ESHATOLOGIJA

 

 

Covjeka cine duša i tijelo

 

Oni koji su u izvjesnoj mjeri bliski islamskim naukama, znaju da u okviru ucenja svijete Knjige i hadisa ima mnogo osvrtanja na tijelo i dušu, ili korpus i duh. Mada je relativno lako spoznati tijelo i ono što je tjelesno, ili ono što se moze saznati putem cula, spoznati dušu i duševnost jeste teško i slozeno.

 

Ljudi posvjeceni intelektualnim raspravama, kao što su teolozi i filozofi, podjednako šhiti i suniti, iznijeli su razlicita gledišta vezana za realnost duše (ruh). Ipak, ono što je u odredjenoj mjeri izvjesno jeste da islam dušu i tijelo smatra za dvije stvarnosti suprotstavljene jedna drugoj. Tijelo smrcu gubi zivotne odlike i postepeno se dezintegriše, ali sa dušom nije tako. Prije, zivot po svom porijeklu, i u nacelu, pripada duši. Kada je duša spojena sa tijelom, tijelo, takodje, iz nje crpi zivot, a kada se duša rastavi od tijela i prekine svoju vezanost za njega - slucaj koji se naziva smrcu - tijelo prestaje da funkcioniše, dok duša nastavlja da zivi.

 

Na osnovu onoga što saznajemo kroz promišljanje o ajetima casnog Kur'ana i izrekama imama iz poslanikove (s.a.) porodice, covjekova duša je nešto nematerijalno što posjeduje neku vrstu odnosa i veze sa materijalnim tijelom. Svemoguci Bog u Svojoj Knjizi kaze:

"Mi smo, zaista, covjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemenu na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom ucinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje ozivljujemo."

(Kur'an 23:12-14)

 

Na osnovu redosljeda ovih ajeta je jasno da je na pocetku objašnjeno postupno stvaranje, a da je zatim, pri pominjanju pojave duha, svijesti i volje, navedena druga vrsta, razlicita od prijethodnog oblika stvaranja.

 

Na drugom mjestu je, u odgovoru skepticima, koji pitaju kako je moguce za tijelo covjeka, koje nakon smrti postaje dezintegrisano i ciji elementi bivaju razoreni i izgubljeni, da bude ponovo stvoreno i da postane originalni covjek, odgovoreno:

"Reci: 'Melek smrti, koji vam je zato odredjen, duše ce vam uzeti, a poslije ce te se Gospodaru svome vratiti."

(Kur'an 3:11).

 

To znaci da se naša tela razgradjuju i gube medju cesticama zemlje nakon smrti, ali nas same, zapravo naše duše, andjeo smrti odvaja od tijela i Bog ih štiti.

 

Sem u ovim ajetima, casni Kur'an daje sveobuhvatno objašnjenje o bestjelesnosti duše u svojim stihovima, kada tvrdi:

"Pitaju te o duši. Reci: 'Sta je duša - samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja."

(Kur'an 17:85)

 

Na drugom mjestu, objašnjavajuci Svoju zapovjed (amr), On kaze:

"I zaista On moze, kada nešto hoce, samo za to kaze: 'Budi' - i ono Biva.

Pa neka je hvaljen Onaj u cijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ce te se vratiti!"

(Kur'an 34:82-83)

 

Znacenje ovih ajeta je da zapovjest Boga u stvaranju nije postepenog karaktera, niti je ogranicena uslovima prostora i vremena. Zato, duša koja nema drugu stvarnost sem Bozije zapovjedi, nije materijalna i njena bit nema tjelesne odlike; drugim rijecima, nema odlike deljivosti, promjena i stanja u vremenu i prostoru.

 

Rasprava o duhu iz druge perspektive

 

Intelektualno istrazivanje potvrdjuje gledište casnog Kur'ana o duhu. Svako od nas je svjestan o stvarnosti u sebi samom, koju oznacava kao "ja", i ta svjest postoji stalno u covjeku. Ponekad covjek cak zaboravi na svoju glavu, ruke, stopala, ili na cijelo tijelo. Ali sve dok on sam postoji, svjesnost o njegovom "ja" ne napušta njegovu svijest. Ovaj opazaj ne moze biti podijeljen ili analiziran. lako covjekovo tijelo prolazi kroz neprestane promjene i transformacije i odabira za sebe razlicita mjesta u prostoru, prolazeci kroz razlicite trenutke u vremenu, realnost ega ostaje nepromjenjena. Ne prolazi kroz bilo kakve promjene i transformacije. Jasno je da ukoliko bi "ja" bilo materijalno, usvojilo bi odlike materije kao što su deljivost, promjenljivost i stanje u vremenu i prostoru.

 

Tijelo usvaja sve karakteristike materije i, usljed veze izmedju tijela i duše, za ove odlike se, takodje, smatra da pripadaju duši. Medjutim, ukoliko obrati malo paznje, covjeku postaje ocigledno da ovaj i sljedeci trenutak u vremenu, ova ili ona tacka u prostoru, ovaj, ili neki drugi oblik, ovaj pravac ili pokret, ili bilo koji drugi, jesu karakteristike tijela. Duša ih je lišena; tacnije, svako od ovih odredjenja stize do duše preko tijela. Ovakvo isto razmišljanje moze biti primjenjeno obrnuto na moc spoznaje, shvatanja ili znanja, koje je jedno od odlika duha. Ocigledno, ukoliko bi znanje imalo materijalni karakler, saglasno stanju materije, usvojilo bi deljivost i analizu, i bilo bi odredjeno prostorom i vrijemenom.

 

Nepotrebno je reci, ova inlelektualna rasprava bi mogla potrajati i postoje mnoga pitanja i odgovori, vezana za nju, koja ne mogu biti razmatrana u predmetom kontekstu. Krakta rasprava, data na ovom mjestu, samo je ukazivanje na islamsko vjerovanje vezano za duh i tijelo. Potpuna rasprava moze biti nadjena u dijelima o islamskoj filozofiji [233].

 

Smrt prema islamskom gledištu

 

Mada bi površno posmatranje smrt smatralo uništenjem covjeka, i coveciji zivot vidjelo kao nekolicinu dana izmedju rodjenja i smrti, islam interpretira smrt kao prelazak covjeka iz jednog u drugi stupanj zivota. Prema islamu, covjek ima vjecni zivot koji ne poznaje kraj. Smrt, koja je rastavljanje duše od tijela, uvodi covjeka u drugi stadijum zivota u kome sreca, ili razocarenje, zavise od dobrih ili loših dijela u doba zivota prije smrti. Casni Poslanik (s.a.) je rekao: "Stvoreni ste radi postojanja, ne uništenja. Ono što se dešava je to da cete iz jedne kuce biti premješteni u drugu." [234]

 

Cistilište

 

Na osnovu onoga što moze biti izvedeno iz svijete Knjige i poslanicke tradicije, moze se zakljuciti da izmedju smrti i opšteg ozivljavanja covjek ima ogranicen i privremen zivot, koji je prijelazna etapa (barzakh) i veza izmedju zivota na ovom svijetu i vjecnoga zivota. Nakon smrti covjek biva ispitan u vezi vjerovanja koja je imao i dobrih i loših dijela koja je cinio u ovom zivotu. Na osnovu skracenog svodjenja racuna i presude, dosudjuje mu se ili ugodan i srecan, ili neprijatan i tegoban zivot, zavisno od rezultata zivotnog salda i presude. Sa ovako novostecenim zivotom, on nastavlja u ocekivanju opšteg ozivljavanja. Uslovi u kojima se covjek nalazi u prijelaznom stadijumu (cistilištu) vrlo su slicni okolnostima covjeka koji je pozvan pred pravosudni organ radi ispitivanja dijela koje je pocinio. On biva ispitivan i provjeravan dok njegov dosije ne bude kompletan. Zatim on ocekuje sudjenje.

 

Duša covjeka u prijelaznom periodu ima isti oblik kao i u njegovom zivotu na ovom svijetu [235]. Ukoliko je covjek cestit, on zivi u sreci i blagostanju u blizini onih koji su cisti i bliski Bozanskoj prisutnosti. Ukoliko se radi o griješnom covjeku, on zivi u jadu i nevoljama u društvu demonskih sila i "vodja onih koji su skrenuli s pravog puta" [236].

 

Uzvišeni Bog je, u vezi onih koji su u stanju blazenstva, rekao:

"Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu izginuli! Ne, oni su zivi i u obilju su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote svoje dao i veseli zbog onih koji im se još nisu pridruzili, za koje nikakva straha nece biti i koji ni za cim nece tugovati; radovace se Allahovoj nagradi i milosti i tome što Allah nece dopustiti da propadne nagrada onima koji su bili vjernici."

(Kur'an 3:169-171)

 

A opisujuci uslove druge grupe koja u zivotu na ovom svijetu ne postupa pravedno u vezi korišcenja bogatstva i imovine, On kaze:

"Kad nekom od njih smrt dodje, on uzvikne: 'Gospodaru moj, povrati me, da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!' - Nikada! To su rijeci koje ce on uzalud govoriti - pred njima ce prepreka biti sve do dana kada ce ozivljeni biti."

(Kur'an 23:99-100)

 

Sudnji dan - Ozivljavanje

 

Medju svijetim spisima Kur'an je jedini koji detaljno govori o Sudnjem danu. lako Tora uopšte ne pominje taj dan, a Jevandjelje samo aludira na njega, Kur'an Sudnji dan spominje na stotinama mjesta, koristeci razne nazive. On opisuje sudbinu koja ocekuje covjecanstvo na taj dan na pojedinim mjestima ukratko, a na drugima detaljno. Opominje ljudski rod mnogo puta da Sudnji dan (Smak svijeta) jeste po vaznosti na istom nivou kao i vjerovanje u Boga i da je to jedno od tri islamska nacela. Pominje da je onaj kome nedostaje ovo vjerovanje, drugim rijecima, ko negira ozivljavanje, izvan okrilja islama, i nema drugu sudbinu do vjecnog prokletstva.

 

I to je prava istina, jer ukoliko ne bi bilo svodenja racuna od strane Boga, niti nagrade i kazne, religiozna poruka, koja se sastoji od skupa Bozijih zapovjesti, i onoga što je On zapovjedio i zabranio, ne bi imala ni najmanje utjecaja. Tako bi postojanje ili nepostojanje poslanstva i religijske misije bilo sasvim isto. U stvari, njegovo nepostojanje bi bilo pozeljnije od postojanja, jer prihvatanje religije i pracenje zapovijesti Bozanskog zakona nije moguce bez prihvatanja ogranicenja i gubitka onoga što se javlja kao "sloboda". Ukoliko priklanjanje njemu ne bi imalo efekata, ljudi ga nikada ne bi prihvatili i ne bi odustali od svoje prirodne slobode djelovanja radi njega. Na osnovu ove tvrdnje postaje jasno da znacaj pominjanja i podsjecanja na Sudnji dan jeste identican znacaju nacela same religiozne poruke.

 

Na osnovu ovog zakljucka postaje, takodje, ocigledno da vjerovanje u Smak svijeta jeste najutjecajniji faktor koji podstice covjeka da prihvati nuznost cistote i uzdrzavanja od neprikladnih osobina i velikih grijehova, na isti nacin na koji su zaborav, ili pomanjkanje vjerovanja u Sudnji dan glavni uzrok svakog zlog cinjenja i grijeha. Svemoguci Bog je rekao u Svojoj Knjizi:

"One koji skrecu s Allahova puta ceka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome ce se racun polagati."

(Kur'an 38:26)

 

Kao što u ovom casnom ajetu moze biti vidjeno, zaboravljanje Sudnjeg dana smatra se korijenom svakog izopacenja. Razmišljanje o svrsi stvaranja covjeka i univerzuma, ili o svrsi i granicama Bozanskog zakona, cini ociglednim da ce Sudnji dan doci.

 

Kada razmišljamo o stvaranju, vidimo da nema djelanja (koje je iz nuznosti, takodje, vrsta pokreta) bez nepromjenjivog kraja i svrhe. Djelanje, posmatrano nezavisno i samo za sebe, nikada nije kraj. Cak cemo i u djelanjima koja se spolja cine kao da su bez cilja, kao što su instiktivne radnje ili djecija igra, i slicno, ukoliko ih pazljivo proucimo, otkriti svrhu u saglasnosti sa vrstom djelanja koje je u pitanju. U instiktivnim ponašanjima, koja su uobicajeno u obliku pokreta, smjer ka kome se pokret obavlja jeste cilj i svrha tog djelanja. A u djecijoj igri postoji jedan imaginarni kraj, cije dostizanje jeste svrha igre. Stvaranje covjeka i svijeta je dijelo Boga, a Bog je iznad mogucnosti cinjenja besmislenog i besciljnog dijela, kao što bi bilo stvaranje, hranjenje i lišavanje zivota, a potom, ponovo, stvaranje, odrzavanje i oduzimanje zivota, drugim rijecima, stvaranja i uništenja, bez postojanja jednog nepromjenljivog kraja i konacnog cilja koje bi On slijedio u ovom djelovanju. Nuzno mora postojati stabilni cilj i svrha u stvaranju covjeka i svijeta. Naravno, njegova korist ne pritice Bogu, Koji je izvan svake potrebe, vec prije samim bicima. Zato se mora reci da su svijet i covjek usmjereni ka postojanoj realnosti i ka savršenijem postojanju koje ne zna za uništenje i izopacenje.

 

Takodje, kada pazljivo proucavamo stanje covjeka sa stanovišta religijskog obrazovanja i poduke, vidimo da su ljudi, na osnovu rezultata Bozanskog usmjeravanja i religijskih poduka, podijeljeni u dvije kategorije, cestitih i griješnika. Ipak, u ovom zivotu medju njima nije nacinjena razlika. Prije, suprotno, uspjeh uobicajeno pripada onima koji su opaki i nepravedni. Cinjenje dobrog je ispreplijetano sa teškocama, nevoljama, svakom vrstom nemaštine i podnošenjem tlacenja. Obzirom da je to tako, Bozanska pravednost zahtjeva postojanje drugog svijeta u kome svaki pojedinac prima pravednu nadoknadu koju njegova cinjenja zasluzuju, i zivi zivotom saglasno svojim naporima.

 

Tako se vidi da pazljivo razmatranje cilja stvaranja i Bozanskog zakona dovodi do zakljucka da ce Sudnji dan doci svakom pojedincu. Uzvišeni Bog ovo cini jasnim u Svojoj Knjizi:

"Mi nismo stvorili nebesa i zemlju i ono što je izmedju njih da bismo se igrali,

Mi smo ih stvorili sa ciljem, ali vecina ovih ne zna."

(Kur'an 44:38-39)

 

Takodje:

"Mi nismo uzalud stvorili nebo i zemlju i ono što je izmedju njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kada budu u vatri!

Zar cemo postupiti s onima koji vjeruju i cine dobro kao sa onima koji prave nered na zemlji, ili, zar cemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i sa griješnicima?"

(Kur'an 38: 27-28)

 

On na drugom mjestu kaze:

"Misle li oni koji cine zla dijela da cemo s njima postupati jednako kao sa onima koji vjeruju i dobra dijela cine, da ce im zivot i smrt biti isti? Kako loše rasudjuju!

A Allah je nebesa i zemlju mudro stvorio i zato da bi svaki covjek bio nagradjen ili kaznjen prema onome što je zasluzio; nikome nece biti ucinjeno nazao".

(Kur'an 45:21-22).

 

 

Drugo objašnjenje

 

U razmatranju spoljašnjeg i unutrašnjeg znacenja Kur'ana istakli smo da je islamsko ucenje objašnjeno u Kur'anu na razlicite nacine, i da su objašnjenja uglavnom podijeljena na dvije dimenzije, esotericnu i egzotericnu. Egzotericno objašnjenje je ono koje je saglasno nivou jednostavnijeg oblika razmišljanja i razumjevanja vecine, suprotno esotericnom, koje pripada iskljucivo eliti i koje moze biti shvaceno samo uz pomoc oštrovidosti koja se javlja kroz praksu duhovnog zivota.

 

Objašnjenje koje proizilazi iz egzotericnog gledanja predstavlja Boga kao apsolutnog Gospodara svijeta stvorenog, koji je cio Njegov posjed. Bog je stvorio mnoštvo andjela, ciji je broj neogranicen, da bi sprovodili i izvršavali zapovijesti koje On izdaje u vezi svakog aspekta tvorevine. Svaki dio tvorevine i njegovo ustrojstvo povezani su sa posebnom grupom andjela koji su zaštitnici tog dijela. Ljudski rod je Njegovo dijelo, i ljudska bica su Njegovi robovi koji moraju poštovati Njegove zapovijesti i zabrane; a poslanici su donosioci Njegovih objava, prijenosioci zakona i pravila koje je On poslao ljudskom rodu i trazio da ljudska vrsta poštuje. Bog je obecao nagradu i nadoknadu za vjeru i poslušnost, a kaznjavanje i bolnu odmazdu za nevjerništvo i grijeh, i nece prijekršiti Svoje obecanje. Takodje, kako je On pravedan, Njegova pravicnost zahtijeva da pri drugom obliku postojanja bica, dvije grupe, cestiti i griješnici, koji u ovom svijetu nemaju nacin zivota u skladu sa svojom dobrom, ili opakom prirodom, budu razdvojeni, da cestiti imaju dobar i srecan zivot, a griješnici loše i nesretno postojanje.

 

Tako ce Bog, saglasno svojoj pravednosti i obecanjima koje je dao, sve ljude koji zive na ovom svijetu oziviti, bez izuzetka, nakon smrti, i ispitace detaljno njihova vjerovanja i dijela. On ce im suditi na osnovu istine i svakom ko zasluzi dace ono što mu sljeduje. On ce sprovesti pravdu u ime svih onih koji su bili tlaceni. On ce svakoj osobi dodijeliti nagradu za njena sopstvena dijela. Jednoj grupi ce biti dodijeljen vecni dzenet, a drugoj vecni dzehenem.

 

To je egzotericno objašnjenje casnog Kur'ana. Naravno, ono je istinito i ispravno. Ali, njegov jezik je sastavljen od pojmova i slika rodjenih u covjekovom zivotu u zajednici i mislima, kako bi njegova korist bila što opštija, a opseg njegove primjene što rašireniji.

 

Oni koji su prodrli u duhovno znacenje stvari i kojima je u izvjesnoj mjeri blizak esotericni jezik casnog Kur'ana, u svakom slucaju, iz ovih izreka razumiju znacenja koja su iznad nivoa jednostavnog i raširenog shvatanja. Casni Kur'an, izmedju svojih jednostavnih i nekomplikovanih objašnjenja, ponekad aludira na esotericni cilj i svrhu svoje objave. Kroz svoje mnogobrojne nagovještaje casni Kur'an potvrdjuje da se tvorevina, sa svim svojim dijelovima, od kojih je i covjek jedan, krece u svom "egzistencijalnom postojanju", koje je uvijek u smjeru postizanja savršenstva i Boga [237]

Doci ce dan kada ce se ovo kretanje okoncati i kada ce u potpunosti izgubiti svoje posebno i nezavisno postojanje ispred Bozanske dostojanstvenosti i velicine.

 

Covjek, koji je dio svijeta i cije posebno savršenstvo jeste u svjesnosti i znanju, krece se, takodje, uzurbano ka Bogu. Kada dostigne kraj ovog postojanja, ugledace jasno istinu i jedinstvenost jedinog Boga. Vidjece da moc, vlast i svaka druga odlika savršenosti pripadaju iskljucivo svijetoj Bozanskoj biti; stvarnost svake stvari onako kako ce mu to biti otkriveno. To je prvi stadijum u svijetu vjecnosti. Ukoliko je, putem svoje vjere i dobrih dijela na ovom svijetu, covjek u stanju da ostvari komunikaciju, vezu, bliskost i prijateljstvo sa Bogom i bicima iz Njegove blizine, onda ce sa radošcu i srecom, koje ljudskim jezikom nikada ne mogu biti iskazane, zivjeti blizu Boga i u društvu cistih bica iz gornjih svijetova. Ali ako je, usljed zelja i privrzenosti zivotu na ovom svijetu i njegovim prolaznim i neutemeljenim zadovoljstvima, odvojen od gornjeg svijeta i nema bliskost ni ljubavi za Boga ni za cista bica u Njegovoj blizini, onda ce biti povrijedjen bolnim kaznjavanjem i vecnim prokletstvom. Tacno je da su covjekova dobra i loša dijela na ovom svijetu prolazna i da ce nestati, ali oblici ovih dobrih i loših dijela ostaju ugradjeni u covecijoj dušh i prate ga svuda. Oni su kapital njegove buducnosti, slatke ili gorke.

 

Ovi zakljucci mogu biti donijeti na osnovu sljedecih ajeta:

"A Gospodaru tvome ce se doista svi vratiti."

(Kur'an 96:8)

 

I On kaze:

"I eto, Allahu ce se sve vratiti"

(Kur'an 42:53)

 

I:

"Tog dana ce vlast jedino Allah imati".

(Kur'an 82:19)

 

Takodje, na racun obracanja odredjenim pripadnicima ljudske rase na Sudnji dan, On kaze:

"(i onom ko je zlo cinio On kaze): 'Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprijenu tvoju, danas ti je oštar vid."

(Kur'an 50:22)

 

Vezano za hermeneuticko tumacenje (ta'wil) casnog Kur'ana (istina od koje casni Kur'an izvire) Bog kaze:

"cekaju li oni da se obistine prijetnje njene? Onoga dana kada se obistine, reci ce oni koji su na njih prije zaboravili: "lstinu su poslanici Gospodara našeg donosili! Da nam je zagovomika kakva, pa da se za nas zauzme ili da nam je da budemo vraceni, pa da postupimo drukcije nego što smo poslupili." Ali, oni su sami sebe upropastili, a nece im biti ni onih koje su izmišljali."

(Kur'an 7:53)

 

On, takodje, kaze:

"Tog dana ce ih Allah kazniti kaznom koju su zasluzili i oni ce saznati da je Allah, doista, olicena istina."

(Kur'an 24:25)

 

I:

"Ti ceš, o covjece, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom svojim naci."

(Kur'an 84:6)

 

I Takodje:

"Ko zudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka cini dobra dijela i neka, klanjajuci se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga"

(Kur'an 18:110)

 

I:

"A ti, o dušo smirena,

vrati se Gospodaru svome zadovoljna a i On tobom zadovoljan,

pa udji medju robove Moje,

i udi u dzenet Moj!"

 

(Kur'an 89:27-30)

 

I On, Takodje, kaze:

"A kad dodje nevolja najveca,

Dan kada se covjek bude sjecao onoga što je radio

i kada se dzehenem svakome ko vidi bude ukazao,

onda ce onome ko je objestan bio

i zivot na ovom svijetu više volio

dzehenem prebivalište postati sigurno.

A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svojega

strijepio i dušu od prohtjeva uzdrzao

dzenet ce boravište biti sigurno."

(Kur'an 79:34-41)

 

Vezano za istovjetnost nagrade i dijela, Bog kaze:

"O vi koji niste vjerovali, danas se ne pravdajte, kaznjavate se samo za ono što ste zasluzili"

(Kur'an 66:7)

 

 

Neprekidnost i nastavljanje tvorevine

 

Ovaj svijet stvorenog koji vidimo nema beskonacan i vjecan zivot. Doci ce dan kada ce se okoncati zivot ovog svijeta i njegovih stanovnika, kao što je potvrdio casni Kur'an. Bog kaze:

"Mi smo nebesa i zemlju i ono što je izmedju njih mudro stvorili i do roka odredjenog."

(Kur'an 46:3)

 

Neko se moze zapitati da li su prije stvaranja ovog svijeta i sadašnje rase ljudi, postojali drugi svijet i druga ljudska rasa: ili, da li ce, nakon što se završi zivot ovog svijeta i njegovih stanovnika, kako casni Kur'an tvrdi da hoce, drugo covjecanstvo i drugi svijet biti stvoreni. Direktni odgovori na ova pitanja ne mogu biti nadjeni u casnom Kur'anu. Tako, covjek moze iskljucivo otkrivati nagovještaje nastavka i sukcesije stvaranja. Ali, u predanjima (rewayat) imama iz poslanikove porodice, koja su stigla do nas, potvrdjeno je da tvorevina nije ogranicena na ovaj vidljivi svijet. Mnogo svijetova je postojalo u prošlosti i postojace u buducnosti.

 

Šesti imam je rekao: "Mozda mislite da Bog nije stvorio drugo covjecanstvo do vašeg. Ne! Kunem se Bogom da je on stvorio hiljade nad hiljadama covjecanstava, a vi ste posljednje medju njima." [238]

 

A peti imam je rekao: "Bog, Uzvišeni, kako je stvorio svijet, stvorio je sedam rasa, od kojih nijedna nije bila Ademova rasa. On ih je stvorio od zemlje i poslao svako bice, jedno za drugim, za svojom rasom na zemlju. Zatim je stvorio Adema, oca covjecanstva, i ozivio njegovu djecu radi njega" [239].

 

I šesti imam je, takodje, rekao: "Nemojte misliti da nakon okoncanja zivota na ovom svijetu, Sudnjeg dana i slanja cestitih u dzenet, a griješnih u dzehenem, nece biti više nikoga da cini ibadet Bogu. Ne, nikada! prije, Bog ce opet stvoriti robove, bez braka izmedju muškarca i zene, da bi poznavali Njegovu jedinstvenost i da bi mu cinili ibadet." [240]