Pismo 63 - Pismo 64

 

Pismo 63 (pitanje)

3. safer, 1330. godine po H.

 

 

 

1. Šiijski hadisi nisu argument.

2. Zašto ih drugi nisu bilježili?

3. Iznesite više od drugih.

 

 

1.   Ovi hadisi nisu dokaz za sunije, jer kod njih nisu pouzdani.

2.   I zašto ih ne bilježe ukoliko su pouzdani?

3.   Iznesite nam ostale sunijske hadise o ovoj temi.

Selam

- S -

 

 

 

Pismo 64 (odgovor)

4. safer, 1330. godine po H.

 

 

 

1. Predaje smo naveli jer ste to vi tražili.

2. Zaista su naši argumenti sunijama, njihovi sahih hadisi.

3. Razlog zašto sunije ne prenose naše sahih hadise.

4. Aludiranje na hadis nasljedstva.

 

 

1.   Ove predaje smo naveli kako biste stekli uvid o njima, jer ste pokazali želju za tim. 

2.   Dovoljan argument protiv vas su vaše sahih predaje koje smo dosada citirali.

3.   A to što drugi nisu bilježili ove predaje, to je zbog mentalnog sklopa kojeg prepoznajemo kod neprijatelja Muhammedovog, s.a.v.a., Ehli bejta, u čijim prsima tinja mržnja, dolazeći u prvom redu iz faraonske partije, koji se dodvoravaju kraljevima i dominantnim ljudima, koji čine sve što je u njihovoj moći koristeći se svim mogućim sredstvima da sakriju vrijednosti Ehli bejta, i da utrnu njihovo svjetlo potičući ljude obećanjima i prijetnjama da fabrikuju hadise o njihovim vrlinama. Nekada to čine zlatom i srebrom, nekada dodjelom mjesta i položaja, a nekada pak svojim bičevima i sabljama. Ko bi na njih lagao postao bi im blizak, ko bi ih pak priznao udaljavali su ga od sebe, nijekali bi ga ili pak likvidirali.

Tebi je poznato da su predaje o Imametu i imenovanju hilafeta ono od čega nasilnici strijepe, da im ne bi srušile tron i poljuljale temelje carstva.

Ostajanje očuvanim od njih i njihovih prijatelja koji im se dodvoravaju, i stizanje istih od nas posredstvom brojnih lanaca prenosilaca i različitim putevima, jedan je od znakova istinitosti, i svojevrsna je mudžiza istine. Jer ko god je priznavao pravo Ehli bejta i položaj koji im je dao Uzvišeni Allah, bio bi izlagan oštrim kaznama, brijali su mu bradu i tako ga vodili tržnicama, na taj način bio bi ponižen, gubio bi vrijednost u očima ljudi, lišen svakog prava, da bi gubio nadu u pravednost vladara i u pomoć običnog naroda.

(Pogledaj Eš-Šarhu Nehdži-l-belagati, od Ibn Ebi Hadida, 3/150, naći ćeš neke primjere od onoga što se u tim vremenima dešavalo sa Ehli bejtom i njihovim šiijama. Isto tako od Imama Bakira, a.s., ima zabilježene govor o ovoj temi, pa koga interesuje nek pogleda.)

Dovoljno bi bilo da neko spomene Alija u pozitivnom kontekstu, da njegova krv bude prolivena i da se na njega sruči nevolja, da mu se oduzme imetak i da mu odsijeku glavu.

Koliko je jezika, koji su o Aliju lijepo govorili, iščupano!? A koliko očiju koje su iz poštovanja prema njemu plakale, izvađeno?! Koliko je ruku, koje su na njegov položaj pokazivale, odsječeno?! Koliko je nogu koje su s ljubavlju prema njemu koračale, testerom prerezano?!  Koliko je kuća njegovih prijatelja, spaljeno?! I palminjaka opustošeno?! Da bi ih na granama istih razapeli, ili da bi ih sa njihovih ognjišta protjerali. Pa bijahu razasuti na sve strane.

Među onima koji su nosili hadise i čuvali baštinu, bijahu ljudi koji su umjesto Allaha obožavali te tiranske kraljeve i moćnike, žudeći da im budu što bliži, ne žaleći truda u iskrivljavanju, izvrtanju, prepravljanju, falsificiranju. Poput ovih koje gledamo u naše vrijeme, od servilnih šejhova do režimske uleme i zlih sudaca, koji se natječu u zadovoljavanju vladara, potvrđujući njihovu politiku, bila ona pravedna ili ne, odobravajući njihove zakone, bili ispravni ili ne. Kada god vladar od njih zatraži fetvu koja potvrđuje njegov sud ili koja će ugušiti opoziciju, oni im izlaze u susret na način kako to oni požele, potvrđujući njihovu politiku. Bez obzira što se na taj način suprotstavljaju Kur'anu i Sunnetu i što time vrijeđaju kompletan ummet, sve zbog položaja, iz straha da ne budu smjenjeni sa njega ili iz želje da stignu do njega.

 Kolika je razlika između ovih i onih, jer zbilja ovi nemaju nikakve vrijednosti kod svojih vlastodržaca. Dok oni su takvi da kraljevi imaju veliku potrebu za njima, jer s njima se bore protiv Allaha i Allahovog Poslanika, i na taj način su kod svojih kraljeva i vladara postizali cijenjene i visoke položaje, njihova riječ je bila cijenjena. Zbog toga su oni dobivali moć i utjecaj, bili su fanatični prema vjerodostojnim predajama koje su govorile o Alijevim vrlinama ili bilo kome od članova Ehli bejta. Takve bi hadise ogorčeno odbijali, svim silama ih obarali, pripisujući te hadise rafidijama – a rafidija to je kod njih najprljavija stvar. To je njihova praksa sa hadisima koji govore o Aliju, posebno ukoliko su se za njega vezale šiije.

Grupa tih podatnih robova, su na svakom mjestu imali svoje ljude, koji su njihova imena uzdizali na velike visine. Bilo je među njima svjetovnih učenjaka, zahida, pobožnjaka, licemjera, poglavara i vođa plemena. Imali su dakle ljude koji su širili njihove stavove.

Samo što bi čuli njihove riječi kojima odbijaju te vjerodostojne hadise, odmah bi njihove riječi uzimali za neprikosnoveni dokaz, šireći ga među masom i prostim ljudima. Širili su te vijesti gdje god su mogli. Čineći ih principom koji se slijedi u svakom vremenu.

Bilo je i drugih ljudi, u to vrijeme, koji su čuvali i pamtili hadise. Primoravao ih je strah da ne šire hadise koji govore o vrlinama hazreti Alija i Ehli bejta. Kada bi ti nesretnici bili pitani o tome što šire ovi dunjalučari odbijajući vjerodostojne hadise o Aliju i Ehli bejtu, plašili su se govoriti ljudima suprotno od onoga što vjeruju, da ne bi izazvali veliku smutnju.

Strah je bio taj koji ih je primoravao da odgovaraju u skladu sa suprotnim mišljenjem, dakle plašeći se dunjalučara i onih koji su ih podržavali od bliskih prijatelja, i mase običnih ljudi, oni su ponavljali ono što su drugi željeli čuti.

Vladari i čelnici su primoravali masu da proklinju Emiru-l-mu'minina, a.s. U tome su bili veoma rigorozni. Primoravali su ih novcem, vojskom, obećanjima i prijetnjama, samo da ga omalovaže, vrijeđaju, da ga predstave na najgori mogući način u knjigama za učenike kako bi se duše na to gnušale, govoreći o njemu na način da je to u ušima odzvanjalo, čineći njegovo proklinjanje sa minbera, petkom i bajramima, sunnetom.

Tako da ukoliko ne bi bilo nemoguće utrnuti Allahovo svjetlo, i da se vrline Allahovih evlija ne mogu sakriti, do nas ne bi stigli vjerodostojni hadisi putem obaju mezheba koji očito govore o njegovom hilafetu. Niti bi hadisi o njegovim vrlinama bili mutevatir.

Tako mi Allaha, ne mogu se načuditi toj otvorenoj Božijoj milosti koju On poklanja svome robu i Poslanikovom bratu, Ali Ibn Ebi Talibu. Tome na koji način njegova svjetlost para sve te guste zastore i uzburkane talase tame. Pa je zasjao svijetu poput Sunca u zenitu.

 

4.   Dovoljno ti je – pored onoga što si od neupitnih dokaza već čuo – hadis o nasljedstvu, jer on je sam za sebe dovoljan dokaz.

Selam

- Š -