Pismo 29 - Pismo 30

 

Pismo 29 (pitanje)

 

20 Dhu’l-Hixhe 1329

 

 

 

 

 

1.     Potvrđivanje rečenog o senedu hadisa.

2.     Iznošenje sumnje u opće značenje.

3.     Sumnja u to da se može koristiti kao argument.

 

 

 

1.   Sve što ste kazali o pouzdanosti hadisa o položaju je istina u koju nema nikakve sumnje. Amidi je posrnuo učinivši grešku koja aludira na to koliko je daleko od nauke o hadisu i onih koji je posjeduju. Spominjanjem njegovog mišljenja smo te natjerali da objašnjavaš već jasne stvari, to je greška zbog koje ti se izvinjavamo a ti si od onih koji prihvataju isprike.

 

 

 

2.   Stiglo je do mene da mimo Amidija, vaši oponenti pretpostavljaju da hadis o položaju nema opće značenje, već da se on tiče samo tog posebnog povoda. A to mišljenje argumentiraju kontekstom hadisa i uzrokom njegovog izgovaranja, jer ove riječi su izrečene Aliju, kada ga je Poslanik ostavio u Medini kao svoga zamjenika za vrijeme bitke na Tebuku. Pa mu je rekao Imam, r.a.: “Zar me ostavljaš među ženama i djecom?” Tada mu reče Poslanik, s.a.v.a.: “Zar nisi zadovoljan da u odnosu na mene budeš kao što je bio Harun u odnosu na Musaa, osim što nakon mene nema vjerovjesnika.” Kao da je Poslanik, s.a.va., želio ukazati na to da je on u odnosu na njega kao Harun u odnosu na Musaa, u trenutku kada ga je Musa ostavio među svojim narodom prilikom odlaska na brdo, tako da je namjera da si ti u danima Tebuka u odnosu na mene kao što je Harun u odnosu na Musaa u danima kada je on otišao razgovarati sa svojim Gospodarem.

 

 

 

 

 

3.   Često kažu da ovaj hadis nije dokaz, pa makar imao implikacije općenitog, zbog toga što je poseban, tako da ono što je općenito koje je ograničeno nije dokaz za ostale aspekte. Selam

 

- S -

 

 

 

Pismo 30 (odgovor)

22 Dhu’l-Hixhe 1329

 

 

 

1. Arapi donose sud o općenitosti hadisa.

2. Fiktivnost tvrdnje o posebnosti.

3. Opovrgavanje tvrdnje o nepostojanju argumentativnosti.

 

 

1.   Odgovor na njihovu tvrdnju o tome da hadis nema općenito značenje prepuštamo jezičarima arapskog govornog područja. Ti ne odbijaš niti osporavaš  dokaz arapa. Da li si vidio svoj narod – arape – da sumnjaju u općenitost položaja u ovom hadisu? Nikako i daleko bilo da neko poput tebe sumnja u općenitost opće (zajedničke) imenice, određenice, i u njeno obuhvatanje svih objekata (tj. svega onog na što ona upućuje). Ukoliko naprimjer kažeš: sa vama ću postupati pravedno, da li to znači da je tvoja pravednost ograničena i tiče se samo nekih stvari ali ne i drugih, ili je pak općenita, obuhvata sve objekte? Da Allah zakloni da na to gledate osim kao na općenito, ili da naumpadne nešto drugo do li generalizacije.

Pa ukoliko halifa muslimana kaže nekom od svojih prijatelja: “Dajem ti svoju ovlast nad ljudima, ili svoj položaj nad njima, ili moj ugled među njima, ili svoju vlast, pa da li će išta pasti na pamet osim općenitosti?

I da li će biti nekoga ko će tvrditi ograničenost na neke aspekte bez nekih drugih?

Osim nekog ko je lahkomisleno protivan?

Pa ukoliko kaže nekom od svojih pomagača: “Ti za vrijeme moje vlasti imaš položaj Omera za vrijeme Ebu Bekra, osim što ti nisi moj ashab.” Da li će ovo sa gledišta običajnog prava podrazumjevati ograničeno značenje, tojest neke položaje ili pak općenito?

Ne vjerujem, Allaha mi, da možeš misliti na bilo šta drugo do li o općem značenju. Niti sumnjam u to da je tvoj stav u korist općenitosti položaja u riječima Poslanika, s.a.v.a.: “Ti si u odnosu na mene kao Harun u odnosu na Musaa.” Analogno sličnim primjerima u običnom govoru i jeziku. A posebno nakon izuzimanja vjerovjesništva, pa zbilja ga je to učinilo nedvosmislenim navodom općenitog značenja. Živiš među arapima, pitaj ih o tome.

 

2.   Što se pak tiče riječi oponenata da hadis ima posebno značenje, to je odbačeno zbog dva razloga.

Prvi razlog – Kao što vidiš, hadis je po sebi općenit, slučaj ga – ukoliko prihvatimo da je poseban – ne izvodi iz općenitosti. Jer slučaj ne ograničava povod, što je na svom mjestu dokazano. Tako da ukoliko vidiš džunub osobu da dodiruje, naprimjer, ajetu-l-kursijju, pa mu kažeš: Ne smije čovjek sa hadesom (koji nema šerijatsku čistoću) dodirivati Kur'an, da li su te riječi ograničene na ovaj slučaj, ili su općenite te obuhvataju sve kur'anske ajete za sve ljude sa hadesom? Sumnjam da će iko shvatiti da su te riječi ograničene na dodirivanje ajetu-l-kursije osobe sa hadesom. Ukoliko ljekar vidi bolesnog čovjeka da jede hurme. Te mu zabrani da jede slatko. Da li se u skladu sa običajnim pravom ovo odnosi posebno na taj slučaj, ili općenito, obuhvata svaki primjer slatkog? Vallahi ne vidim da će neko kazati kako je riječ o ograničenom značenju na dotični slučaj, osim nekog ko je zastranio od principa, udaljen od pravila jezika, daleko od običajnog shvatanja, potpuni stranac našem svijetu. Isto tako od njega se ne razlikuje onaj koji tvrdi ograničenost općenitosti u hadisu o položaju na slučaj bitke na Tebuku.

Drugi razlog – slučajevi u kojima se Ali postavlja za zamjenika u Medini, nisu ograničeni samo na bitku na Tebuku, usprkos tvrdoglavosti oponenata u tvrdnji da je on ograničenog značenja. Sahih hadisi, koji su mutevatir, od čistih Imama Ehli bejta, potvrđuju izricanje ovih riječi i u drugim slučajevima, pa oni koji učestvuju u diskusijama mogu im se obratiti, a sunijski Suneni svjedoče o tome, što istraživačima nije strano. Tako da, što je svima jasno, jednostavno nema mjesta riječima oponenata da kontekst hadisa aludira na njegovu ograničenost na bitku na Tebuku.

 

3.   Što se pak njihove tvrdnje tiče o tome kako općenito koje je ograničeno nije argument za druge stvari, to je očiti lapsuz, i skandalozna greška. Zar će takvo što o ovom hadisu reći neko drugi do li neupućenog u stvari, pa se u njima izgubi, poput jahača slijepe deve u mrkloj noći. Utječem se Allahu od neznanja, i svaka hvala Allahu na zdravlju. Zaista ograničenje općeg ne izvodi opće iz toga da bude argument u ostatku, ukoliko ograničenje ne bude apstraktno. Posebno kada bude spojeno, kao u našem hadisu. Zaista kada gospodar kaže svome robu: Danas ćeš ukazati poštovanje svakome ko mi dođe osim Zejdu. A rob nakon toga ne pokaže poštovanje drugima koji obiđu njegovog gospodara osim Zejdu, takav čovjek se u običajnom pravu smatra neposlušnim. Razumni će ga ljudi prekoriti. Osudit će da zaslužuje prijekor i sankcije u mjeri u kojoj razum ili šerijat presudi da ovom neposlušnošću zaslužuje. Niko iz običajnog prava neće obratiti pažnju na njegovu ispriku, ukoliko to učini zbog toga jer je općenitost bila ograničena.

Štaviše, njegova isprika će kod njih biti gora od grijeha koji je počinio. Sve to nije ni zbog čega drugog osim zbog istaknutosti općeg značenja u ostatku – nakon ograničenja, što nikome nije skriveno. Ti znaš da je ustaljeni običaj muslimana i drugih ljudi da bez negodovanja kao dokaz koriste općenitosti koje su ograničene. To su činile prve generacije, selef,  ashabi i tabiini na lijep način, i oni koji slijede nakon njih pa sve do danas. Kao i Ehli bejt i ostali imami muslimana. To je činjenica u koju nema sumnje, dovoljno ti je to kao dokaz da je ograničena općenitost argument, jer da nije tako, time bi četverici imama i drugim mudžtehidima mimo njih bila zatvorena vrata znanja o šerijatskim propisima u ograncima iz detaljnih indicija. Zaista se točak znanja o tome okreće na postupcima u skladu sa općenitostima, a nema općenitosti koja nije ograničena, pa kada se isključe općenitosti, zatresu se kapije znanja, da Allah sačuva. Selam

- Š -