Bilo je dana kada je monarhija bila jedini sistem vlasti poznat ljudima. U to vrijeme, muslimanski ucenjaci su velicali monarhe i monarhiju rijecima “es-sultânu zillullâhi” (kralj je Allahova sjena), kao da Allah ima sjenu! U danasnjem modernom vremenu, demokratija je u modi i neki muslimanski ucenjaci neumorno dokazuju u stotinama i hiljadama clanaka, knjiga i rasprava da se islamski sistem vlasti zasniva na demokratiji. Oni idu toliko daleko da tvrde kako je islam i ustanovio demokratiju, zaboravljajuci stare grcke polise. U drugoj polovini ovoga vijeka, socijalizam i komunizam se ukorijenjuju u nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju, tako da nisam iznenadjen kada cujem koliko dobronamjernih muslimanskih ucenjaka neumorno dokazuju kako islam propovijeda komunizam i kako ga je islam i stvorio. Neki ljudi su u Pakistanu i u drugim zemljama izmislili slogan “islamski socijalizam.” Sta taj “islamski socijalizam” podrazumijeva, ja ne znam. Ali, necu se iznenaditi ako u roku od deset ili dvadeset godina ti isti ljudi pocnu tvrditi kako islam propovijeda komunizam!

Sve ovakve promjene koje se desavaju sa promjenom vjetrova prave smijuriju od islamskog sistema vlasti. Prije nekog vremena, u jednoj africkoj zemlji je odrzan skup muslimana na kojemu je, kao pocasni gost, ucestvovao predsjednik te drzave. Muslimanski zvanicnik je rekao da islam naucava da se “pokorava Allahu, Poslaniku i vladarima.” U svom odgovoru, predsjednik (koji je, uzgred budi receno, bio nepokolebljiv katolik) rekao je da veoma cijeni naredbu da se pokorava Allahu i Poslaniku, ali nije mogao razumjeti zasto se naredjuje pokoravanje vlastodrscima. Sta ako je vladar nepravedan ili tiranin? Da li islam propisuje muslimanima da mu se pokoravaju pasivno i bez ikakvog otpora? Ovo inteligentno pitanje zahtijeva inteligentan odgovor, i ne moze se olahko shvatiti. Cinjenica je da je osoba koja je uputila pohvalu predsjedniku to ucinila zbog svog pogresnog tumacenja Kur-âna.

Razmotrimo sada sistem islamske vlasti. Da li je on demokratski? Najbolju definiciju demokratije je dao Abraham Linkoln kada je rekao da je demokratija “vladavina ljudi, od strane ljudi i za ljude.” Ali, u islamu nema “vladavine ljudi,” nego postoji samo Allahova vladavina. Kako ce ljudi vladati jedni drugima? Oni vladaju jedni drugima izmisljajuci sopstvene zakone; u islamu, zakone ne objavljuju ljudi, nego to cini Allah. Ti zakoni se ne mogu izglasati vecinom, nego ih objavljuje Poslanik putem Allahove naredbe. Ljudi nemaju pravo glasa u donosenju zakona, od njih se trazi da se zakonima pokoravaju bez ikakvog komentara ili dopune. Kur-ân kaze, ”Kada Allah i Poslanik Njegov nesto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahodjenju postupe. A ko Allaha i Poslanika Njegova ne poslusa, taj je sigurno skrenuo sa pravoga puta” (33:36).

Sto se tice fraze “od strane ljudi,” razmotrimo sada kako ljudi vladaju jedni nad drugima. Oni to cine birajuci vladare izmedju sebe. Boziji poslanik, koji je bio vrhovni izvrsitelj, pravni i sveobuhvatni autoritet islamske vlasti, nije bio izabran od strane ljudi. U stvari, da je stanovnicima Mekke bilo dozvoljeno da iskazu svoj izbor, oni bi bili izabrali ili Urveta Ibn Mesûda iz Tâifa, ili Vâlida Ibn El-Mugîreta iz Mekke kao Bozije poslanike. Kurân kaze, “ I jos kazu: Trebalo je da ovaj Kurân bude objavljen nekom uglednom covjeku iz jednog od ova dva grada!.”(43:31)

Dakle, ne samo da je vrhovni poglavar islamske drzave bio postavljen bez konsultovanja sa narodom, nego je to jos ucinjeno i protiv njihovih vec izrazenih zelja. Boziji Poslanik je najvisi autoritet islama; u njegovoj licnosti su sadrzane sve funkcije legislativnih, izvrsnih i sudskih organa vlasti, a nije izabran od strane naroda. To znaci da islam nije ni vladavina ljudi ni vladavina od strane ljudi. Nema zakonodavstva od strane ljudi, niti je izvrsna i sudska vlast podredjena ljudima. To nije ni vlast “za ljude.” Islamski sistem je, od pocetka do kraja, “za Allaha.” Sve mora biti uradjeno za Allaha, a ako se uradi za ljude, naziva se “prikrivenim sirkom .” Sta god da covjek radi - bilo da je to molitva ili milostinja, socijalna sluzba ili porodicni odnosi, pokoravanje roditeljima ili ljubav prema komsijama, predvodjenje molitve ili odlucivanje o nekom problemu, ulazak u rat ili zakljucivanje mira - mora biti ucinjeno sa zavrsnim rijecima “qurbeten ilellâh,” priblizavajuci se Allahu i trazeci Njegovo zadovoljstvo. U islamu, sve se cini za Allaha.

Ukratko, islamska forma vlasti je Allahova vlast, od strane Allahovih predstavnika, kako bi se postiglo Allahovo zadovoljstvo. On kaze u Kur-ânu, “Dzinnove i ljude Sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju” (51:56). To je teokratija, i ona je priroda i karakteristika islamske vlasti. Kako ona utice na znacenje gore pomenutog ajeta, vidjecemo u sljedecim poglavljima.