Hazreti Alija, svjetiljka na putu čovječanstva

 

Iako su od dana rođenja hazreti Alije ibn ebu Taliba (neka je mir na njega) prošli vijekovi i iako je čovjek stvorenje sklono prihvatanju novih stvari, pojava i ličnosti, i odbacivanju starih, ime ovog velikana ljudskog roda je još uvijek na vrhuncu humanosti, ljubavi, morala, iskrenosti i odanosti. Ime hazreti Alije je tokom svih minulih stoljeća stojalo i još uvijek stoji na vrhu čovječanstva sa kojeg na pravi put upućuje sve ljude žedne i željne pravde, pravičnosti i pravednosti.

 

On usmjerava ljude koji gaje najiskrenija i najuzvišenija osjećanja prema humanosti, vjerovanju i pohvalnim čovjekovim osobinama. Cijenjeni slušatelji i posjetioci oficijelne internet stranice Glasa IR Iran na bosanskome jeziku, čestitamo vam godišnjicu rođenja najpoštovanijeg i najodanijeg prijatelja i saputnika posljednjeg Božijeg poslanika Muhameda (s.a.w.s.).

 

Život hazreti Alije (neka je mir na njega) prepun je mudrosti i mudrih izreka. To znaju svi koji su barem na trenutak u rukama držali „Stazu rječitosti“, djelo u kojem su sakupljene mudre riječi, pisma i izreke ovog velikana. On je o tome i sam rekao: „Ako se osvrnete na uspone i padove moga života, shvatit ćete da je moj život ispunjen poukama.“

 

Nama će čak i najkraći osvrt na lik i djelo hazreti Alije otkriti njegovu veličinu i činjenicu da je njegova ličnost svoje osobenosti crpila sa savršenog i čistog izvora kao što je posljednji Božiji poslanik (s.a.w.s.).

 

„Ako u mojoj ličnosti vidite nešto lijepoznajte da je to rezultat samoizgradnje na Allahovom putu i kretanja na putu koji je preda mnom otvorio posljednji Božiji poslanik (s.a.w.s.)“, govorio je hazreti Alija. On je jednom svom vjernom prijatelju Kumejlu – kojemu je izdiktirao i dovu koja će kasnije postati poznata kao Kumejlova doma – rekao: „Kumejle, posljednjeg Božijeg poslanika (s.a.w.s.) odgojio je Uzvišeni Allah, mene je odgojio posljednji Allahov poslanik, a na meni je da odgajam vjernike.“

 

A potom je pojasnio:

 

„Bio sam samo dijete kada su me moji roditelji predali Božijem poslaniku (s.a.w.s.). On je mene odgajao i stalno sam bio uz njega mirišući njegov prelijepi miris. On mi je bio svjetlo upute. Ja nisam imao snage da se odvojim od posljednjeg Božijeg poslanika Muhameda (s.a.w.s.) kao što se mladunče devino ne može odvojiti od svoje majke. On me je usmjeravao i podučavao na putu koji vodi ka najljepšim moralnim osobinama. On je svake godine u špilji Hira provodio po nekoliko dana i noći, a mene je vodio sa sobom pa sam imao tu čast da još u svome djetinjstvu ugledam nur, svjetlost, poslanstva, pomirišem miris Najbližeg meleka. A onda mi je Poslanik rekao: O Alija, ti si stigao do stepena uzvišenog, jer vidiš sve ono što ja vidim, i čuješ sve što ja čujem, samo je razlika u tome što ti nisi poslanik.“

 

Hazreti Alija je pored posljednjeg Božijeg poslanika bio čvrst bedem u odbrani islama. Allahov miljenik (s.a.w.s.) nije imao vjernijeg, iskrenijeg i hrabrijeg saputnika i prijatelja od hazreti Alije (neka je mir na njega). To je pokazalo i vrijeme nakon Poslanikovog preseljenja na Ahiret, u kojem je hazreti Alijina odlučnost dovela do širenja islama na raznim geografskim prostorima. Uvijek je bio dosljedan učenjima islama i uvijek je ponavljao da ne smije postojati razlika između muslimanovih riječi i djela, a u spoznaji Boga i vjerovanju je gledao put spasa i blagostanja. On čovječanstvo uči da čovjek koji ne spozna Boga i duhovnost ne može biti savršen.

 

„Najkorisnije što čovjek može imati je intelekt, a najvrijednije razum. Jedan sat razmišljanja je bolji od cijelog jednog života ispunjenog ibadetom bez misli“, istakao je hazreti Alija (neka je mir na njega).

 

O iskrenosti i prisnosti, ovaj velikan ljudskoga roda kaže:

 

„Ako se na putu istine budete iskreno i predano zalagali nećete biti na gubitku pa čak i ako do kraja tog puta ne stignete. I u tom slučaju ćete biti nagrađeni.“

 

Hazreti Alija je bio zet, pobratim i amidžić Poslanikov, i pripadao je velikoj familiji u Mekki, ali se oblčio i ophodio kao najslabiji i najsiromašniji stanovnik tog časnog grada. Oni koji ga nisu poznavali, nisu ga mogli razlikovati od drugih stanovnika Mekke, a kasnije i Medine. Živio je jednostavnim životom čak i kada je kao halifa upravljao velikim geografskim područjem. I tada se družio sa svima i milovao glave nejači siromašne. Bio je poznat kao veliki radnik i protivnik lijenosti, a savjetovao je da čovjek radom i trudom osigurava egzistenciju svoje porodice. Narod je pozivao na rad, zalaganje i umnožavanje bogatstva, podsjećajući da se niko ne smije vezati za imetak kako bi ga lakše trošio na Allahovom putu.

 

Hazreti Alija je u jednoj od bitaka savladao svog protivnika koji je bio izrazito krupan i snažan. Bačen na zemlju, njegov protivnik je pljunuo njegovo mubarek lice, a hazreti Alija se odmah potom okrenuo u namjeri da se vrati među muslimanske borce. Tada ga je poraženi protivnik upitao: „Zašto me nisi sasjekao kada sam te pljunuo?“ Na to je hazreti Alija odgovorio: „Da sam te sasjekao to bi bilo iz srdžbe i osvete, a ja sablju potežem samo u ime Uzvišenog Allaha.“

 

U bitki na Džemelu, kada je sunce dostiglo vrhunac svoje žestine, hazreti Alijin saputnik Kanber je ovom Hazretu ponudio čašu hladnog šerbeta. Osvrnuvi se oko sebe, hazreti Alija je upitao: „Kako da se napijem tog hladnog šerbeta kada na zemlji leži ovoliko ranjenika?“

 

„Ali to su tvoji neprijatelji“, reče Kanber. Na to hazreti Alija reče:

 

„Ali su i ljudi koji bol i žeđ osjećaju. Neka ti drugi pomogni da ove ranjenike napojiš tim šerbetom.“

 

U boju kod Sifina, Muavijini vojnici su do Eufrata stigli i zauzeli položaje prije hazreti Alijine vojske. Vidjevši da su njegovi borci žedni, hazreti Alija poruči Muaviji da otvori put do vode. Na to mu je Muavija odgovorio da to ne može učiniti, jer je rat te da se on u ratu ne možepridržavati moralnih načela. Nedugo potom, hazreti Alijini hrabri saborci su napali Muavijinu vojsku i potisnuli je od Eufrata. Međutim, hazreti Alija se nije ponio kao njegov protivnik, nego je Muavijinim vojnicima dozvolio da neometano priđu vodi. Borcima koji su se usprotivili je rekao: „Iako znam da su oni naši neprijatelji i da nas žele pobiti, ipak znam i da su oni i njihove životinje žedni i da im je potrebna voda. Ja ne mogu zanemariti humanost.“

 

 

 

I na kraju privesti cu mudrim hadisima hazreti Alije:

 

Tko me nauči samo jedno slovo, učinio me je svojim robom

Tupost srca nastaje od pretrpanog stomaka

Djelo je najbolja slika čovjekove duše

Moralna snaga čovjeka je u čistom vjerovanju

Dobro uči ko istinu kaže, pametno govori ko preporučuje poštenje, slavu zaslužuje ko je za narod traži.

Samodopadljivost je znak odsutnosti pameti.

Više vrijedi znanje nego imanje, jer imanje treba čuvati a znanje čuva čovjeka.

Zahvalni smo Allahu, dž.š., na Njegovoj raspodjeli: nama je dao znanje koje vječno ostaje, a našim neprijateljima je dao imanje koje će kad-tad propasti.

Više vrijedi učeno dijete nego starac, koji ništa ne zna. S naukom se bolje ponositi, već sa svojim sojem i plemenom. Pravi čovjek treba da zapamti (ili zapiše) gdje god koju mudru riječ nađe (ili čuje).

Žurite znanju prije nego što njegova vegetacija usahne i prije nego što vi sami odustanete da tražite znanje od onih koji ga imaju.