Muhamed Husein Kašiful Gita rođen je u blizini Nedžefa (Irak) 1294. hidžretske godine (1877.) Njegov djed, šejh Džafer Kašiful Gita bio je najistaknutiji član porodice Kašiful Gita i vodeći merdža i učenjak početkom 13. vijeka (p.H) među šiitskim muslimanima. Više njegovih potomaka, sinova i unuka u Iraku se smatra velikom ulemom i mudžtahidima. Njegov otac, šejh Ali, i njegov brat, šejh Ahmed, takođe su bili vjerski autoriteti (merdže). Članovi porodice Kašiful Gita više od jednog vijeka bili su zaduženi za hauzu (šiitsku medresu), koju je Muhamed Husein obnovio i unaprijedio. Biblioteka te hauze je jedna od najvećih biblioteka u Nedžefu koja čuva mnoge rijetke rukopisne knjige.
Muhamed Husen pridružio se hauzi (medresi) u Nedžefu sa deset godina. Počeo je učiti arapsku književnost zajedno sa predmetima u hauzi. Sa 15 godina napisao je svoju prvu knjigu o svojim precima,
pod nazivom Al-'Abaqat al-'Anbariyya. Kada je imao 18 godina, pohađao je studije fikh e haridž (napredne studije za titulu mudžtehida) kod ajetolaha Sejida Muhammeda Kazima Jazdija i ajetolaha
Ahunda Horasanija.
Tokom Prvog svjetskog rata, slijedeći fetve Sejida Muhammeda Kazima Jazdija protiv engleskih okupatora, Muhamed Husein pridružio se iračkim vojnicima u njihovim borbama. U svojoj biografiji
opisao je bitke sa engleskim trupama, povlačenju Osmanlija i ustancima u Nedžefu, Karbali i Hili.
Kašiful Gita bio je čest putnik u Iran, Indiju, Siriju i Egipat. Kada bi došao u neku zemlju, njeni vjerski autoriteti vođe i politički zvaničnici rado bi se sastajali s njim zbog njegovog
utjecaja i ugleda među šiitskim muslimanima.
Na jednom od putovanja u Siriju i Egipat sreo se sa sunitskim učenjacima i vjerskim intelektualcima koji su bili pokretači islamskog buđenja i pozivali na islamsko jedinstvo. Bio je pozvan 1932.
godine na konferenciju u Kudsu u Palestini. U džamiji al-Aksa, kad je došlo vrijeme noćne molitve (jacije), kojoj su prisustvovali učenjaci i intelektualci različitih islamskih škola, uključujući
Rašida Rida, Sejida Muhammeda Zabarah i šejha Nu'mana al-Uzmu i palestinskog muftiju, Amina Huseinija, tražili su od Kašiful Gite da bude imam džemat namaza.
Kašiful Gita umro je na putovanju u Kermanšah, u Iranu, 18. zul kade 1373. p.H. (1954.). Njegovo tijelo je preneseno u Nedžef i sahranjeno nakon velike dženaze koja je klanjana u Nedžefu u
poznatom groblju Vadiul Selam. Njegovi poštovatelji u različitim gradovima Irana, Iraka, Pakistana, Libana i mnogim drugim zemljama održali su komemoracije za njega.