Pismo 77 - Pismo 78

 

 

Pismo 77 (pitanje)

20. safer, 1330. godine po H.

 

 

O razlogu davanja prednosti hadisu Ummu Seleme prilikom oprečnosti.

 

U davanju prednosti Ummu Seleminom hadisu nad Aišinim hadisom, nisi se zadovoljio onim što si prije spomenuo, već tvrdiš da onoga što nisi spomenuo, a što je razlog davanju prednosti, ima više od onog što si spomenuo. Zato iznesi to mnoštvo, Allah ti se smilovao na njihovom mnoštvu, i ništa ne ispuštaj, jer nalazimo se usred rasprave i okorištavanja.

Selam

- S –

 

 

 

Pismo 78 (odgovor)

22. safer, 1330. godine po H.

 

 

     

Još razloga koji daju prednost Ummu Seleminom hadisu, pored spomenutih

 

Zaista srce gospođe Ummu Seleme, u skladu sa Kur'anom časnim, nije skrenulo i u Kur'anu joj nije naređeno da učini pokajanje. (Aludiranje na kur'anski ajet: Ako se vas dvije pokajete Allahu, jer su srca vaša bila skrenula (od istine); (Tahrim, 4) )

Niti je u Kur'anu objavljeno da je bila nepokorna Vjerovjesniku, niti kasnije njegovom Opunomoćeniku. 

(Nepokornost Opunomoćeniku sagledana je kroz negiranje da je Poslanik ostavio (njega kao) oporuku, te kroz napade i nepravdu za cijelog Alijevog života nakon Poslanika, a što se tiče nepokornosti Poslaniku, i Božije pomoći protiv iste, na nju ukazuju Božije riječi: A ako se protiv njega udružite, pa – Allah je zaštitnik njegov, i Džibril, i čestiti vjernici; najposlije, i svi meleki će mu na pomoći biti.(Tahrim, 4) )

Niti je Allah protiv nje pružio pomoć Poslaniku, ni Džibril, ni dobri vjernici ni meleki, niti joj je Allah zaprijetio razvodom, niti je opomenuo da će zamijeniti boljom od nje.

(Ovo i detalj prije njega aludiraju na Božije riječi: Ako vas on pusti, Gospodar njegov će mu dati umjesto vas boljih žena od vas; odanih Allahu, vjernica, poslušnih Allahu, pokajnica, koje se Allaha boje, koje poste, udovica i djevica. (Tahrim, 5) )

Niti je njoj za primjer spomenuo Nuhovu i Lutovu ženu.

(Aludiranje na kur'anski ajet pa do kraja sure: Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša, ali su prema njima licemjerne bile – i njih dvojica im neće ništa moći kod Allaha pomoći, i reći će se: "Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze! (Tahrim, 10) )

Niti je tražila od Poslanika da samom sebi zabrani ono što mu je Allah dozvolio.

(Aludiranje na ajet: O Vjerovjesniče! Zašto zabranjuješ sebi ono što ti je Allah dopustio, tražeći zadovoljstva žena svojih? (Tahrim, 1) )

Niti je Poslanik govoreći na minberu pokazao prema njenoj sobi riječima: “Tu se krije smutnja, tu se krije smutnja, tu se krije smutnja, odatle će izbiti šejtanski rog.”

(Bilježi ga Buharija u Sahihu 2/125 u poglavlju o onome što je preneseno o sobama vjerovjesnikovih žena u knjizi o Džihadu i putovanju. U Sahihu-l-Muslimu, 2/503, hadis glasi: “Izišao je Poslanik iz Aišine kuće, rekavši: (خرج رسول الله من بيت عائشة، فقال: رأس الكفر ها هنا حيث يطلع قرن الشيطان) “Glava kufra je ovdje, tu će se pojaviti šejtanski rog.” )

Niti je u kulturi stigla dotle da ispruži obje noge pred Poslanikom dok klanja – iz poštovanja prema njemu i njegovom namazu – a zatim da se ne pomjeri s mjesta gdje on treba učiniti sedždu dok je nije dodirnu, a kada je dodirnuo ona je pokupila noge, a kada je on ustao, ona ih je ponovo ispružila. (Sahihu-l-Buhari, 1/143, poglavlje šta je dozvoljeno raditi u namazu. )

Ona je bila takva.

Ona nije ružno govorilo o Osmanu, niti je pobunila narod protiv njega, niti mu je nadjenula ime matuh (Na'sel) niti je rekla: (اقتلوا نعثلاً فقد كفر) “Ubijte matuha, postao je kjafir.”

(Aišina širenja lažnih vijesti o Osmanu, nepriznavanje velikog broja njegovih djela, nadjevanje ružnog nadimka, njene riječi: “Ubijte matuha, postao je nevjernik.” Sve to spada u stvari koje ne manjkaju u knjigama koje tretiraju takve ružne događaje. Dovoljno ti je ono što se nalazi u Tarihu od Ibn Džerira, Ibn Esira i drugih. Grupa Aišinih savremenika je kritikuju. Tako da je pjesnik rekao: “Od tebe je novina, od tebe je promjena, od tebe je borbenost i jurišanje, ti si naredila ubistvo imama, rekavši nama, da on je kjafir...” koji se nalaze u El-Kamilu od Ibn Esira, 3/206; Tarihu Taberi, 4/459; Tezkiretu-l-havas, Ibn Dževzi Hanefi, str. 61.; En-Nihaje, Ibn Džezri Šafei', 5/80; Tadžu-l-arus min šarhi-l-kamus, Zubejdi, 8/141... )

Ona nije izišla iz svoje kuće, a imperativ Božiji bijaše da u njoj boravi, (Kur'anski ajet glasi: I ostajte u kućama svojim, i ne pokazujte draži pokazivanjem džahilijjeta pređašnjeg; (Ahzab, 33) ) 

a ne da pojaše devu po imenu Asker, 

(Deva koju je Aiša jahala na dan Basre, zvala se Asker, koju joj je doveo Ja'la Ibn Umeje, bila je veoma krupna. Kada je Aiša ugledala, deva joj se svidjela, a kada je čula da se zove Asker, povukla se rekavši: “Vratite je, jer nije mi potrebna.” Sjetivši se da je to ime spomenuo Poslanik, zabranivši joj da uzjaše tu devu. Međutim oni promjeniše devine ukrase i opremu, i ponovo je dovedoše rekavše da su našli veću i jaču devu, čime je ona bila zadovoljna. Ovaj događaj bilježi grupa historičara i biografa. Pogledaj Šarhe Nehdžu-l-belagati, Allame Mu'tezili, 2/80.) 

kako bi prolazila dolinama, došavši u Hav'ab gdje na nju zalajaše psi, a na što ju je upozorio Allahov Poslanik, s.a.v.a.

(Hadis o ovome je poznat, i spada u dokaze vjerovjesništva i znakove islama. U skraćenoj verziji ga bilježi Imam Ahmed Ibn Hanbel u Musnedu, 6/52 i 97. Isto je učinio Hakim u El-Mustedreku, 3/120. Zehebi iznosi svoju ocjenu da je hadis vjerodostojan, bilježeći ga u Talhisu-l-mustedreku.)

Tako da se nije vratila i nije odustala od pokretanja vojske koju je okupila za borbu protiv Imama Alija, a.s.

Pa nek joj se riječi kako je Poslanik izdahnuo na njenim grudima, pripoje također riječima: “Vidio je Allahov Poslanik, s.a.v.a., crnce kako se u njegovoj džamiji igraju štitovima i kopljima. Pa me upitao: “Želiš li da gledaš?” Ja rekoh: “Da.” Ona kaže: “Zatim me uze nakrkače, moj obraz bijaše na njegovom obrazu, a on je govorio – potičući ih da se igraju kako bi gospođa uživala: “Samo tako, o sinovi Erfida!” Ona kaže: “Tek kada mi je dosadilo, rekao je: “Dosta ti je?” Rekoh: “Jeste.” On reče: “Pa idi.” 

(Ovaj hadis je zabilježen od nje, bilježe ga i Buharija i Muslim. Pogledaj Sahihu-l-Buhari, 1/116, knjiga dvaju bajrama, a Ahmedov Musned, 6/57. )

Ako želiš pripoj i ovo njenim riječima: “Ušao je kod mene Allahov Poslanik, s.a.v.a., a kod mene bijahu dvije djevojke, pjevaju pjesmu Bu'asa. Pa je legao na postelju. Kad uđe Ebu Bekr, pa me odbivši reče: “Svirala đavolja kod Poslanika.” Pa mu se okrenu Poslanik rekavši mu: “Pusti njih dvije...” 

(Sahihu-l-Buhari, 1/116, knjiga dvaju bajrama. Bilježi ga i Muslim i Imam Ahmed na već spomenutim adresama.)

Želiš li veži za njih i ove njene riječi: “Trkali smo se ja i Poslanik, pa sam ga pobijedila. Prošlo je neko vrijeme i ja sam se popravila. Pa smo se trkali i on me pobijedi. Pa mi reče: “E ovo ti je za ono.” (Biliježi Imam Ahmed u Musnedu, 6/39. )

Ili pak ove riječi: “Igrala sam se s djevojkama, pa su dolazile moje drugarice i igrale se sa mnom, a Allahov Poslanik, s.a.v.a., ih je uvodio kod mene i one su se igrale sa mnom...” (Ahmed u Musnedu, 6/75.)

Ili ove: (Prenosi ga Ibn Šejbe, Kenzu-l-ummal, 7 svezak, hadis 1017. ) “Imam sedam osobina koje niko nije imao, osim onog što je Allah dao Merjemi kćerki Imranovoj. Melek je sišao u mome liku, Allahov Poslanik me oženio kao djevicu i niko me s njim nije dijelio, silazila mu je objava a ja i on skupa u postelji, bila sam mu najvoljenija žena, o meni su objavljeni ajeti i umalo da ummet zbog mene strada, vidjela sam Džibrila a nijedna ga žena osim mene vidjela nije, umro je u mojoj sobi, a samo smo ga ja i melek pazili...” i tako do kraja odličja poput ovih koje je nabrojala.

(Umet se slaže u tome da se njegova smrt desila u prisustvu hazreti Alija, on je bio taj koji ga je prihvatio na svoje krilo i brinuo se o njemu. Kako da bude ispravno da je Poslanik umro a da se o njemu niko nije brinuo osim Aiše i meleka? Pa gdje su bili Ali i Abbas? Gdje su bile Fatima i Safija? Gdje su bile druge Poslanikove supruge i sve Hašemije? Kako to da su ga svi prepustili Aiši samoj? A na kraju nije nepoznanica da hazreti Merjem, a.s., nije imala nijednu od navednih 7 karakteristika koje je spomenula majka vjernika, pa u čemu je poenta da je nju izuzela od ostalih?)

A što se Ummu Seleme tiče, dovoljna je njena odanost svome Zaštitniku i Poslanikovom opunomoćeniku. Bila je poznata po prodornom mišljenju, jakom intelektu i čvrstom vjerovanju. Njen izbor Vjerovjesnika na dan Hudejbije, dovoljno nam svjedoči o tome koliko je inteligentna, koliko ispravno razmišlja i kako visok položaj uživa, nek su Allahova milost i blagodati s njom. 

Selam

- Š -