REFERENCE

[1] Vidjeti F. Schoun, "svijetlost nad drevnim svijetovima". prijevod Lorda Nortbourna. London 1965, pogotovo poglavlje IX "Religio Perennis"
[2] Videti S.H. Nasr, "Islamski ideali i realnost", London, 1966, poglavlje IV "šhizam i sunizam"
[3] U vezi vilajeta videti S. H. Nasr "Islamski ideali i realnost", strane 161. do 162, kao i mnogo radova H. Korbina na temu šhizma, cija su dijela skoro uvijek okrenuta ovoj glavnoj temi
[4] Za duboku analizu i kritiku ašaritske teologije videti F. Schoun "Dileme teoloških razmišljanja", Proucavanje uporedne religije, Spring, 1969. strane 66-93
[5] Videti S. H. Nasr "Uvod u islamske kosmološke doktrine", Kembridz, SAD, 1964. Uvod: takodje. S. H. Nasr, "Nauka i civilizacija u islamu", Kembridz, SAD. 1968, poglavlje II
[6] Ova ideja je prvi put formulisana u jednom do sada još neobjavljenom clanku F. Schuona, pod naslovom "predstavjanje islama" ciji pojedini elementi mogu biti nadjeni kod istog autora Das Ewige im Vorganglichkeil, prijevod T. Burckhardt, Weilheim, Oberbayern. 1979, u poglavlju pod naslovom "Blick auf den Islam", strane od 111. do 129
[7] Ovaj izraz je skoro nemoguce prevesti na engleski, najblizi izraz bi bio "grace" (milost), ukoliko taj izraz "grace" ne suprotstavimo prirodnom ustrojstvu, kao što je ucinjeno u vecini hrišcanskih teoloških tekstova. Videli S. H. Nasr "Tri muslimanska mudraca", Kembridz. SAD, 1964, strane 105-106
[8] Videti našu studiju šhizam i sufizam: Njihova veza u suštini i u istoriji, vjersko proucavanje, oktobar, 1970, strane 229-242, takodje, naš, "Sufijanski eseji", Albanija, 1972
[9] Ovaj stav je posebno branjen od strane H. Korbina, koji je sproveo mnogo dubokih studija o šhizmu
[10] Videti H. Korbinov uvod za dijelo sejida Hajdara Amulija "šhitska filozofija", Teheran - Pariz, 1969. godine
[11] Jedina istorija filozofije na zapadnim jezicima. koja uzima u obzir ove elemente je H. Korbinova "Istorija islamske filozofije". tom I. Pariz 1964. (u saradnji sa S. H. Nasrom i O. Jahajom)
[12] Ovo pitanje je sa velikom lucidnošcu obradio F. Schuon u "razumjevanju islama", prijevod D. M. Malson, London 1963
[13] Videti kao primjer J. N. Holister, "Indijski šhiti". London 1953, A.A.A. Fuzi, "Izvodi iz Muhamedanskog prava", London 1887. i N. B. Baillie, "Izvod iz Muhamedanskog prava". London, 1887. Naravno, Britanci su u Iraku, takodje susretali izmijesano sunitsko-šhitsko stanovništvo, ali mozda zbog relativno male velicine zemlje, ovakav kontakt nikada nije izrastao do ozbiljnog naucnog interesa za šhitske izvore kao što je bio slucaj u Indiji
[14] Posebno imamo na umu "šhitsku religiju" od D. M. Donaldsona, London, 1933. što je još uvijek standardno dijelo u vezi šhizma na zapadnim univerzitetima. Mnoge knjige napisane o šhitima u Indiji poticu od misionara, koji su se oštro suprostavljali islamu
[15] Pojedina Korbinova dijela koja se odnose direktnije na sam šhizam dvanaestorice imama obuhvataju: "Za jednu morfologiju o šhitskoj duhovnosti". Eranos Jahrbuch, XXIX. 1960. "Duhovna borba šhizma", Eranos Jahrbuch. XXX. 1961. i "O predjelima skrivenog imama". Eranos Jahrbuch, XXXII. 1963. Mnoga od Korbinovh dijela sakupljena su u "Iranskom islamu", koji ce tek izaci
[16] Alim kao pocasni naziv u arapskom, persijskom i drugim islamskim jezicima sa znacenjem "visokoucen".'
[17] U vezi mojih sopstvenih gledanja na vezu izrnedju šhizma i sunizma videti "Islamske ideale i realnosti". poglavlje VI
[18] U vezi ovog vaznog pitanja razlike izmedju orijentalne i zapadne dijalektike videti F. Schuon "Orijentalna dijalektika i njena ukorijenjenost u vjeri", "Logika i transcedencija". Pariz. 1970. strane 129-169
[19] Pregled na persijskom jeziku u vezi alima Tabatabaia, od strane jednog od njegovih najboljih studenata, sejida Dzalala al-Dina Aštijanija, moze se naci u Ma´arif islami, tom V, 1347 (soiarna) godina nakon hidzre, strane 48-50
[20] Od pocetka vladavine Reza-šaha, Persijanci koriste cak više nego prije solarni kalendar (sa racunanjem vrijemena nakon hidzre), kao dodatak lunarnom, prvi za civilne i dnevne potrebt a drugi za vjerske funkcije. U ovom djelu svi islamski datumi su lunarni, ukoliko nije drugacije naglašeno
[21] Titula "sejid" u imenu alima Tabatabaia je sama po sebi pokazatelj da je on poslanikov (S.A.) potomak. U Persiji se izraz sejid koristi iskljucivo u ovom znacenju, dok se u arapskom svijetu uobicajeno koristi kao ekvivalent za "gentlemen" ili "Mr." gospodin
[22] U vezi ovih cifara vidi S. H. Nasr "Isfahanska škola", "Sadr al-Din širazi" i "Sabzevari" u M. M. Šarifovoj "Istoriji muslimanske filozofije", tom II, Visbaden, 1966
[23] Za potpun popis dijela alima Tabatabaia videti bibliografiju
[24] Redaktorska napomena: Originalni naslov koji je alim Tabatabai dao ovoj knjizi glasi Shi´ah dar Islam (šhizam u islamu). Ono što je autor namjeravao tim naslovom jeste islam vidjen i interprijetiran sa šhitske tacke gledišta. Zato smo odabrali da ga nazovemo "šhije u islamu"
[25] Napomena redaktora: I ako smo rijec "din" prikazali uz pomoc religije, njeno znacenje je univerzalnije nego što se religiji uobicajeno daje danas. Din je niz uzvišenih principa i njihove primjene u svakoj oblasti zivota, što je u vezi sa covjekom na njegovom putovanju po zemlji i njegovim zivotom na drugom svijetu. To bi se pravilno moglo previjesti kao tradicija, kako su je razumjeli tradicionalni autori zapada kao što su F. Schuon, R. Guenon i A. K. Coomaraswamy
[26] Napomena redaktora: Govoreci kao muslimanski religiozni ekspert, autor je islam pomenuo u zagradi kao "religiju istine", bez da je na bilo koji nacin negirao univerzalnost otkrovenja sadrzanog u Kur´anu. Za muslimana je sasvim prirodno da je "religija istine" par excellence islam, bez odvajanja istinitosti ove religije od drugih religija, na koje se sam autor pozvao u ovom i drugim radovima. Videti S. H. Nasr "Islam i susretanje religija", Islamski tromjesecnik, tom X, brojevi 3. i 4, jul i djecembar 1966, strane 47-68
[27] "Neka Allahovo proklelstvo ostane nad onima koji su se prema sebi ogriješili, koji su od Allahova puta odvracali i nastojali da ga iskrive..." (Kur´an, 7:44-45) (Ovaj i svi sljedjeci citati Kur´ana su iz "Znacenja uzvišenog Kur´ana, prijevod i objašnjenja" od Muhameda Marmadjuka Piktala, Njujork, Nova amjericka biblioteka, 1953).'
[28] "Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, cineci još i dobra dijela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu?" Kur´an 4:125.
"O vjernici, zivite svi u miru..." Kur´an 2:208.
"Reci: O sljedbenici Knjige, dodjite da se okupimo oko jedne rijeci i nama i vama zajednicke; da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne drzimo. Pa ako oni nepristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani Kur´an 3: 64.
[29] "Gospodaru naš, ucini nas dvojicu Tebi odanim, i porod naš neka bude odan Tebi..." (Kur´an 2:128).
"On je vas izabrao i u vjeri vam ništa nije teško propisao, u vjeri prijetka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao..." (Kur´an 22:78).
[30] Napomena redaktora: U svim islamskim jezicima, uvijek kada je upotrebljeno ime poslanika (s.a.), a u šhizmu i imama takodje, navodi se i pocasni izraz alayahi al-salam (Neka je mir sa njim). U slucaju poslanika islama (s.a.) dodaje se izraz sall allahu alayhi wa sallam (Neka su Boziji mir i blagoslov sa njim)
[31] Grupa Zeida koja je prihvatila kalife prije Alija (a.s.), i koja u jurisprudenciji sljedi Abu Hanifu, naziva se takodje, šhitima, jer za raziiku od Umajida i Abasida, ova grupa smatra da pozniji kalifal pripada iskljucivo Aliju (a.s.) i njegovim potomcima
[32] Prvi naziv koj se pojavio za vrijeme zivota casnog Bozijeg poslanika (s.a.) bio je šhit, i Salman, Abu Dar, Mikdad i Amar su bili poznati pod tim imenom. Videti Hadir al-islami, Kairo, 1352, tom l. str. 188
[33] Kur´an,26:214
[34] Prema tom hadisu. Ali (A.S.) je rekao: "Ja, koji sam bio najmladji od svih prihvatio sam da budem tvoj vezir". Poslanik (s.a.) je stavio ruku oko mog ramena i rekao: "Ovoje moj brat, nasljednik i zamjenik. Morate ga slušati." ljudi su se smijejali i rekli Abu Talibu: "Naredio ti je da slušaš svog sina". Tabari, al-Tarikh, Kairo, 1357., tom II, str. 63; Abu´l-Hda, al-Tarikh, Kairo, 1325, tom 1, str. 116; Ibn al-Athir, al-Bidayah wa´l-nihayah, Kairo, 1358, tom III, str. 39; Bahrani, Ghayal al-maram, Teheran, 1272, str. 320 (Napomena redaktora: citalac ce uociti da se ovaj hadis i izvjesni drugi, koji se navode po nekoliko puta, pojavljuju svaki put u neznatno razlicitom obliku. Razlog je u tome što je autor koristio razlicito ocuvane verzije na razlicitim mjestima)
[35] Umm Salmah prijenosi da je poslanik (s.a.) rekao: "Ali (a.s.) je uvijek sa istinom (haqq) i Kur´anom, a istina i Kur´an su uvijek sa njim, i do Sudnjeg dana oni se nece razdvajali jedno od drugog." Ovaj hadis je prenijet preko petnaest kanala u sunitske izvore i jedanaest u šhitske izvore. Om Salmah, Ibn Abas, Abu Bakr, Ajša, Ali, Abu Said Kudri, Abu Lajla, Abu Ajuh Ansari jesu medju njegovim prenosiocima. Ghavat al-maram. str. 539-540. Poslanik (s.a.) je, takodje, rekao: "Bog, blagosilja Alija (a.s.) jer je istina uvijek s njim." al-Bidayah wa´l-ni-hayah, tom VII, str. 36
[36] Poslanik (s.a.) je rekao: "Odlucivanje je podijeljeno na deset dijelova. Devet dijelova je dodijeljeno Aliju (a.s.), a jedan dio je podeljen medju ostalim ljudima." al-Bidayah wa´l-nihayah. tom VII, str. 359. Salman Farsi je prenijo ovu poslanikovu (s.a.) izreku: "Ali (s.s.) je, nakon mene, najuceniji medju ljudima." Ghayal al-maram. str. 528. Ibn Abas je rekao da je cuo od poslanika (s.a.): "Ali (a.a.) je medju ljudima najpozvaniji u misljenju" prema knjizi Fada´il al-sahabah, pomenutoj u Ghayat al-maram. str. 528, Omar je uobicajavao da kaze: "Neka me Bog nikada ne optereti teškim zadatkom kada Ali (a.s.) nije prisutan.", al-Bidayah wa´l-ni-hayah. tom VII, str. 359
[37] Redaktorska napomena: prema šhitskom vjerovanju, vracajuci se sa zadnjeg hodocašca iz Meke u Medinu, na mjestu zvanom Gadir Hum, poslanik (s.a.) je izabrao Alija (a.s.) za svog nasljednika isprijed velike gomile koja ga je pratila. šhiti proslavljaju ovaj dogadjaj do današnjih dana kao veliki vjerski praznik, oznacavajuci dan kada je pravo Alija (a.s.) na sukcesiju bilo univerzalno prihvaceno
[38] Hadis o Gadiru, u svojim raznolikim verzijama, je jedan od zauvijek ustanovljenih hadisa kod sunita i šhita. Više od stotinu pratilaca ga je zapisalo, uz raznolike lance prijenošenja i opisa, i zapisan je slicno u sunitskim i šhilskim knjigama. Ovi detalji dati su prema Ghayat al-maram, str. 79, Abaqat, Musavi, India, 1317. (Tom o Gadiru) i al-Gadir, Amini, Nadzaf, 1372
[39] Tarikh-i Ya´qubi, Nadzaf, 1358, tom II. str. 137 i 140; Tarikh-i Abi´l-Fida, tom I, str. 156, Sahih, Bukhari. Kairo, 1315. tom IV, str. 207; Muruj al-dhahab, Masudi, Kairo, 1367. tom II, str. 437, tom III, str. 21 i 61
[40] Sahih, Muslim, tom XV, str. 176; Sahih Bukhari, tom IV, str. 207; Muruj al-dhahab, tom III, str. 23 i tom II, str. 437; Tarikh-i Abi´l-Fida, torn I, str. 127 i 181
[41] Dzabir je rekao: "Bili smo kod poslanika (s.a.) kada se Ali (a.s.) vratio iz daleka". Poslanik (s.a.) je rekao: "Kunem se Onim Koji moj zivot drzi u Svojim rukama, ovaj covjek i njegovi pratioci (šhiti) bice spašeni na Sudnjem danu." Ibn Abas je rekao: Kada je ajet: "A oni koji vjeruju i cine dobra dijela - oni su, zbilja, najbolja stvorenja." (Kur´an, 18:7) otkriven, poslanik (s.a.) je rekao Aliju (a.s.): "Ovaj ajet se odnosi na tebe i tvoje pratioce, koji cete biti srecni na Sudnjem danu i Bog ce biti zadovoljan vama." Ova dva hadisa i nekolicina drugih zabelezeni su u knjizi al-Durr al-manthur, Suyuti, Kairo 1313, tom VI, str. 379, i Ghayat al-maram. str. 326
[42] Dok je bolovao od bolesti koja je uzrokovala njegovu smrt, Muhammed (s.a.) je sastavio vojsku pod vodjstvom Usamah ibn Zaida, insistirajuci da svi ucestvuju u tom ratu i izadju iz Medine. Izvjestan broj ljudi, ukljucujuci i Abu-Bakra, nije poslušao poslanika (s.a.), što ga je veoma uznemirilo. Sharh Ibn Ali´l-Hadid, Kairo. 1329. tom I. str. 53. Na samrti casni poslanik (s.a.) je rekao: "Pripremite pero i mastilo kako bih napisao pismo koje ce vam biti smjernica i sprjeciti vas od skretanja s pravog puta". Omar koji je ovo sprijecio rekao je: "Njegova bolest je izmakla kontroli i on je u delirijumu." (Tarikh-i Tabari, tom II, str. 436; Sahih Bukhari, tom III. Sahih Muslim, Kairo, 1349., tom V; al-Bidayah wa´l-nihayah. tom V, str. 227; Ibn Abi´l-Hadid. tom I, str. 133). Na neki nacin, slicna situacija se desila ponovo za vrijeme bolesti koja je dovela do smrti prvog kalife. U svom posljednjem testamentu, prvi kalifa je izabrao Umara, i cak se onesvijestio pri pravljenju testamenta, ali Umar nije ništa rekao i nije ga smatrao u delirijumu, mada je izgubio svjest pri pisanju testamenta. Poslanik (s.a.) je bio nepogriješiv i potpuno svjestan kada im je zatrazio da napiše pismo kao smjernicu. (Raudat al-Safa, Mir Khwand. Lucknow, 1332., tom II.str. 260). '
[43] Ibn Ali´l-Hadid, tom I, str. 58 i 123-135; Tarikh-i Abi´Yaqubi, tom II, str. 102, Tarikh- Tabari, tom II, str. 445-460
[44] Tarikh i Ya´qubi, tom II, str. 103-106; Tarikh- Abi´l-Fida, tom I, str. 156 i 166; Muruj al-dhahab, tom II, str. 307 i 352; Ibn Abi´l-Hadid, tom I, str. 17 i 134. U odgovor na protest Ibn Abasa, Umar je rekao: "Kunem se Bogom da je Ali (a.s.) od svih ljudi bio najpozeljniji za kalifa, ali smo ga gurnuli u stranu iz tri razloga: 1. bio je isuviše mlad, 2. bio je privrzen potomcima Abd al-Mutaliba, i 3. ljudima se nije svidjalo da poslanstvo i kalifat budu objedinjeni u jednoj porodici" (Ibn Abi´l-Hadid, tom I, str. 134) Umar je rekao Ibn Abasu: "Kunem se Bogom da je Ali (a.s.) zasluzio kalifal, ali Kurejšije ne bi bile u stanju da podnose njegav kalifat, jer da je on postao kalifa, primoravao bi ljude da sljede cistu istinu i idu ispravnim putem. Pod njegovim kalifatom oni ne bi mogti kršiti granice pravde i tako bi tezili da se sa njim upuste u rat." (Tarikh-i Yaqubi, tom II, str. 137)
[45] Amir ibn Horit je rekao Said ibn Zaidu: "Da li se neko protivi da iskaze odanost Abu Bakru?" On je odgovorio: "Niko mu se nije protivio, sem onih koji su postali otpadnici, ili su bili na putu da to pastanu." Tarikh-i Tabari, tom II, str. 447.'
[46] U poznatom hadisu, Takalejn, poslanik (s.a.) je rekao: "Povjeravam vam dvije vrijedne stvari, kojih ako se drzite, nikada necete skrenuti s pravog puta: Kur´an i moju porodicu: oni se nece rastaviti do Sudnjeg dana" Ovaj hadis je prenijet preko više od stotinu kanala preko više od trideset pet pratilaca casnog poslanika (s.a.). (Abaqat, tom o Takalejn hadisu; Ghayat al-maram, str. 211) Poslanik (s.a.) je rekao: "Ja sam grad znanja, a Ali (a.s.)je njegova kapija. Zato, ko god da traga za znanjem mora proci kroz njegova vrata." (al-Bidayah wa´lnihayah. tom VII, str. 359)
[47] Ya´qubi, tom II, str. 105-150, gdje je ovo cesto pomenuto
[48] Bozija Knjiga i izreke casnog poslaniku (s.a.) i njegove porodice su krcati ohrabrenjima i opominjanjima radi sticanja znanja, u toj mjeri da je casni poslanik (s.a.) rekao: "Traganje za znanjem je obavezno za svakog muslimana." Bihar al-anwar, Majlisi, Teheran, 1301-15, tom I, str. 55
[49] al-Bidayah wa´l-nihayah, tom VII, str. 360.
[50] Napomena redaktora: Kurejšije su bile najistaknutije pleme u predislamskoj Arabiji iz koga je potekao i sam casni poslanik (s.a.). Ali su Kurejšije, kao cuvari Kabe, bili prvi koji su se suprotstavili njegovom poslanstvu i pruzili mu veliki otpor. Tek kasnije su prihvatili novu vjeru u kojoj su uvijek nastavljali da drze pocasno mjesto, pogotovu grana neposredno vezana za poslanikovu porodicu
[51] Tarikh-i Ya´qubi, str. 111, 126 i 129
[52] Napomena redaktora: Poslanicka tradicija, sadrzana u njegovim izrekama naziva se hadisima. dok se njegove radnje, dijela, rjeci i sve što je cinilo njegov zivot, koji je postao uzor svim muslimanima. nazivaju sunetom
[53] Bog u svojoj rijeci kaze: "A on je zaista knjiga zašticena, laz joj je strana, bilo s koje strane;. (Kur´an, 41:41-42) I On kaze: "Pita se samo Allah" (Kur´an 6:57, takodje, 12:40 i 67), u znacenju da je jedini šerijat. Boziji šerijat i zakoni, koji do covjeka moraju stici preko poslanstva. I On kaze: "Muhamed je Allahov poslanik i posljednji vjerovesnik" (Kur´an 33:40) I On kaze: "A oni koji ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici" (Kur´an 5:44)
[54] Redaktorska napomena: prema šhitskim izvorima, nakon poslanikove (s.a.) smrti ljudi su se okupili u Sakifi Bani Saida i izrazili odanost Abu Bakru kao kalifu. Hadis o "peru i mastilu" se odnosi na posljednje trenutkce zivota poslanika (s.a.). kako je navedeno gore u fusnoti 42
[55] Redaktorska napomena: Mujahid je onaj ko na osnovu velikog znanja vjerskih nauka i moralnih kvaliteta ima pravo da primjenjuje idztihad, ili daje nova mišljenja o predmetima koji se odnose na šerijat. Pravo primjene nezavisnog mišljenja, zanovanog na pravnim principima, ili idztihad, postoji u sunitskom islamu od treceg/devetog vijeka, dok su "vrata idztihada" oduvijek bila otvorena u šhitskom islamu. Vodjeci eksperti za Boziji zakon nazivaju se mudztahidi u šhizmu
[56] Tarikh-i Ya´qubi, tom II. str. 110; Tarikh- Abi´l Fida, tom I, str. 158
[57] Redaktorska napomena: vjerska taksa koja se placala poslanikovoj porodici, s cime je prekinuto u sunitskom islamu nakon njegove smrti, a nastavljeno u šhitskom islamu do današnjih dana
[58] al-Durr al-manthur, tom III, str. 186; Tarikh; i Ya´qubi, tom III.
str. 48. Pored ovog, neophodnost Humsa pomenuta je u casnom Kur´anu: "I znajte da od svega što u borbi zaplijenile jedna petina pripada Allahu i poslaniku, i rodbini njegovoj..." (Kur´an, 8:41)
[59] Za vrijeme svog kalifata, Abu Bakr je prikupio pet stotina hadisa. Ajša se sjecala: "Vidijela sam da je jedne noci moj otac bio uznemiren sve do jutra. Ujutro mi je rekao: "Donesi hadise". A zatim ih je spalio u vatri" (Kanz al-´ummal, Ala al-Din Mutaqi, Hyderbad, 1364-75. tom V, str. 237). Umar je napisao svim gradovima trazeci da svako, ko god ih ima, spali hadise. (Kanz al-´ummal, tom V, str. 237) Muhamed ibn Abi Bakr je rekao: "Za vrijeme Umarovog vrijemena hadisi su se namnozili. Kada su mu ih doneli, naredio je da ih spale." (Tabaqat Ibn Sa´d, Bejrut, 1376, tom V, str. 140)
[60] Redaktorska napomena: Prva cetvorici kalifa, Abu Bakr, Umar, Osman i Ali (a.s.), nazivajuci se zajedno khulafa rashidun, nasljednici Bozijeg poslanika (s.a.), i period njihovog kalifata se oštro razlikuje od perioda kalifala Umajida, koji je sljedio nakon njih, jer je vladavina prve cetvorice kalifa bila strogo religiozna po svom karakteru, dok je kalifat Umajida bio obojen svetskim i svjetovnim znacenjima
[61] Tarikh-i Abi´l-Fida, tom 1, str. 151, i drugi slicni izvori
[62] Redaktorska napomena: Radi pomoci citaocima koji nisu muslimani svi datumi ce bili oznaceni istovremeno godinama nakon hidzre (islamski lunarni kalendar koji je zapoceo nakon hidzre) i odgovarajucim godinama posle Hrista (13/634-25/644); ukoliko se daje oznaka vijeka tada je prvo naznacen vijek po islamskom kalendaru, a zatim odgovarajuci vijek u hrišcanstvu (cetvrti/deseti vijek)
[63] Tarikh-i Yaqubi, tom II. str. 131: Tarikh-i Abi´l-Fida, tom I. str. 160
[64] Usd al-ghabah, Ibn Atir. Kairo. 1280., tom IV. str. 386; al-Isabah, ibn Hajar Asqalani, Kairo, 1323., tom III
[65] Tarikh-i Ya´qubi. tom II. str. 150; Abu´l-Fida, tom I, str. 168; Tarikh-i Tabari, tom III. str. 377. etc
[66] Tarikh-i Yaqubi. tom II. str. 150: Tarikh-i Tabari. tom III, str. 397
[67] Tarikh-i Tabari tom III. str. 402-409; Tarikh-i Yaqubi, tom II. str. 150-151
[68] Tarikh-i Tabari, tom III. str. 377
[69] Sahih Bukhari, tom Vl.str. 98; Tarikh-i Ya´qubi, tom II, str. 113
[70] Ya´qubi. tom II. str. 111; Tabari, tom III, str. 129-132
[71] Redaktorska napomena: rijec ilm znaci nauka u njenom najuniverzalnijem znacenju, kao latinska rijec scientia, i primjenjuje se na vjerske, kao i intelektualne, prakticne i filozofske oblike znanja. Generalno je razdvojena od marife ili irfana, koji je Bozansko znanje i moze biti uporedjeno sa latinskom scientia. Pojedini muslimanski eksperti smatraju da ilm, u svom najuzvišenijem znacenju jeste iznad irfana, obzirom da je Bozanskog kvaliteta, jedno od Bozijih imena je al-Alim, Onaj Koji zna
[72] Tarikh-i Ya´qubi, tom II, str. 113; Ibn Abi´l Hadid. tom I.str. 9
[73] Napomena redaktora: Naziv amir al-mu´minin, "zapovjednik vjernih" koristi se u šhizmu iskljucivo za Alija (A.S.), dok je u sunitskom islamu to opšti naziv koji se daje svim kalifama
[74] Ya´qubi, tom II, slr. 154
[75] Ya´qubi. tom II, str. 155; Muruj al-dhahab, tom II, str. 364
[76] Napomena redaktora: Revolucionaran u ovom kontekstu svakako ne nosi isto znacenje koje danas nosi uopšte. U tradicionalnom kontekstu, revolucionarni pokret je obnova ili ponovna primjena nepromjenljivih principa Transcedentalnog ustrojstva, dok u jednom netradicionalnom kontekstu znaci pobuna bilo protiv ovih principa, bilo protiv njihove primjene, ili protiv bilo kog ustanovljenog ustrojstva uopšte
[77] Nahj al-balaghah, petnaesta besjeda
[78] Muruj al-dhahab, tom II, str. 362; Nahj al-balaghah, beseda 122; Ya´qubi, tom II, str. 160; Ibn Abi´l-Hadid, tom I, str. 180
[79] Ya´qubi, tom II, str. 156; Abu´l-Fida, tom I, str. 172; Muruj al-dhahab, tom II, str. 366
[80] Ya´qubi, tom II, str. 152
[81] Napomena redaktora: Muhadzir se odnosi na prve preobracenike u islam, koji su se islelili sa poslanikom (S.A.) iz Meke u Medinu
[82] Ya´qubi, tom II, str. 154; Abu´l-Fida, tom I, str. 171
[83] Ya´qubi, tom II, str. 152
[84] Kada je Osman bio okruzen onima koji su se bunili, pisao je Muaviji trazeci pomoc. Muavija je priprijemio vojsku od dvanaest hiljada ljudi i poslao je prema Medini. Ali im je onda naredio da se rasporede oko Damaska i otišao do Osmana sam da ga izvijesti o spremnosti vojske. Osman je rekao: "Zaustavio si vojsku namjerno, da bih ja bio ubijen. Zatim bi prosipanje moje krvi uzeo kao razlog da se sam pobuniš." Ya´qubi. tom II. str. 152; Muruj al-dhahab. tom III. str. 25; Tabari. totn III, str 403
[85] Muruj al-alhahab, tom II. str. 415
[86] Na primjer, potrebno je videti tradicionalne komentare koji objašnjavaju uslove u vrijeme objavljivanja ovih ajeta: "I oni ugledni izmedju njih krenuše: "Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim!" (Kur´an 38:6) "A da te nismo ucinili cvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio." (Kur´an 17:74), i ´Oni bi jedva docekali da ti popustiš, pa bi i oni popustili." (Kur´an 68:9)
[87] Muruj al-dhahab, tom II, str. 431; Ibn Abi´l-Hadid, tom I. str. 181
[88] Abu´l-Fida. tom I, str. 182; Ibn Abi´l-Hadid. tom I, str. 181
[89] Nahj al-balaghah i hadisi nadjeni i u sunitskim i u šhitskim knjigama
[90] Kitab al-ghurar wa´l-durar. Amidi, Sidon, 1349
[91] Takvi radovi kao što su Gramatika, Suyuti. Teheran, 1281, etc., tom II. Ibn Abi´l-Hadid. tom 1, str. 6
[92] Videti Nahj al-balaghah
[93] Usred bitke kod Jamala, beduin je upitao Alija (a.s.): "Zapovjednice vjernih! Kazeš da je Bog jedan?" Ljudi su ga napali sa obije strane i rekli: "Zar ne vidiš da je Ali (a.s.) zabrinut i da su njegove misli zaokupljene sa mnogo razlicitih problema? Zašto se upuštaš u diskusiju sa njim?" Ali (a.s.) je rekao svojim pratiocima: "Ostavite na miru tog covjeka. Moj cilj borbe protiv ovlh ljudi nije ni jedan drugi, do da razjasnim istinitu doktrinu i svrhu religije." Zatim se okrenuo da odgovori beduinu. Bihar al-anwar. tom II, str. 65
[94] Ibn Abil-Hadid, tom I. str. 6-9
[95] Ya´qubi, tom II, str. 1919, i drugi zapisi
[96] Ya´qubi, tom II, str. 192; Abu´l Fida, tom I, str. 183
[97] al-Nasa´ih al-kafiyah, Muhamed al-Alawi, Bagdad, 1368., tom II, str. 161 i drugo
[98] Ya´qubi, tom II, str. 193
[99] Ya´qubi, tom II. str. 207
[100] Jazid je bio raskalašna osoba koja je ugadjala vlastitim zahtjevima. Uvijek je bio pijan i obucen u svilu i neprikladnu odjecu. Njegove nocne sedeljke su bile propracene muzikom i vinom. Imao je psa i majmuna koji su uvijek bili sa njim, kao pratioci kojima je sebe zabavljao. Ime njegovog majmuna je bilo Abu Kajs. Oblacio ga je u divnu odjecu i dovodio ga je na svoje pijanke. Ponekad bi ga stavljao u sedlo i slao ga na trke. Ya´qubi, tom II. slr 196; Muruj al-dhahab, tom III, str. 77
[101] Muruj al-dhahab. lom III, str. 5; Abu´l-Fida, tom I, str. 183
[102] al-Nasa´ih al-kafiyah, str. 72, zabjelezeno u Kitab al-ahdath
[103] Ya´qubi, lom II, str. 199 i 210; Abu´l-Mda, tom I, slr. 186; Muruj al-dhahab, tom III, slr. 33135
[104] al-Nasa´ih al-kafiyah, str. 72-73
[105] al-Nasa´ih al-kafiyah, str. 58, 64, 77-78
[106] Vidi Kur´an 9:100
[107] Ya´qubi, tom II. str. 216; Abu´l-Fida. tom I. str. 190; Muruj al-dhahab. tom III, str. 64 i drugi zapisi
[108] Ya´qubi, tom II. str. 223; Abu´l-Fida. tom I. str. 192; Muruj al-dhahab. tom III, str. 78
[109] Ya´qubi. tom II, str. 224; Abu´l-Fida. tom I. str. 192; Muruj al-dhahab, tom III, str. 81
[110] Valid ibn Jazid; pomenuto kod Ya´qubija, tom III, str. 73
[111] Valid ibn Jazid; pomenuto u Muruj al-dhahab, tom III, str. 228
[112] Mu´jam al-buldan, Jakut Hamavi, Bejrut, 1957
[113] Muruj al-dhahab. tom III, str. 217-219: Ya´qubi, tom II, str. 66
[114] Bihar al-anwar. tom XII. i drugi šhitski izvori
[115] Ya´qubi. tom III, str. 84
[116] Ya´qubi, tom III, str. 79; Abu´l-Fida, tom I, str. 208, i drugi zapisi
[117] Ya´qubi, tom III, str. 86; Muruj al-dhahab, tom III, str. 268
[118] Ya´qubi, tom III, str. 86; Muruj al-dhahab, tom III, str. 270
[119] Ya´qubi, tom III, str. 91-96; Abu´l-Fida, tom I, str. 212
[120] Abu´l-Fida, tom II, str. 6
[121] Ya´qubi, tom III, str. 198; Abu´l-Fida, tom II, str. 33
[122] Bihar al-anwar, tom XII, o zivotu imama Dzafera al-Sadika
[123] al-Aghani, Abu Faraj Isfahani, Kairo. 1345-51, prica o bagdadskom mostu
[124] al-Aghani, prica o Aminu
[125] Abu´l Fida i drugi izvori
[126] al-Hadarat al-islamiyah, Adam Mez, Kairo. 1366, tom I, str. 97
[127] Muruj al-dhahab, tom IV, str. 3737: al-Milal wa´l-nihal. Šaristani, Kairo, 1368, tom I, str. 254
[128] Abu´l-Fida, tom II, str. 63 i tom III, str. 50
[129] Videti price o al-Kamilu od Ibn Athira, Kairo, 1348.; Raudat al-safa; i Habib al-siyar od Khwand Mira, Teheran, 1333
[130] Ibid
[131] Ibid
[132] Ibid
[133] Rayhanat al-adab od Muhameda Ali Tabrizija, Teheran, 1326-32, tom II, str. 365 i vecina dijela o biografijama poznatih ljudi
[134] Rayhanat al-adab, tom II, str. 380
[135] Raudat al-safa, Habib al-siyar i drugi
[136] Tarikh-i alam aray-i abbasi, Iskandaru Bayka, Teheran, 1334
[137] Napomena redaktora: Saglasno opštoj teološkoj perspektivi islama, "otkrivene religije" su one koje imaju Bozanske knjige i koje su uobicajeno navedene kao gore. Ovo, ni u kom slucaju, ne sprijecava muslimane u vjerovanju o univerzalnosti otkrovenja, što je posebno naglašeno u sufizmu. Kada god su bili u situaciji, muslimani su ovaj princip primjenjivali izvan semitskog i iranskog monoteistickog svijeta, kao na primjer, kada su se suprotstavili hinduizmu, cije bozansko porijeklo su mnogi muslimanski eksperti otvoreno prihvatili
[138] Redaktorska napomena: Radva planine su lanac u blizini Medine i dobro poznate po ulozi koju su imale u ranoj islamskoj istoriji
[139] Redaktorska napomena: Mora se zapamtiti da je vecina ogranaka, pomenulih ovdje, imala vrlo malo sljedbenika, i da ni u kom slucaju nisu uporedivi sa šhizmom dvanaestorice imama ili ismailizmom
[140] Materijal za ovaj dio zasniva se na al-Milal wa´l-nihalu i Kamilu od Ibn Atira
[141] Materijal za ovaj dio je uzet iz Kamila, Raudata al-safa, Habib al-siyara, Abu l´fida, al-Milal wa´l-nihala, a pojedini detalji iz Tarikhi Aqa Khaniyaha od Matba´ija, Nadzaf, 1351
[142] Redaktorska napomena: ovdje se sabijci odnosi na ljude iz Harana, koji su imali religiju u kojoj su zvjezde imale glavnu ulogu. Štaviše, oni su bili depozitari hermeticke i neopilagorejske filozofije i igrali su veliku ulogu pri prijenošenju u islam esotericnih ucenja helenske filozofije, kao i astronomije i matematike. Oni su nestali u toku prvih nekoliko vijekova islamske istorije i ne smiju biti poistovjeceni sa sabijcima i mandeanima iz Juznog Iraka i Persije koji još uvijek opstaju
[143] Redaktorska napomena: Izraz "ta´wil" koji ima glavnu ulogu u šhizmu, kao i u sufizmu, doslovce znaci vratiti se porijeklu stvari. To znaci prodreti od spoljašnjeg vida bilo koje stvarnosti, bilo da se radi o casnom rukopisu ili pojavi u prirodi, do njihove unutrašnje suštine, ici od pojave do noumenona
[144] Redaktorska napomena: Izraz "wali" u islamu znaci casni, a wilayah, kako se uobicajeno upotrebljava, posebno u sufizmu, znaci svijetost. Ali, u kontekstu šhizma, wilayah (uobicajeno se izgovara kao valajat) znaci esotericnu moc imama da uvede covjeka u Bozanske misterije i snabde ga kljucem za postizanje svijetosti. Zato su upotrebe ova dva izraza, obzirom da se na jednoj strani odnosi na svijetacki zivot. a na drugoj strani na posebnu estericnu moc imama, povezane. U slucaju imama, to, takodje ima drugu kosmicku i društvenu konotaciju, koje se uobicajeno ne poistovecuju sa wilayah u opštem znacenju svijetosti
[145] Napomena redaktora: Kako je naznaceno u uvodu, u šhitskom svijetu je poslojala kontinuirana tradicija u pogledu teozofije, ili mudrosti, (hikmah), koja se, takodje, naziva falsafah, ili filozofija, na koju se autor cesto poziva u svojoj knjizi. Ova škola je, u svakom slucaju, tradicionalna škola filozofije, vezana za metafiziku i za sredstva duhovnog ispunjenja. Ona se ne smije poistovetili sa svjetovnim, ili cisto realistickim nacinima mišljenja, i zato i nije identicna filozofiji kako je ona trenutno shvacena na zapadu, iako koristi naucno dokazivanje i logicke zakone
[146] Iz ovoga ajeta mozemo zakljuciti da je ibadet u Bozijoj religiji podredjen jednoboštvu i da se na njemu zasniva
[147] Sposobnost dovodjenja u vezu i opisivanja zavisna je od znanja o onome šta treba da bude opisano. Iz ovog ajeta st moze zakljucili da, stm onih koji su iskreno odani Bogu i onih koji su ocišceni, niko ne moze saznati Boga na nacin na koji bi On morao biti upoznat. Zato On ne moze biti adekvatno upoznat, niti opisan, od strant drugih. i iznad je svih kvalitela kojt Mu oni pripisuju
[148] Iz ovoga ajeta mozemo zakljuciti da ne postoji drugi nacin susretanja Gospodara, sem kroz jednoboštvo i ispravno cinjenje (5-149) Iz ovog se stiha moze zakljuciti da istinski ibadet Bogu rezultira u izvjesnost (yaqin)
[149] Iz ovog se stiha moze zakljuciti da istinski ibadet Bogu rezultira u izvjesnost (yaqin)
[150] Iz ovog smo ajeta zakljucili da je jedan od neophodnih uslova za dostizanje vjere sticanje vizije o carstvu nebesa i zemlje
[151] Iz ovih ajeta saznajemo da je sudbina pravednih (abrar) sadrzana u knjizi koja se zove Illijjun, poznatoj onima koji su Allahu bliski. Glagol "bdeli nad" (vashhaduhu na arapskom jeziku) pokazuje da "knjiga ispisana" ne znaci knjiga koja je napisana u uobicajenom znacenju. ovo se prije odnosi na svijet "Bozanske bliskosti i uzdizanja"
[152] Iz ovog ajeta se moze razumjeti da nauka o izvjesnosli (ilm al-yaquin) rezultira u viziju konacnog kraja za one koji su u stanju jada. Taj kraj se naziva dzehenem, ili pakao.
[153] Sa oslanjanjem na ovu istinu casni poslanik (s.a.) u hadisu prihvacenom i od sunita i od šhita. kaze: "Mi poslanici govorimo covjecanstvu u saglasnosri sa stepenom njegovog razumjevanja." Bihar al-anwar. tom I. str. 37; Usul al-kafi. Kulavni. Teheran. 1357. tom I, str. 203
[154] Izvor za ovaj hadis naveden je u prvom djelu ove knjige
[155] Nahj al-balaghah. beseda 231. Ovo pitanje je raspravljeno u našem radu o Kur´anu
[156] Al-Durr al-manthir. tom II. str. 6
[157] Tafsir al-safi. Mula Mohsen Tajd Kašani. Teheran. 1269. str. 8; Bihar al-anwar. tom XIX. str. 28
[158] Kur´an 26:173
[159] Kur´an 54:34
[160] Redaklorska napomena: Moze se napomenuti da je to metod koji je autor koristio u svom monumentalnom komentaru Kur´ana al-Mizanu cijih sedamnaest tomova je vec objavljeno
[161] Tafsir al-Safi, str. 4
[162] Ove poslanikove (s.a.) rijeci su zabelezene u Tafsir al-Safi. str. 15. Safinat al-Bihar, od Abas Oumija. Nadzaf. 1352-55. i drugim poznatim komentarima
[163] Redaktorska napomena: Ovo je sa pozivom na ajet iz Kur´ana: "Mi cemo im pruziti dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur´an istina."
(Kur´an 41:53)
[164] Redaktorska napomena: ovdje se direktno poziva na praktikovanje dhikra, ili invokaciju, što, takode znaci podsjecanje, i predstavlia fundamentalnu tehniku duhovnog ostvarivanja u sufizmu
[165] Bihar al-anwar. tom I, str. 117
[166] Pitanje izmjene ili zamjene pojedinih ajeta u Kur´anu je jedan od ozbiljnih problema nauke o osnovama jurisprudencije i cini se da su pojedini sunitski ulema prihvatili abrogaciju. Nesrecni slucaj, vezan za Fadak izgleda da takodje, ukljucuje razlicite vrste tumacenja datih u vezi kur´anskih stihova kroz primjenu hadisa
[167] Dokaz ovom pitanju nalazi se u velikom broju dijela tradicionalnih religijskih ucenjaka u vezi izmišljenih hadisa. Takodje, u knjigama koje sadrze biografije ucenih ljudi, pojedini prijenosioci hadisa su opisani kao nepouzduni. a drugi kao slabi
[168] Redaktorska napomena: Tradicionalna islamska kritika literature o hadisima i obrazovanja kriterijuma za razlikovanje izvornog od izmišljenog hadisa ni u kom slucaju ne smije biti poistovjecena sa kritikom evropskih orijentalisla ucinjenom u odnosu na kompletnu zbirku hadisa. Sa islamskog stanovišta, to je jedan od najnekorektnijih napada uperenih protiv strukture islama u cjelosti
[169] Bihar al-anwar, tom I, str. 139
[170] Bihar al-anwar, tom I, str. 117
[171] Videti raspravu u vezi "jednostruke tradicije" u djelima o nauci o principima jurisprudencijc (usul)
[172] Bihar al-anwar, tom I, str. 55
[173] U vezi ovih pitanja potrebno je pozvati se na rasprave o itdzihadu i taqlidu u djelima o nauci o osnovama jurisprudencije
[174] Vafajat al-a´yan od Ibn Kalikana. Teheran. 1284, str. 78; A´yan al-shi´ah od Mohsena Amilija. Damask. 1935, tom XI. str. 231
[175] Wafayat al-a´yan, str. 190; A´yan al-shi´ah. i druga dijela o biografijama ucenih ljudi
[176] Redaktorska napomena: Kalam je posebna disciplina u islamu. Izraz se na evropske jezike pevodi kao teologija, mada uloga i domet kalama i teologije nisu isti. Od sada, sam izraz kalam, koji sada postepeno ulazi u upotrebu u engleskom jeziku, bice upotrebljen u svom originalnom arapskom obliku i nece bili prevodjen
[177] Ibn Abi´l-Hadid, zapocinjuci u 1 tomu
[178] Redaktorska napomena: Kao što je ranije naglašeno, filozofija u ovom kontekstu znaci tradicionalna filozofija, koja se zasniva na vjeri, a ne posebna moderna filozofija koja pocinje sa sumnjom i ogranicava um na nauku
[179] Ova pitanja su široko obradena u Akhbar al-hukama od Ibn al-Kiftija, Lajpcig. 1903; Wa-fayat al-a´yan, i druge biografije ucenih ljudi
[180] Redaktorska napomena: To su cuveni filozofi kasnijeg perioda (od sedmog / trinaestog i jedanaestog / sedamnaestog vijeka) i skoro su sasvim nepoznati na zapadu, osim Tusija koji je. u svakom slucaju, poznat više po svojim radovima iz oblasti matematike, nego po svom filozofskom doprinosu
[181] Redaktorska napomena: Raniji muslimanski filozofi su, kao i Aristotel, vjerovali da je kretanje moguce samo u nebitnim svojstvitima, a ne i u suštini stvari. Mula Sadra je, suprotno tome, tvrdio da kad god nešto ucestvuje u kretanju (u smislu srednjovijekovne filozofije), njegova suština se krece, a ne samo njegova nebitna svojstva. Tako postoji sklad medju stvarima preko koga se one uspinju do višhh ustrojstava univerzalnog postojanja. Ovraj stav ni u kom slucaju ne treba poistovecivati sa modernom teorijom evolucije
[182] Redaktorska napomena: Islamski esoterizam se naziva sufizmom (tasawwuf) ili gnosticizmom (irfanom): prvi termin podrazumjeva više praktican, a drugi više teoretski aspekt iste realnosti. Od perioda Safavida, bila je praksa medju šhitskim religioznim naucnicima da islamski esoterizam cešce oznacavaju kao irfan, nego kao tasawwuf. To je dolazilo usljed istorijskih razloga, vezanih za cinjenicu da su Safavidi najprije bili pod sufijanskom vlašcu, a da su kasnije stekli politicku moc, što je uzroknvalo da mnogi svjetovni ljudi obuku odjecu sufista da bi stekli politicki ili društveni utjecaj, na taj nacin diskreditujuci sufizam u ocima vjernika
[183] Sesti imam je rekao: "Postoje tri vrste ibadeta: grupni ibadet Bogu iz straha, i to je ibadet robova; grupni ibadel Bogu radi postizanju nagrada i to je ibadet placenika; i grupni ibadet Bogu iz ljubavi i odanosli Njemu i to je ibadet slobodnih ljudi. To je najbolji oblik ibadeta." Bihar al-anwar, tom XV, str. 208
[184] Redaktorska napomena: Autor ovdje ima na umu religije Indije i Dalekog isloka u kojima su razliciti aspekti bozanskog simbolizovani mitskim i simholickim oblicima i detaljima i koji se usljed toga u ocima muslimana generalno pojavljuju kao "politeizam"
[185] Pogledajte biografije ucenih ljudi, i takodje, Tadhkirat al-awliya od Altara, Teheran, 1321 (nakon hidzre), i Tara´iq al-haqa´iq od Masuma Ali Šaha, Teheran 1318
[186] Na jeziku gnostika kada gnostik zaboravi na sebe, on postaje "poništen" u Bogu i prepušta se Njegovora vodjenju i vilajetu
[187] Gnostici kazu da je preko Bozanskih imena svijet stekao ocevidnu egzistenciju i da na taj nacin postoji. Sva Bozanska imena poticu od "Potpunog i vrhovnog imena". Vrhovno ime je stanje (maqam) univerzalnog covjeka, koji se, takodje, naziva duhovnim polom (qutb) univerzuma. covjecanstvo ni u jednom trenutku ne moze biti bez duhovnog pola
[188] Redaktorska napomena: Duhovna staza se u islamu naziva sayr wa suluk (u znacenju: putovanje i pešacenje) da bi ukazao na put ili putovanje. koji simbolizuju pokret od covjeka ka Bogu
[189] Bog - neka je uzvišeno Njegovi ime! - kaze: "... dok su monaštvo oni sami, kao novotariju uveli - Mi ga nismo propisali - u zelji da steknu Allahovo zadovoljstvo; ali, oni o njemu ne vode brigu onako kako bi trebalo." (Kur´an 57:27)
[190] Redaktorska napomena: To je razlika izmedju znaka koji oznacava znacenje kroz saglasnost i simbola koji otkriva znacenje simbolizovano suštinskom i onotološkom vezom izmedju simbola i simbolizovanog. ovdje autor koristi koncepciju znakova i znamijenja (ayat) u svijetu u smislu istinskih simbola
[191] Ali (a.s.) je rekao: "Bog nije to što moze biti podvijedeno pod jednu od kategorija saznanja. Bog je Onaj Koji tok misli usmjerava ka Sebi." Bihar al-anwar, tom II, str. 186
[192] Poznati hadis navoden posebno u djelima poznatih sufista i gnostika, šhita i sunita
[193] Ovaj hadis je, takodje nadjen u mnogim gnostickim djelima, šhitskim i sunitskim
[194] U Bozijoj Knjizi je ucinjen poziv na ovakvo razmišljanje u ajetu: "Zar se moze sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i zemlje?"
(Kur´an 14:10)
[195] Napomena redaktora: Ovo je takodje u saglasnosti sa ajetom iz Kur´ana: "Mi cemo pokazah naše znakove..." što se odnosi na gornje. I prirodne pojave i stvarnosti u covjekovnj dušh jesu "znaci" Boga. Videti S. H. Nasr. Uvod u islamsku kosmološku doktrinu. Kembridz. SAD. 1964. uvod
[196] Šesti imam je rekao: "Bog ima nepromjenljivu suštinu. Njegovo znanje je bio On kada nije postojalo ništa što bi bilo saznato. Njegov sluh je osluškivao Sebe kada nije bilo niceg cujnog. Njegovo culo vida je osmatralo Sebe kada nije bilo niceg vidljivog. Njegova moc je bio On, kada nije bilo nicega da se nad njim primjeni sila" Bihar al-anwar, tom II. str. 125. Postoje brojna predanja poslanikove porodice u vezi ovog pitanja. Videti Nahj al-balaghah. Tawhid. Sadug. Teheran. 1375; Uyun al-akhbar Ibn Kutajbaha, Kairo. 1925-35 i Bihar al-anwar. tom II
[197] Peti i šesti imam su rekli: "Bog je svijetlost koja nije pomiješana sa mrakom, znanje u koje neukost ne moze da prodre, zivot u kome nema smrti." (Bihar al-anwar, tom II. str. 129). Osmi imam je rekao: "Ljudi su u vezi Bozanskih odlika Sljedili tri puta. Prva grupa smatra da Bog posjeduje odlike slicne drugim odlikama. Druga grupa opovrgava odlike. Ispravna staza jeste ona trece grupe koja potvrduje postojanje odlika bez slicnosti sa ljudskim odlikama." Bihar al-anwar. tom II. str. 94
[198] Sesti imam je rekao: "Bog ne moze bili opisan vremenom, prostorom, pokretom, prevodjenjem ili odmorom; prije, On je tvorac vremena, prostora, pokreta, prijevodjenja i odmora." Bihar al-an-war. tom Il.str. 96
[199] Šesti imam je rekao: "Bog je oduvijek znao u svojoj suštini, kada nije bilo nicega da se zna i bio je mocan kada nije bilo icega nad cim bi primjenio moc." prijenosilac prijedanja se sjecao: "Rekao sam: l bio je govor. On je odgovorio: "rijec (kalam) je stvorena". Bio je Bog, i nije postojavao govor. Zalim je On stvorio rijec (kalam)". Bihar al-anwar, tom II, str. 147. I osmi imam je rekao: "Volja potice od unutrašnje volje ljudi, a Sljedjeci nju, nastaje djelanje. U slucaju Boga, postoji samo njegov cin ostvarenja, jer za razliku od nas, Bog nema namjeru, cilj ili misao koja se udaljuje od prijedmeta." Bihar al-anwar, tom II, str. 144
[200] Redaklorska napomena: Nepotrebno je rjeci da ovo tvrdjenje sadrzi islinu o tome da li postoji stroga uzrocnost na mikrofizickom nivou. ili ne, jer je na mikrofizickom nivou striktna uzrocnost opazljiva i od najvece je vaznosti za razumjevanje prirode ovog nivoa postojanja Uzrocnost, takodje, vlada nad višim nivoima egzistencije nego što su tjelesni
[201] Sesti imam je rekao: "Kada Uzvišeni Bog pozeli nešto, On to ucini predodredjenim a kad ga ucini predodredjenim On to izvršava i osnazuje." Bihar al-anwar, tom III, str. 34
[202] Redaktorska napomena: Pitanje slobodne volje i determinizma je jedno od najtezih za rješavanje teološkim putem, jer sadrzi realnost koja prevazilazi dihotomiju nestalnog uma. U odnosu na apsolutnu stvarnost, ne posloji slobodna volja jer ne postoji djelimicna stvarnost koja je nezavisna od apsolutne. Ali u mjeri u kojoj je covjek stvaran u relativnom smislu, on posjeduje slobodnu volju. Sa stanovišta uzrocnosti, postoji determinizam u odnosu na potpuni uzrok, ali sloboda u odnosu na covjekovo djelanje koje je dio potpunog uzroka
[203] Pod ovim se podrazumjeva upucivanje ka cilju zivota i stvarateljstva
[204] Postoji za svakog covjeka cilj, koji on sljedi
[205] Stvoriteljstvo sa istinom znaci da postoji cilj i namjera u stvorileljstvu
[206] Redaktorska napomena: Autor koristi persijsku rijec khirad, koja kao aql, znaci podjednako um i rasudivanje, zavisno od toga kako se koristi. Ali, zasigurno ona ne znaci samo rasudjivanje ili savremeno znacenje uma, koji je sinonim rasudjivanju. Tradicionalno znacenje uma, kao sposobnosti trenutnog opazanja transcedentnog razloga, iako ne iracionalno, ugradjeno je u njega
[207] Cak i najjednostavniji i najnepromišljeniji medju ljudima, zele na osnovu svoje ljudske prirode da društvo bude takvo da svako zivi lagodno, u miru i spokoju. Sa filozofske tacke gledišta, zelja, ljubav, privlacenje, sklonost i slicno jesu relativni kvaliteti koji vezuju dvije strane, kao što je slucaj sa onim koji zeli i sa zeljenim, ili voljenim i onim koga on voli. Jasno je da, ukoliko ne bi postojao neko da se voli, ljubav ne bi imala znacaj. Konacno, sve ovo se vraca razumjevanju znacenja nesavršenosti. Ukoliko ne bi bilo savršenstva, nesavršenstvo bi bilo bez znacaja
[208] Ovo znaci da je svaki pojedinac odgovoran za dio zivota i da prima propisani dio sredstava za zivot. Ljudi su razlicitog nivoa u smislu da menadzer upravlja radnicima, direklor sebi podredjenima, gazda nad podstanarom, a kupac nad prodavcem
[209] Ovdje pomenuta malodušnost vezana je za ljudsku pohlepu
[210] Ovaj ajet objašnjava manjkavost ljudskog saznanja bez poslanstva i objave. Ukoliko bi razum bio sposoban da pribavi dokaz o postojanju Boga, ne bi bilo potrebe za poslanicima
[211] Upucivanje poslanika na pravu stazu znaci da su oni u potpunosti upuceni ka Bogu i poslušni su samo Njemu
[212] Zaštita naprijed i zaštita iza odnose se na okolnosti prije i nakon objave, ili na dogadjaj iz samog poslanikovog zivota
[213] Redaktorska napomena: Kako smo vec ranije ukazali, din je najuniverzalniji termin u arapskom i persijskom i treba ga prevoditi terminom religija, samo ukoliko zadnji termin shvatamo u najširem mogucem znacenju, ne kao jednu stvar medju drugima, vec kao potpun zivotni put zasnovan na transcedentalnim nacelima, ili kao prijedanje u istinskom znacenju te rjeci
[214] Redaktorska napomena: Islam zasniva svoj sadrzaj na postepenom razvoju covjeka i stoga "savršenstvo" sukcesivnih objava, mada sa druge tacke gledišta, sve poslanike smatra jednakima. Ovakav sadrzaj ni u kom slucaju ne smije biti poistovjecen sa modernim evolucionizmom i vjerovanjem u beskonacan istorijski razvoj, što je upravo antiteza islamskom konceptu vrijemena i istorije
[215] Knjiga na pocetku ajeta se odnosi na casni Kur´an, dok se druga knjiga odnosi na takve svijete knjige kao što su Tora i Jevandjelje
[216] Zašticena knjiga - je casni Kur´an
[217] Ideja o konacnosti Kur´ana kao svijete knjige koja ne moze biti mijenjana i aspekt vezan za poslanika kao zadnjeg poslanika, jesu najvazniji aspekti jedne istine
[218] Kur´an, prema islamskom gledištu, sadrzi principe sveg znanja, i na osnovu njega svaka oblast moze biti razjašnjena i rasvijetljena
[219] Redaktorska napomena: cudeso se na arapskom i persijskom, u suštini naziva khariq al-´adah, što ce rjeci, ono što narušava uobicajeni odnos izmedju uzroka i posljedica na ovom svijetu, koji se zbog svoje ponovljivosti i postojanosti nama pojavljuje kao zatvorena i nesalomiva mreza uzrocnosti. Cudeso predstavlja prodiranje u taj uobicajeni svijet uzroka od strane drugog svijeta ili stanja stvari, sa prirodno razlicitim posljedicama od onih na koje smo obicno navikli u svom svakodnevnom iskustvu. Zato se tu radi o "kršenju obicaja", ili onoga što je postalo uobicajeno
[220] Ovaj ajet je u formi obaveze. Jasno je da, ukoliko bi postojali drugi poslanici sem onih pet pomenutih u ovom ajetu, koji su prijeneli novi šerijat, oni bi bili pomenuti
[221] Radi se o ponovnom pozivanju na poslanike koji su doneli novi šerijat svijetu
[222] Redaktorska napomena: U persijskom i drugim muslimanskim jezicima imenu poslanika uobicajeno prijethodi pocasni naziv hazreti a iza njega sljedi izraz "Neka je mir i blagoslov sa njim" (sall Allahu´alaihi wa sallam). Hazreti se, takode, koristi za druge poslanike, za šhitske imame, cak i za neke vrlo istaknule vjerski strucnjake
[223] Redaktorska napomena: Islamski kalendar zapocinje sa poslanikovim prijeseljenjem iz Meke u Medinu i zato se naziva hidzra kalendarom, od arapske rjeci hidzra, u znacenju prijeseljenje
[224] U poznatom hadisu, poslanik (s.a.) je rekao: "Siromaštvo (faqr) je moja dika". U vezi materijala iz ovog poglavlja videti Sirah od Ibn Hišama, Kairo, 1355-56; Sirah od Halabija, Kairo, 1320; Bihar al-anwar, tom VI. i druge tradicionalne izvore u vezi zivota casnog poslanika (s.a.)
[225] Kao što On kaze: "Zato neka oni sastave govor slican Kur´anu, ako istinu govore!" (Kur´an 52:34)
[226] Kao što On kaze: "Zar oni da govore: ´On ga izmišlja!´ rjeci: ´Pa sastavite vi deset sura Kur´anu slicnih, izmisljenih sura, i koga god hocete, od onih u koje pored Allaha vjerujete, u pomoc pozovite, ako je istina što tvrdite!" (Kur´an 11:13)
[227] Kao što On kaze: "A oni govore: ´On ga izmišlja!´ rjeci: ´Pa, dajte vi jednu suru kao što je njemu objavljena". (Kur´an 10:38)
[228] Kako se On poziva na rijeci jednog ucenog Arapa: "... i rekao: ´Ovo nije ništa drugo do vradzbina koja se nasljedjuje, ovo su samo covjekove rjeci" (Kur´an 74:24-25)
[229] Redaktorska napomena: dzin koji se pominje u Kur´anu tradicionalno se poima kao svjesna psihicka pojava koja je nastanjivala ovaj svijet prije Adamovog izgnanstva i koja još uvijek postoji u sferi tajnovitog. Termini dzin i ins (ljudi) se cesto zajedno koriste u islamskim izvorima da bi se odnosili na cjelovitost svjesnih bica koja posjeduju umne sposobnosti na ovom svijetu
[230] Kao što On kaze: "reci: ´Kada bi se svi ljudi i dzinovi udruzili da sacine jedan ovakav Kur´an, oni, kao što je on, ne bi sacinili, pa makar jedni drugima pomagali." (Kur´an 17:88)
[231] Kako se On sjeca kroz rijeci casnog poslanika (s.a.): "Ta ja sam prije poslanstva dugo medju vama boravio, - zar neshvatate?" (Kur´an 10:16) I On kaze:"Ti prije nje nijednu knjigu nisu citao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao" (Kur´an 29:48) I On, Takodje, kaze: "A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu svome, nacinite vi jednu suru slicnu objavljenim njemu, a pozovite i bozanstva vasa osim Allaha ako istinu govorite." (Kur´an 2:23)
[232] I On kaze: "A zašto oni ne razmisle o Kur´anu? Da je on od nekog drugog a ne od Allaha, siguno bi u njemu našli mnoge protivurjecinosti." (Kur´an 4:82)
[233] Redaktorska napomena: Autor ovim nagovještajem ukazuje na pisanje Sadr ai-Din širazija (Mula Sadra) i kasnijih islamskih filozofa iz Persije, koji su raspravljali o pitanju duše i njenom postanku, mnogo revnosnije od ranijih filozofa. Ipak. u pitanjima nematerijalnosti duše, suštinski intelektualni dokazi su takodje ponudjeni u spisima Ibn Sine (Avicena)
[234] Bihar al-anwar, tom III. str. 161. iz L´tiqadata, od Saduka
[235] Ibid, tom IV. Bab al-barzakh
[236] Ibid
[237] Redaktorska napomena: Kao što je ukazano ranije ovaj metafizicki princip ne bi na bilo koji nacin smijeo biti zamenjen sa modernim teorijama evolucije ili naprijetka, kao što se ovi izrazi najcešce razumiju
[238] Bihar al-anwar, tom XIV. p.79
[239] Ibid
[240] Ibid
[241] Tarikh-i Ya´qubi, tom III, str. 60-61; Sira od Ibn Hišama, tom IV. str. 197
[242] Tarikh-i Ya´qubi, tom II. str. 52-59; Sira od Ibn Hišama. tom II. str. 223
[243] Tarikh-i Ya´qubi. tom II. str. 59-60 i sir. 44; Sira od Ibn Hišama. tom II, str. 251. tom IV. str. 173. i str. 272
[244] Tarikh-i Ya-qubi. tom II. str. 29; Tarikh-i Abi´l-Fida. tom I. str. 126; Sirah od Ibn Hišama. tom II. str. 98
[245] Ghayat al-maram. str. 664, iz Musnada od Ahmada i drugih
[246] Redaktorska napomena: Ovo se odnosi na razlicite poslanikove (s.a.) govore, u kojima je raspravljano o imamima. Najpoznatiji medju njima, Hadis o Gadiru, kao šlo je gore pomenuto, cini obicajnu osnovu za proslavu svijetkovine Gadira. Pocev od vrijemena Safavida, ova svetkovina je stekla poseban politicki znacaj u Iranu, zato što obelezava zvanicni prijelazak politicke moci na Alija (a.s.), pod cijim pokroviteljstvom su vladali svi šhitski carevi
[247] Tabari. Dhakha´ir al-uqba, Kairo. 1356. str. 16. Ovaj hadis je zabjelezen uz neznatnu izmjenu u al-Durr al-manthur. tom II. str. 239.U svom Ghayat al-maramu. str. 103. Bahrani navodi 24 hadisa iz sunitskih izvora i devetnaest iz šhitskih izvora, vezano za uslove i razloge objave ovog kur´anskog ajeta
[248] Bahrani, Ghayat al-maram. str. 336, gde je navedeno šest sunitskih i petnaest šhitskih hadisa, vezano za priliku i uzrok objave gornjeg kur´anskog ajeta
[249] Za dalja obaveštenja videti Allamah ´T´abataba´i, Tafsir al-mizan, tom V, Teheran, 1377. str. 177-214. i tom VI, Teheran, 1377, str. 50-64
[250] al-Bidayah wa´l-nihayah. tom V, str. 208 i tom VII. str. 346; Dhakha´ir al uqba, str. 67; al-Fusul al-muhimmah od Ibn Sabagha. Nadzaf, 1950, tom II, str. 23; Khasa´is od Nasaija, Nadzaf, 1369, str. 31. U svom Ghayat al-maramu, str. 79, Bahrani je naveo osamdeset i devet razlicitih kanala prijenosa ovog hadisa iz sunitskih i cetrdeset i tri iz šhitskih izvora.'
[251] Dhakha´ir al-uqba, str. 20; al-sawa´iq al-muhriq od Ibn Hadzara, Kairo, 1312, str. 150 i 184; Ta´rikh al-khulafa od Dzalala al-Dm Suyutija, Kairo. 1952, str. 307; Nur al-absar od šiblanjija, Kairo, 1312, str. 114. U svom (ihayat al-maramu, str. 237, Bahrani navodi jedanaest kanala prijenosa ovog hadisa iz sunitskih, i sedam iz šhitskih izvora
[252] al-Bidayah wa´l-nihavah. tom V. str. 209: Dhakha´ir al-uqba, str. 16; al-Fusul al-muhim-mah, str. 22; Khasa´is. str. 30; al-Sawa´iq al-muhriqah, str. 147. U Ghayat al-maramu trideset i devet verzija ovog hadisa je zabelezeno iz sunitskih, a osamdeset i dvije verzije iz šhitskih izvora
[253] Yanabi al-mawaddeh od Sulejmana ihni Ibrahima Kunduzija, Teheran, 1308, str. 311
[254] Yanabi´al-mawaddah. str. 318
[255] Ghayat al-maram, str. 539, gde je sadrzaj ovog hadisa naveden u petnaest verzija iz sunitskih, a jedanaest iz šhitskih izvora
[256] al-Bidayah wa´l-nihayah, tom VII, sir. 339; Dhakha´ir al´-uqba, str. 63; al-Fusul al-muhimmah, str. 21; Kifayat al-talib od Kandzi Šafija, Nadzaf, 1356, str. 148-154; Khasa´is, str. 19-25; Sawa´iq al-mukrikah. str. 177. U Ghayal al-maramu, str. 109 stotinu verzija ovog hadisa je navedeno iz sunitskih, a sedamdeset iz šhitskih izvora
[257] Tarikh Abi´l-Fida, tom I, str. 116
[258] Hilyat al-awliya od Abu Nu´ajm Isfahanija, tom I, Kairo, 1351, str. 64; Kifayat al-talib, str. 67
[259] Muntakhab kanzal´-ummal, na margini Musnada´i Ahmada, Kairo. 1368. tom V, str. 94
[260] al-Bidayah wa´l-nihayah, tom V, str. 227; al-Kamil, tom II, str. 217: Tarikh-i Tabari, tom II, str. 436; Sharh od Ibn Abi´l-Hadida. tom I. str. 133
[261] al-Kamil, tom II. str. 292; Sharh od Ihn Abi´l-Hadida, tom I, str. 54
[262] Sharh od Ibn Abi´l-Hadida. tom I. str 134
[263] Tarikh-i Ya´qubi, tom II. str. 137
[264] al-Bidayah wa´l-nihavah. tom VI. str. 311
[265] Redaktorska napomena: U ovom smislu imamat se naravno, odnosi na poseban šhitski stav o imamu, a ne na uobicajenu sunitsku upotrebu ovog izraza, koja je u vecini slucajeva podudarna izrazu kalif
[266] Redaktorska napomena: Ovo je prijevod tog Kur´anskog ajeta odstrane A.J. Arberija (A.J. Arberry) u The Ouran Interprijeted. London. 1964, koji blize odgovara arapskom originalu, od Pikholovog (Pickthall), koji glasi: "Pa ako ovi u to ne vjeruju, Mi cemo to povjeriti ljudima koji ce u to vjerovati."Urednik i prevodilac. S. H. Nasr, govori o prijevodima casnog Kur´ana na engleski jezik, što je od utjecaja samo za njegov prijevod originala sa persijskog na engleski, a ne i za predmetni prijevod na bosanski, obzirom da je kod navoda Kur´anskih tekstova korišcen prijevod sa arapskog na bosanski, Besima Korkuta
[267] Na primjer: "Tako Mi Knjige jasne.Mi je objavljujemo kao Kur´an na arapskom jeziku, da biste razumjeli, a on je u Glavnoj knjizi, u Nas, cijenjen i pun mudrosti." (Kur´an 43:2-4)
[268] Kao što su ovi ajeti: "I svako ce doci, a s njim vodic i svjedok, Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprijenu tvoju, danas ti je oštar vid." (Kur´an 50:21-22) "Onome ko cini dobro, bio muškarac ili zena, a vjernik je, Mi cemo dati da prozivi lep zivot..." (Kur´an 16:97) "O vjernici, odazovite se Allahu i poslaniku kada od vas zatrazi da cinite ono što ce vam zivot osigurati..." (Kur´an 8:24) "Onoga dana kad svaki covjek prijed sobom nadje dobro dijelo koje je uradio i rdjavo dijelo koje je ucinio..." (Kur´an 3:30) "Mi cemo, zaista, mrtve ozivjeti i Mi smo zapisali ono što su uradili i dijela koja su iza sebe ostavili; sve smo mi to u Knjizi jasnoj pobrojali." (Kur´an 36:12)
[269] Bihar al-anwar, tom XVII, str. 9
[270] al-Wafi od Mula Mohsena Fajda Kašanija. Teheran, 1310-14, tom III. str. 33
[271] "Pa da li je onda dostojniji da se postiva onaj koji na pravi put upucuje ili onaj koji ni sam nije na pravom putu, osim ako ga drugi na pravi put ne uputi? Šta vam je, kako rasudjujete?" (Kur´an 10:35)
[272] Izmedju njih smo Mi vodje odredjivali i oni su, odazivajuci se zapovjedi našoj, na pravi put upucivali, jer su strpljivi bili i u dokaze naše cvrsto vjerovali. (Kur´an 32:24) Neko na osnovu ovoga moze zakljucili da, osim što je vodja i staratelj, imam posjeduje, takodje, vrstu duhovne moci poducavanja i privlacenja koje pripadaju svijetu duha. On utice i istinom, svijetlošcu i svojim unutrašnjim bicem osvaja srca ljudi, i tako ih vodi ka savršenosti i krajnjem cilju postojanja
[273] Dzabir ibn Samura je rekao da je cuo od poslanika (s.a.) kako kaze: "Ova religija ce bili mocna dok postoji dvanaest izaslanika". Dzabir je rekao: "Ljudi su ponovili: "Allah je veliki!", i plakali su. Zatim je poslanik (s.a.) nešto tiho rekao. Upitao sam oca: "Oce, šta je on rekao? "Moj otac je odgovorio: "Poslanik je rekao da ce svi izaslanici biti iz Kurejšhja". Sahih od Abu Dauda, Kairo. 1348, torn II. str 207; Musnadi Ahmad, tom V, str. 92. Pronadjeno je nekoliko drugih hadisa koji lice na ovaj. I "Salman Farsi je rekao: "Priblizio sam se poslaniku i vidio sam Huseina - neka je mir sa njim! - na njegovom kolenu, kako ga ljubi u oci i usta, i govori: Ti si plemenit covjek, sin plemenitog covjeka, imam. sin imama, "dokaz" (hujjah), sin "dokaza", otac devetorice "dokaza", od kojih je deveti njihova "potpora" (qa´im)" Yanabi al-mawaddah, str. 308
[274] Videti al-Gadir; Ghayat al-maram, Ilhhat al-hudat od Muhameda ibn Hasana, Hurr al´-Amili, Kom, 1337-39; Dhakha´ir al´-uqbu; Manaqib Kvarazmija, Nadzaf, 1385; Tadkhirat al-khawass od Sibit ibn Dzavazija. Teheran, 1285; Vanabi al-mawaddah; al-Fusul al-muhimmah; Dala´il al-imamah od Muhameda ibn Dzabira Tabarija, Nadzaf, 1369; al-Nass wa´l-ijtihad od Šarafa al-Dina Musavija, Nadzaf, 1375; Usual al-kafi, tom I; i Kitab al-ir-shad od šejha Mufida, Teheran, 1377
[275] Redaktorska napomena: Kao što je gore pomenuto, u šhizmu se naziv amir al-mu´minin odnosi iskljucivo na Alija (A.S.) i nikada se ne koristi vezano za druge
[276] al-Fusul al-mihimmah. str. 14; Manaqib od Kvarazmija, str. 17
[277] Dhakha-´ir al´-uqba, str. 58; Manaqib Kvarazmija, str. 16-22; Vanabi al-´mawaddah. slr. 68-72
[278] Irshad od Mufida, str. 4; Yanabi al-mawaddah. str. 122
[279] al-Fusul al-muhimmah, str. 28-30; Tadhkirat al-khawass. str. 34; Yanabi al-mawaddah, str. 105; Manaqib od Kvarazmija. str. 73-74
[280] al-Fusul al-muhimmah. str. 34
[281] al-Fusul al-muhimmah, str. 20; Tadhkirat al-khawass, str. 34; Yanabi al-mawaddah, str. 63-65
[282] Tadhkirat al-khawass, str. 18; al-Fusul al-muhimmah, slr. 21; Munaquib od Kvarazmija, str. 74
[283] Tadhkirat Al Abi Talib od Muhameda ibn Ali ibn Šahrašuba, Kom, nedatirano, tom III, str. 62. i 218; Ghayat al-maram, str. 539; Yanabi al-mawaddah, str. 104
[284] Redaktorska napomena: "Khavarij", doslovce oni koji ostaju "izvan", odnosi se na one koji su se suprotstavljali i Aliju (a.s.) i Muaviji nakon bitke kod Sifina, i koji su kasnije osnovali jednu ekstremisticku grupu koja nije prihvatila zvanicnu drzavnu vlast i koja je bila cvrsto suprotslavljena podjednako sunitima i šhitima.'
[285] Manaqib Al Abi Talib. tom III. str. 312; al-fusul al-mihimmah. str. 113-123; Tadhkirat al-khawass. str. 172-183
[286] Tadhkirat al-khawass, str. 27
[287] Ibid, str. 27: Manaqib od Kvarazmija. str. 71
[288] Manaqib Al Abi Talib. tom III. str. 221. Manaqib od Kvarazmija str. 92
[289] Nahj al-balaghah, treci dio, knjiga 24
[290] Manaqib od Ibn Šahrašuba, tom IV. str. 21 i 25; Dhakha´ir al-uqba. str. 67. i 121
[291] Manaqib od Ihn Šahrašuba, tom IV. str. 28; Dala´il al-imamam, str. 60; al-Fusul al-muhimmah, str. 133; Tadhkiral al-khawass, str. 19-3; Tarikh-i Ya´qubi, tom II, str. 204; Usul-i kafi, tom I, str. 461
[292] Irshad, str. 172; Manaqib od Ibn Šahrašuba, tom IV, str. 33; al-Fusul al-muhimmah, str.144
[293] Irshad, str. 172; Manaqib od Ibn Šahrašuba, tom IV, str. 33; al-Imamah wa´l-siyasah od Abdalaha ibn Muslima ibn Kutajbaha, Kairo, 1327-31, tom I, str. 163; al Fusul al-muhimmah, str. 145; Tadhkirat al-khawass. str. 197
[294] Irshad, str. 173; Manaqib od Ibn Šahrašuba, tom IV, str. 35: al-Imamah wa´l-siyasah, tom I, str. 64
[295] Irshad, str. 174; Manaqib od Ibn Šahrašuba, tom IV, str. 42; al-Fusul al-muhimmah, str. 146; Tadhkirat al-khawass, str. 211
[296] Irshad, str. 181; Ithbat al-hudat. tom V. str. 129 i 134
[297] Irshad, str. 179; Ithbat al-hudat. tom V. str. 168-212; Ithbat al-wasiyah od Masudija, Teheran, 1320, str. 125
[298] Irshad. str. 182; Tarikh-i Ya´qubi. tom II. str. 226-228; al-Fusul al-muhimmah, str. 163
[299] Manaqib od Ibn Šahrašube. tom IV. str. 88
[300] Ibid. str. 88; Irshad. str 182. al-imamah wal´siyasah, tom I. str. 203; Tarikh-i Ya´qubi, lom II. slr. 229; al-Fusul al-muhimmah. str. 163; Tadkhirat al-khawass, str. 235
[301] Irshad, str. 201
[302] Manaqib od Ibn Šahrašuba, tom IV, str 89
[303] Irshad. str. 201; al-Fusul al-muhimmah. str. 168
[304] Irshad. str. 204; al-l-´usul al-muhimniah. slr. 170; Maqatil al-talibin od Abul Faradz Isfahanija, drugo izdanje, str 73
[305] Irshad, str. 205; al-fusul al-muhimmah. str. 171; Maqatil al-talib-in, str. 73
[306] Manaqib od Ibn Šahrašuba. tom IV. str 98
[307] Ibid
[308] Manaqib od Ibn Šahrašuba. tom IV, str 99; Irshad, str. 214
[309] Manaqib od Ibn Šarhašuba, tom IV. str 98; Irshad, str. 214
[310] Bihar al-anwar, tom X, str. 200, 202, 203
[311] Maqatil al-talibin, str. 52 i 59
[312] Tadkhirat al-khawadd, str. 324; Ithbat al-hudat, tom V, str. 241
[313] Manaqib od Ibn Šahrašuha, tom IV. str. 176: Dala´il al-imamah, str. 80; al-l-usul al-muhimmah, str. 190
[314] Irshad. str. 246; al-Fusul al-muhimmah, sir. 193; Manaqib od Ibn Šahrašuba, tom IV, str. 197
[315] Usul ai-kafi, tom I. str 469: Irshad, str. 245; al-Fusul al-muhimmah, str. 202 i 203; Tarikh-i Ya´qubi, tom III. str. 63: Tadhkira! al-khawass, str. 340: Dala´il al-imamah, str. 94; Manaqib od Ibn šahrašuba, tom IV. str. 210
[316] Irshad. str. 245-253. videti takodje Kitab rijal al-Kashshi od Muhameda ibn Muhameda ibn Abd el-Aziza Kašhšhja, Bombaj. 1317; Kitab rijal al-Tusi od Muhameda ibn Hasana Tusija, Nadzaf. 1381: Kitab-i fihrist od Tusija, Kalkuta. 1281; i druga biografska dijela
[317] Usul-i-kafi, tom I, str. 472; Dala´il al-imamah, str. 111; Irshad, str. 254; Tarikh-i Ya´qubi, tom III, str. 119; al-Fusul al-muhimmah, str. 212; Tadhkirat al-khawass, str. 346; Manaqib od Ibn Šahrašuba, tom IV, str. 280
[318] Irshad. str. 254; al-Fusul al-muhimmali, str. 204; Manaqib od Ibn Šahrašuba, tom IV, str. 247
[319] al-Fusul al-muhimmah, str. 212; Dala´il al-imamah, str. 111; Ithbat al-wasiyah, slr. 142
[320] Usul al-kafi, tom I, str. 310
[321] Ibid, str. 476; Irshad, str. 270; al-Fusul al-muhimmah, str. 214-223; Dala´il al-imamah. str. 146-148; Tadhkirat al-khawass. str. 148-350; Manaqib od Ibn Šahrašuba, tom IV, str. 324; Tarikh-i Ya´qubi. tom III. str. 150
[322] Irshad. str. 279-283; Dala´il al-imam;ih. str. 148 i 154; al-Fusul al-muhimmah. str. 222; Manaqib od Ibn Šahrašuha. tom IV. str. 323 i 327; Tarikh-i Ya´qubi, tom III, str. 15P
[323] Usul al-kafi, tom I, str. 486; Irshad. str. 284-295; Dala´il al; imamah, str. 175-177; al-Fusul al-mihimmah, str. 225-246: Tarikh-i Ya´qubi, tom III. str. 188.
[324] Usul al-Kafi. tom I. str. 488; al-Fusul al-mihimmah. str. 237
[325] Dala´il al-imamah, str. 197; Manaqib od Ibn Šaharšuba, tom IV, slr. 363
[326] Usul-i kafi. tom I, str. 489; Irshad. str 290; al-Fusul al-muhimmah, slr. 237; Tadhkiral al-khawass, str. 352: Manaqib od Ibn Šahrašuba. tom IV, str. 363
[327] Manaqib od Ibn Šahrašuba. tom IV. str. 351: Kitab al-ihtijaj od Ahmada ibn Ali ibn Abi Talib al-Tabarsi. Nadzaf. 1385. tom II. str. 170-237
[328] Irshad, str. 297; Usul al-kafi, tom I. str. 492-497; Dala´il al-imamah, str. 201-209; Manaqib od Ibn Šahrašuba, tom IV, str. 377-399; al-Fusul al-muhimah, str. 247-258; Tadhkirat al-khawass, str. 358
[329] Usul-i kafi. tom I. str. 497-502; Irshad. str. 307; Dala´il al-imamah. str. 216-222; al-Fusul al-muhimmah. str. 259-265: Tadhkirat ul-khawass. str. 362; Manaqib od Ibn Šahrašuba, tom IV. str. 401-420
[330] Irshad. str. 307-313; Usul-i kafi. tom I. str 501; al-Husul al-muhimmah. slr. 261; Tadhki-rat al khawass. str. 359; Manaqib od Ibn Sahrašuba. tom IV, str. 417; Ithbat al-wasiyah, str. 176; Tarikh-i Ya´qubi. tom III. str. 217
[331] Maqatil al-talibin, str. 395
[332] Ibid. str. 395-396
[333] Irshad, str. 315; Dala´il al-imamah. str. 223; al-Fusul al-muhimmah, str. 266-272; Manaqib od Ibn Šahrašuba, tom IV, str. 422; Usul al-kafi, tom I, str. 503
[334] Irshad, str. 324; Usul al-kafi, tom I, str. 512; Manaqib od Ibn Šahrašuba, tom IV, str. 429-430
[335] Sahib od Tirmidhija, Kairo, 1350-52. tom IX, poglavlje "Ma ja´a fi´l-huda"; Sahih od Abu Duada, tom II, Kitab al-Mahdi; Sahih od Ibn Majaha, tom II, poglavlje "khuruj al-Mahdi"; Yanabi al mawaddag; Kitab al-bayan fi akhbar Sahib al-zaman od Kandzi Šafiija, Nadzaf, 1380; Nur al-absar; Mishkal al-masabih od Muhameda ibn Abdalaha al Khatiba, Damask. 1380; al-Sawaiq al-muhriqah, Is´af al-nighibin od Muhameda al-Sabana. Kairo. 1281; al-Fusul al-muhimmah; Sahih od Muslima. Kitab al-ghaybah od Muhameda ibn Ibrahima al-Numanija, Teheran, 1318; Kamal al-din od šejha Saduka. Teheran, 1301; Ithbat al-hudat; Bihar al-anwar, tom LI i LII
[336] Usul-i kafi, tom I, str. 505; Irshad. str. 319
[337] Videti Kitab al-rijal od Kašhšhja; Rijal od Tusija; Fihrist od Tusija. i druga biografska dijela (rijal)
[338] Bihar al-anwar, tom LI. str. 2-34 i str. 342-366; Kitab al-ghaybah od Muhameda ibn Hasana Tusija. Teheran. 1324, str. 214-243; Ithbat al-hudat, tom VI i VII
[339] Bihar al-anwar, tom LI. str. 360-361; Kitab al-ghaybah od Tusija str. 242
[340] Ova posebna verzija je potekla od Abdullaha ibn Masuda, al-Fusul al-muhimmah, str. 271
[341] Abu Dzafer (peti imam) je rekao: "Kada se naša "potpora" (qa´im) pojavi, Allah ce staviti njegovu ruku na glave Njegovih robova. Onda ce se uz njegovu pomoc sabrati njihove misli, a njihov um ce postati savršen." (Bihar al-anwar. tom LII, str. 328 i 336) A Abu Abdalah (šesti imam) je rekao: "Saznanje cine dvadeset i sedam slova, a sve što su vjerovesnici doneli staje u dva slova; i covjek nije stakao vece saznanje od ta dva slova. Kada naša "potpora" (qa´im) dodje, on ce objelodaniti druglh dvadeset i pet slova i prošhrice ih medju ljude. On ce im dodati dva slova, tako da ce se širiti u obliku dvadeset i sedam slova." (Bihar al-anwar, tom LII, str. 336)
[342] Ibid, tom LI, str. 145
[343] Ibid
[344] Ibid, str. 160
[345] Redaktorska napomena: Spasenje (iz korijena falaha) u ovom smislu ne znaci samo spasenje u tekucem, cisto egzotericnom znacenju koje je poprimilo, vec, takodje, znaci oslobodjenje i duhovno ostvarenje u najuzvišenijem smislu rjeci.