ČETVRTI DIO: OPTUŽBE PROTIV ŠIJA

Odbacivanje tvrdnji da u šitskom vjerovanju ima posuđenih neislamskih vjerovanja

Sve što smo do sada napisali u ovoj knjizi samo su neki pokazatelji vjerovanja i ubjeđenja imamijske škole islama. Trebali bi nam opširni tomovi da bismo ih detaljno objasnili. Neka nam vjerske vođe i muslimani generalno kažu da li išta od činjenica koje smo naveli može biti uzrokom destrukcije islama i da li ima ičega izvedenog iz judaizma, kršćanstva ili zoroastrianizma? Da li ima ičega što se protivi osnovnim monoteističkim principima, knjizi (Kur'anu) ili sunnetu (rječima i praksi Božijeg Poslanika (s.a.v.a.)? Tako vam Boga, budite pravedni i ne iznosite klevete.

Molimo se da naša braća u islamu izađu iz svijeta sumnji i nesigurnosti i ujedine se pod zastavom Kur'ana, kako bi uspješno povratili nekadašnju slavu. Očigledno je da to neće biti moguće, dok god budu trajali naši međusobni konflikti i sukobi.
Da nam Bog podari toleranciju i učvrsti našu međusobnu ljubav.

Bedaa

Šije se mnogo napadaju u vezi s ovom temom. Zlonamjerni tumači iskrivljuju 'bedaa' koncept, pokušavajući ubijediti ljude da, prema šitskoj vjeri, Uzvišeni Bog čini djela o kojima ne posjeduje znanje. Sačuvaj nas Bože! Ima li većeg neznanja od ovoga? Ovo je čisto nevjerstvo, jer se s jedne strane poriče Božiji atribut znanja, dok se s druge strane Bog smatra bićem koje je podložno promjenama i slučaju. To negira samu bit Božije beskonačnosti i apsoluta. Imamijska škola se snažno suprotstavlja takvim glupim i apsurdnim idejama.
Ustvari, ni jedan islamski pravac ne podržava ovaj obmanjivački stav. Naravno, ovakve se besmislene ideje pripisuju onima koji vjeruju da Bog ima fizičko tijelo.
Ispravno značenje 'bedaa', u koje šije vjeruju, dio je tajni Muhamedove (s.a.v.a.) kuće. Predaja od Ehli bejta kaže: „Najbolji način obožavanja Boga je uz priznanje 'bedaa'. Onaj ko ne priznaje 'bedaa' nije potpuno razumio Boga.“
Mnogo je sličnih predaja. Dvije su vrste znanja: Jedna je ona koju je Bog podario svojim melecima i poslanicima (a.s.). Prema ovom znanju, sve što je njima rečeno, zasigurno će se desiti. Druga vrsta znanja je ona koja nije poznata niti melecima iz Božije blizine, niti ijednom Božijem poslaniku. Samo Bog to zna. Prema tome, On može učiniti da se nešto dogodi ranije ili kasnije, ili ako Mu je volja može nešto izbrisati ili napisati. To je onaj nivo znanja kojeg Uzvišeni Bog zove 'umm el-kitab'. I to pokazuje savršenu moć, apsolutnu mudrost i božansku neovisnost Gospodara svjetova.
Problem možemo razumjeti i na sljedeći način. 'Bedaa' u svijetu bitka ima isti status kao i 'naskh' (abrogacija –ukinuće) u šerijatskim naredbama. Kao što izmjene, dopune, promjene i preinačenja u šerijatu imaju neiskazane prednosti, tako su i u svijetu bitka, tajne i neznane prednosti 'bedaa', izvan ljudskog razumijevanja.
'Bedaa' se još može objasniti ovako. Najuzvišeniji Božiji robovi imaju znanje o nečemu, ali ne znaju šta može olakšati ili spriječiti da se to desi. Na primjer, Isus je znao da će jedan mladoženja umrijeti prve bračne noći, ali nije znao da će se to desiti ako mladoženja ne podijeli sadaku. Desilo se da je njegova majka dala sadaku u njegovo ime i život mu je bio pošteđen. Kad je čuo šta se desilo, Isus je rekao: „Mora da je u njegovo ime data sadaka. Jer, sadaka odbija nesreće.“
Mnogo je ovakvih primjera. Prednost ovog koncepta je što se s jedne strane čovjek stavlja u iskušenja, a s druge se odgaja da bude pokoran. Jasan dokaz za to je način na koji je Ibrahim doveden u iskušenje sa svojim sinom.
Također, da nije 'bedaa', sve dove, milostinje, posredovanja, plakanja i moljenja Poslanika (s.a.v.a.) i njegovih nasljednika (a.s.), kao i njihov strah od Boga bili bi besmisleni, uprkos njihovoj potpunoj pokornosti Bogu.
Jasno je da je uzrok njihovog straha skriveno i dragocjeno znanje kojeg niko drugi nije svjestan, a čije je ishodišta 'bedaa'.
Ako čitalac želi saznati nešto više o različitim vrstama 'bedaa', 'qada', 'qadr', levh mehv' i 'lehv isbaat', neka pročita prvi tom naše knjige 'ed-Din el islam'. Tu smo ove teme obradili detaljno.

Takijja (skrivanje uvjerenja u opasnim prilikama)

Šije se mnogo kleveću i u vezi ovog pitanja, a razlog je što obični ljudi o ovome gotovo ništa ne znaju. Ako pažljivo sagledamo stvar, vidjećemo da takijja u koju vjeruju šije nije svojstvena samo njima. To je logična i prirodna potreba. Ne postoji šerijatska naredba koja je nespojiva s mudrošću i znanjem. Znanje i mudrost zajedno riješit će svaki svaki problem.

Razmislimo li o untarnjim ljudskim sklonostima, moramo priznati da svako ima prirodnu sklonost da se brani: život je svakom drag. Naravno, ako se radi o časti ili odbrani istine, iako je život drag, ne pridaje mu se tolika važnost. Ali, ako okolnosti nisu takve, da li bi normalan čovjek bio spreman ugroziti svoj život da bi mu se svijet smijao? Osim toga, zanemariti opasnost protivno je glasu mudrosti i vjere.
Dakle, vrhovni zakonodavac, uzvišni Bog, dopustio je muslimanu koji se nađe u opasnosti po život i čast da sakrije svoje uvjerenje i da ga čuva u sebi. Postoje i kur'anski ajeti koji na to ukazuju. Iz priče o Amaru i njegovim roditeljima i još nekim Poslanikovim drugovima, vidi se da su se izjasnili kao nevjernici kad su im idolopoklonici zaprijetili progonom.
Naravno, postoje pravila za 'takijju'. To su:

1. Obavezna je ako postoji opasnost od uzaludnog gubitka života.
2. Nije obavezna ako bi kazivanje istine poslužilo nekoj korisnoj svrsi
3. Zabranjena je ako ateizam (kufr) stiče nadmoć u društvu, odvodi ljude u zabludu i ako postoji opasnost da zavlada nepravda i tiranija.
Rasvijetlimo sada malo ovo pitanje, kako bi razumna osoba mogla odlučiti da li su šije u krivu u pogledu takijje, ili su ih na to prisilile određene grupe, koje su im oduzele slobodu i natjerale ih da skrivaju svoje vjerovanje.
Čim je Muavija došao na vlast, počeo se igrati šerijatom i kažnjavati Alijeve (a.s.) šije velikom okrutnošću. Za njega je krv šija bila jeftinija od vode. Mervanidske halife slijedile su istu nepravičnu politiku. Potom je došao period Abasida, koji su bili još svirepiji. Stoga su oni koji su voljeli Ehli bejt (a.s.) morali poduzeti neke mjere. Ponekad su se krili, nekada bunili. Nekad su bili prisiljeni da se kriju, a nekad bi iz ljubavi za istinom ustajali protiv tiranije kako bi njihova krv bila svjetionik koji će drugima rasvijetliti put.

Tako neke šije nisu marile za takijjom i borili su se protiv svih vrsta zala i nepravdi, često završavajući kao šehidi. Poznata je priča o šehidima iz Meradž Ezre. Četrnaest hrabrih ratnika žrtvovalo je svoje živote na Božijem putu pod vođstvom pobožnog Hadžara ibn Ebi Kindija. On je također bio vojni zapovjednik zaslužan za muslimansko osvajanje Sirije. Muavija je o njemu rekao: „Znam zašto sam pobio sve one na Meradž Ezri, ali mi nije jasno zašto je stradao Hadžar.“ Ali, mi znamo zašto je on stradao. Mislio je da nema nikakve potrebe za takijjom, jer je htio da svijet sazna o umejadskoj tiraniji i dubokim vjerskim osjećanjima koje su gajili on i njegova porodica.
Ne zaboravimo ni događaje koji su uzrokovali stradanja velikih ashaba Amra bin Himq el-Huzai–ja i Abdu Rahmana ibn el-Hasan el-Gazi-ja koje je Zijad žive zakopao. Ni Mejsama Tammara, Rušejda el-Hadžarija i Abdulaha ibn Jafara koji su razapeti. Na stotine je i na hiljade primjera koji pokazuju kako su muslimani umirali na Božijem putu, braneći svoja vjerovanja pred nevjernicima koji su im oduzimali živote.

Ovi zaljubljenici istine nisu praktikovali takijju, jer je tako zahtijevalo njihovo vrijeme. Njihovo napuštanje takijje odbranilo je istinu i pokazalo lažnu pobožnost Muavije, Jezida, Zijada i Ibn Zijada.
Kako bismo mogli zaboraviti događaje vezane za šehadet Imama Huseina i njegovih drugova? I oni su, naravno, smatrali takijju nedopuštenom u takvim okolnostima, ali postoje druge situacije u kojima je ona obavezna ili situacije u kojima je ona .
Prenosi se da je jednom lažni poslanik Musejlima, zarobio dvojicu muslimana, i natjerao ih da priznaju njegovo poslanstvo i poreknu poslanstvo Muhameda (s.a.v.a.). Jedan od njih je odbio i bio ubijen, ali je drugi prihvatio i bio pušten. Kad je to došlo do Časnog Poslanika (s.a.v.a.) rekao je: 'Prvi čovjek je požurio da stigne u džennet, a drugi čeka svoje vrijeme svoje smrti. Obojica će biti nagrađena.'
O muslimani! Ne korite svoju braću zbog takijje. Neka Uzvišeni Bog na sve nas spusti svoj blagoslov i ujedini nas na pravom putu. Mir, Božija milost i blagoslovi na sve vas.