O Mehdijevom pojavljivanju

U raspravi o poslanstvu i imamatu je ukazano da je kao posljedica opšteg upucivanja, koje vlada cijelom tvorevinom, covjek iz nuznosti obdaren moci primanja objave kroz poslanstvo, koja ga upucuje ka savršenstvu ljudskog ponašanja i dobrobiti ljudske vrste. Ocigledno, ukoliko ovakvo savršenstvo i sreca ne bi bile moguce covjeku, ciji zivot ima društveni vid, sama cinjenica da je obdaren ovom moci, bila bi beznacajna i beskorisna. Ali, beskorisnost ne postoji u stvoriteljstvu.

Drugim rijecima, od kad je naselio zemlju, covjek ima zelju da vodi društveni zivot ispunjen srecom u njenom istinskom smislu i tezi ka tom cilju. Ukoliko takva zelja ne bi imala stvarno postojanje nikada ne bi bila utisnuta u covjekovu unutrašnju suštinu, na isti nacin kao što kada ne bi bilo hrane, tada ne bi bilo ni gladi. Ili, ukoliko ne bi bilo vode, ne bi bilo zedji, a ukoliko ne bi bilo razmnozavanja, ne bi postojala seksualna privlacnost medju polovima.

Tako ce, iz razloga unutrašnje nuznosti i odredjenosti, buducnost docekati dan kada ce ljudsko društvo biti prijeplavljeno pravednošcu i kada ce svi zivjeti u miru i spokoju, kada ce ljudska bica biti sasvim ispunjena vrlinom i savršenstvom. Do stvaranja takvih uslova doci ce posredstvom ljudskih ruku, ali uz Boziju pomoc. A vodja takvoga društva, koji ce biti spasitelj ljudi, jezikom hadisa je nazvan Mehdi.

U razlicitim religijama koje vladaju svijetom, kao što su hinduizam, budizam, judaizam, hrišcanstvo, zoroasterizam i islam, ukazuje se na licnost koja ce se pojaviti kao spasilac covjecanstva. Ove religije uobicajeno daju radosne vijesti o njegovom dolasku, mada, takodje, postoje izvjesne razlike u detaljima, koje mogu biti uocene kada se ova ucenja pazljivo uporede. Hadis casnog poslanika (s.a.) u pogledu koga se slazu svi muslimani: "Mehdi je moj potomak", odnosi se na ovu istinu. Postoje brojni hadisi casnog poslanika (s.a.) i imama, navedeni u sunitskim i šhitskim izvorima, vezani za pojavu Mehdija (a.s.), kao što su oni o tome da je on poslanikovog (s.a.) roda i da ce njegovo pojavljivanje pomoci covjecanstvu da dostigne istinsko savršenstvo i ostvarenje duhovnog zivota [341].

Dodatno, postoje brojni drugi hadisi vezani za okolnost da je Mehdi sin jedanaestog imama, Hasana al-Askarija. Oni saglasno ukazuju da ce se, nakon što je rodjen, i po okonacnju doba duge skrovitosti, Mehdi pojaviti ponovo, ispunjavajuci pravednošcu svijet izopacen nepravdom i nepoštenjem.

Kao jedan primjer, Ali ibn Musa al-Rida (osmi imam) je kroz hadis rekao: "Imam nakon mene je moj sin Muhamed, a nakon njega, njegov sin Ali, a nakon Alija njegov sin Husan, a nakon Hasana njegov sin hudzdze qa'im, na koga ce se cekati u toku njegove tajnovitosti i koji ce biti slušan kada se pojavi. Ukoliko za zivot na ovom svijetu ne ostane više od jednog dana, Allah ce taj dan produziti dok se on ne pojavi, i ne preplavi svijet pravednošcu na isti nacin na koji je svijet bio preplavljen nepravdom. Ali, kada? U vezi vijesti o "casu", moj otac mi je zaista rekao, jer je cuo od svoga oca, koji je cuo od svoga ocu, a koji je, pak, cuo od svoga oca, koji je to cuo od svojih predaka, koji su culi od Alija (a.s.), da je casni poslanik (s.a.) upitan: "O, Boziji poslanice, kada ce se "potpora" (qa'im), koji je iz moga roda, pojaviti?" On je rekao: "Njegov slucaj je kao slucaj casa (Smaka svijeta). On ce ga u njegovo vrijeme otkriti, a tezak ce biti nebesima i zemlji, sasvim neocekivano ce vam doci." (Kur'an 7:187) - [342].

Sakr ibn Dulaf je rekao: "Cuo sam od Abu Dzafera Muhameda ibn Ali al-Ride (devetog imama) da je rekao: "lmam nakon mene je moj sin, Ali; njegova zapovijest je moja zapovijest; njegova rijec je moja rijec; biti poslušan njemu, znaci slušati mene. Imam nakon njega je njegov sin Hasan. Njegova zapovijest je zapovijest njegovog oca. Njegova rijec je rijec njegovoga oca. Poslušati njega, znaci biti poslušan njegovom ocu." Nakon ovih rjeci imam je ucutao. Ja sam mu rekao: 'O, poslanikov sine, ko ce biti imam nakon Hasana?' Imam je teško zaplakao, a zatim je rekao: 'Doista, nakon Hasana, njegov sin je ocekivani imam koji je "al-qa'im bi'l-haqq" (Onaj koji se naslanja na istinu)." [343]

Musa ibn Dzafer Bagdadi je rekao "Cuo sam od imama Abu Muhameda al-Hasana ibn Alija (jedanaestoga imama) da je rekao: 'Vidim da ce se nakon mene medju vama javiti razlike vezane za imama nakon mene. Onaj ko prihvata imame nakon Bozijeg poslanika, ali osporava moga sina, isti je kao onaj koji prihvata sve vjerovesnike, ali osporava poslanstvo Muhameda, Bozijeg poslanika, neka su mir i blagoslov sa njim! A onaj ko osporava (Muhameda) Bozijeg poslanika isti je kao neko ko osporava sve Bozije vjerovesnike, jer je vjerovanje u zadnjeg od nas kao vjerovanje u prvog, a neprihvatanje zadnjeg od nas kao neprihvatanje prvog. Ali, budite pazljivi! Zaista, pred mojim sinom je takva tajnovitost u toku koje ce svi ljudi izgubiti nadu, sem onih koje Allah štiti" [344]

Protivnici šhizma prigovaraju da bi prema vjerovanjima ove škole (mezheba) skriveni imam sada bio oko dvanaest vijekova star, što je nemoguce za bilo koje ljudsko bice. U odgovoru se mora reci da je prigovor zasnovan iskljucivo na nevjerovatnosti takve pojave, ne na njenoj nemogucnosti. Naravno, tako dugo zivotno doba, ili zivot u duzem periodu, jesu nevjerovatni. Ali, oni koji proucavaju hadise casnog poslanika (s.a.) i imama vidjece da se oni pozivaju na takav zivot kao na zivot koji ima cudesne odlike. Cudesa nisu nemoguca, niti mogu biti opovrgnuta naucnim dokazima. Nikada ne moze biti dokazano da su sredstva i uzroci koji dejstvuju u svijetu samo oni koje mi vidimo, a da drugi uzroci koje ne vidimo, ili cije posljedice ili dejstvovanje nismo vidjeli, niti razumjeli, ne postoje. Na taj nacin je moguce da u jednom, ili više pripadnika covjecanstva, djeluju izvjesni cinioci i sredstva koji im daruju vrlo dug zivot od hiljadu, ili više hiljada godina zivota. Medicina još uvijek nije izgubila nadu da ce otkriti nacin produzetka ljudskog vijeka. U svakom slucaju, takvi prigovori od "naroda Knjige", kao što su Jevreji, hrišcani i muslimani su najneshvatljiviji, jer oni prihvataju cudesa Bozijih poslanika, saglasno svojim sopstvenim svijetim spisima.

Protivnici šhizma, takodje, prigovaraju da, obzirom da šhizam smatra imama neophodnim radi tumacenja naredbi i istina religije i poducavanja ljudi, to je imamova tajnovitost protivurijecna upravo ovoj svrsi, jer imam u skrovitosti koji nije dostupan ljudima ne moze u bilo kom slucaju biti od koristi ili utjecaja. Protivnici kazu da, ukoliko Bog zeli da dovede imama da preporodi covjecanstvo, On je u stanju da ga stvori u potrebnom trenutku i nema potrebe da ga stvori hiljadama godina ranije. U odgovoru se mora reci da takvi ljudi nisu zaista shvatili znacenje imama, jer je u raspravi o imamatu postalo jasno da duznost imama nije samo prosto tumacenje religijskih ucenja i egzotericno poducavanje ljudi. Na isti nacin na koji ima duznost da ljude vodi sa "spoljašnje strane", imam, takodje ima duznost esoterickog vodjenja ljudi. On je taj koji usmjerava duhovni zivot covjeka i okrece dublje vidove ljudskog djelanja ka Bogu. Ocigledno, njegovo fizicko odsustvo, ili prisustvo, nije od utjecaja u ovom pogledu. Imam pazi na covjeka u sebi i u zajedništvu je sa duhom i dušom ljudi cak i kad je skriven pred njihovim fizickim ocima. Njegovo prisustvo je uvijek neophodno cak i ako još nije nastupilo vrijeme za njegovo spoljašnje pojavljivanje i opšti preporod koji on treba da donese.