Ovo poglavlje ima za cilj istražiti temu velikog Imameta za muslimane, a to znači hilafet i vlast, vođenje i upravljanje. Obzirom da se moja knjiga oslanja na poređenje između mezheba ehlu sunne vel-džemaata i mezheba šija imamija, na meni je da pokažem osnove imameta kod obje grupe da bi se čitaocu razjasnilo koji su temelji na koje se oslanja svaka od dvije grupe i tako sazna ono što je mene uvjerilo da prihvatim promjenu, ostavim ono na čemu sam bio do tada.

Imamet kod šija je jedna od osnova vjere zbog velike važnosti i opasnosti koje se vežu za ovu instituciju, a to je vođenje najboljeg ummeta koji se pojavio i zbog mnogobrojnih odlika na kojima počiva vođenje i jedinstvenih osobina.

Samo neke ću spomenuti: znanje, hrabrost, blagost, čednost, bogobojaznost, dobrostivost itd. Šije vjeruju da je imamet božanski položaj koji Allah, dž.š., povjerava onim robovima koje On odabere da preuzme tu osjetljivu ulogu, a to je vođenje svijeta poslije Poslanika,, s.a.v.a.,

Na osnovu ovoga, Imam Ali ibn Ebi Talib je bio Imam, vođa muslimana po Allahovom izboru. Allah, dž.š. je objavio Svome Poslaniku, s.a.v.a., da imenuje Alija za svoga nasljednika pred ljudima, što je Poslanik i uradio poslije oproštajnog hadža u mjestu Gadir Hum, nakon čega mu je narod položio prisegu. Ovo kažu šije. Ehli sunnet, također, govori o obavezi imameta za vođenjem ummeta, ali oni ummetu daju pravo izbora svoga Imama i vođe.

Pa je Ebu Bekr ibn Ebi Kuhafe bio vođa muslimana po njihovom izboru poslije smrti Božijeg Poslanika, s.a.v.a., koji je šutio o pitanju hilafeta i ništa nije o tome objasnio ummetu, pa je ostavio da se to riješi putem dogovora ljudi.

Gdje je istina? Ako istraživač pogleda tvrdnje obje strane i udubi se u njihove dokaze bez pristrasnosti, naći će istinu, bez ikakve sumnje. Evo ja ću vam izložiti istinu do koje sam došao na sljedeći način:

(pogledaj sledecu temu..)