i nadvladavajuci silnike, i koji se vraca sa sabljom s koje kaplju krv i sluz srca. I pored svega tog, on je najviši medju onima koji su svjesni Boga. Ova je odlika jedno od onih svojstava zacudnih Zapovjednika vjernih kojima je u sebi sabrao suprotnosti i sastavio razlicitosti. Cesto to napominjem braci svojoj u vjeri i ukazujem im na to da bi razmišljali. To zaista zasluzuje da se nad njim razmišlja i u nj zadubljuje.