Pismo 13 - Pismo 14

Pismo 13 (pitanje)

23. Zu-l-Ka'de, 1329. godine po H.

Analogija rezultira slabošću predaja o povodima objave tih ajeta

Sve pohvale tvome peru, tvoje mudre stranice nedokučive su kritičarima, strijemeći jednoj intenciji i putu pravom, neće stići do ušiju razumna čovjeka a da ne budu povod pohvala.

Tvoje pismo, poteklo je poput poplave čiji talasi se visoko uzdižu. Iznošenjem jasnih ajeta i čvrstih dokaza učinio si ono što je od tebe traženo, i ništa propustio nisi. Tako da ako te neko odbije, postupio je kao tvdroglavi inadžija uz besramnu izliku, ustrajavši u neispravnom, presuđujući presudom neznalice.

Možda neko bude prigovorio zbog toga što su predaje o povodima objave tih ajeta koje si naveo, prenijete od strane šiija, a sunije ne uzimaju šiijske prenosioce kao argument. Pa kakav bi im odgovor bio, ukoliko želiš, bili bismo zahvalni da nam napišeš odogovor.

Selam alejk.

- S -

Pismo 14 (odgovor)

24. Zu-l-Ka'de, 1329. godine po H.

1. Neispravnost analogije prigovarača
2. Prigovarač ne poznaje zbilju šiizma
3. Istaknutost šiija u strogosti zabrane laganja u rivajetima

1. Odgovor je da je analogija prigovarača neispravna, struktura mu je beskorisna usljed neispravnosti i male i velike premise.

Mala premisa su riječi: prenosioci hadisa o povodima objave tih ajeta su šiije. Neispravnost je jasna, svjedok tome su pouzdani prenosioci hadisa a koji su sunije i koji su također isto prenosili o povodima objave tih ajeta, njihovi lanci prenosilaca svjedoče, da u tome imaju više lanaca od šiija, kako smo to opširno naveli u knjizi Tenzilu-l-ajati el-bahire fi fadli el-itreti et-tahire. Na kraju dovoljna ti je i knjiga Gajetu-l-meram, koja je distribuirana širom islamskih država.

Velika premisa su riječi: sunije ne uzimaju šiijske prenosioce hadisa kao argument. Neispravnost ove premise očitija je od male. To svjedoče senedi, tj. lanci prenosilaca u sunijskim zbirkama, koji su krcati šiijskim prenosiocima hadisa. Šest zbirki Sahiha kao i druge knjige hadisa, koriste se prenosiocima koji su šiije, a oni koji traže nedostatke uzimaju ih na zub zbog toga jer su šiije i jer odstupaju od pravog puta. Nazivajući ih rafidijama i zavedenima. Pripisujući im ektremizam, fanatizam, i odstupanje od puta. Međutim, kod šejha Buharije, postoje prenosioci koji su šiije a nazvani su rafidijama i bezobzirno stigmatizirani. Bez obzira na to, kod Buharije i drugih to nije razlog da sumnjaju u njihovu pravednost, štaviše, u Sahihima ih sasvim komotno uzimaju kao argument. Pa da li nakon toga treba obratiti pažnju na riječi prigovarača, da sunije ne uzimaju šiijske prenosioce hadisa kao argument? Naravno da ne!

2. Međutim, prigovarači ne znaju, a kada bi spoznali zbilju, znali bi da se šiije kreću samo stazom čistoga Ehli bejta, i primivši se njihovih znakova postupaju samo u skladu sa njihovim kriterijima. Tako da oni koji su se oslonili na šiijske prenosioce hadisa, neće takvih naći u istinoljubivosti i pouzdanosti, niti im ima bliskih u pobožnosti i predostrožnosti, niti za one koji su se oslonili na njih ima sličnih u odricanju od ovog svijeta i ibadetu, plemenitosti i moralu, kroćenju duše, borbi protiv nje, veoma pažljivoj samokritičnosti, noćima i jutrima, nema im ravna u čuvanju i pamćenju i pouzdanosti, niti u razjašnjavanju zbilja te diskusiji o njima uz potpunu pažnju i umjerenost.

Da su prigovarači uočili tu zbilju – onakvu kakva stvarno jeste – imali bi povjerenja u njih. Prepuštajući im da rade svoj posao. Međutim, neznanje i nepoznavanje njihovih položaja, navodi prigovarača suprotnom pristupu, poput onog koji u tamnoj noći uzjaše ćoravu devu. Optužuju pouzdanog prenosioca Muhammed Ibn Ja'kuba Kulejnija i Saduka, Muhamed ibn Alija ibn Babevejha Komija i Šejhu-l-ummeta Muhammed Ibn Hasana bin Ali Tusija, omalovažavajući njihove knjige– u kojima je pohranjeno znanje Elhi Bejta Muhammedovog, s.a.v.a. – sumnjajući u njihovu učenost, negirajući njihovo znanje, zanemarujući da su svoje živote proveli iskreno služeći na putu Boga, Kur'ana, Poslanika, Imama i svih muslimana.

3. Shvatili su i dobri ljudi i griješnici kakav je njihov stav kada je riječ o laži. Hiljade njihovih pisanih djela, proklinju lažove, ozvaničavajući da je lažni hadis, jedan od razloga ulaska u Vatru. Njihova je presuda – kojom se ističu od drugih - da namjerno izmišljanje hadisa kvari post, te da ko na taj način pokvari post u mjesecu ramazanu mora i napostiti i učiniti kefaret, kao što je to farz učiniti kod drugih stvari koje kvare post a namjerno se učine. I njihov fikh i njihov hadis o tome očito govore. Pa kako ih optužiti da oni to čine hadisima? A oni su dobri ljudi; noći provode u ibadetu, dane u postu. I zašto su dobri ljudi sljedbenici Ehli bejta Muhammedovog – šiije – i evlije optuženi, a protagonisti haridžizma, murdžizma, kaderizma to nisu?!

Zar to nije očito neprijateljstvo i ružno neznanje!? Utječemo se Allahu od ugnjetavanja i tražimo pomoć od Njega od loših posljedica nepravde i neprijateljstva. Nema moći niti snage osim u Boga, Uzvišenog, Svemogućeg.