Ono što se još prigovara šijama jeste spajanje podne i ikindije namaza, akšama i jacije. Ehlu sunnet vel džemaat kad prigovaraju šijama, u isto vrijeme potvrđuje da oni čuvaju namaz, jer Allah, dž.š., kaže:

“Namaz je vjernicima propisan u određeno vrijeme.”

 

Prije nego što presudimo za ili protiv, moramo pogledati tvrdnju obiju strana o ovome. Ehli sunnet se slaže da je dozvoljeno spojiti podne i ikindiju i to se zove džamu takdim, dozvolu spajanja na Muzdelifi u vrijeme jacije između jacije i akšama i to se zove džamu tehir. U ovome su saglasne sve islamske sekte, bez izuzetaka.

 

Razmimoilaženje između sunija i šija je u dozvoljenosti spajanju između podne i ikindije, akšama i jacije, tokom cijele godine bez ikakva posebnog povoda kao što je putovanje. Neke hanefije kažu da nije dozvoljeno, čak ni na put, bez obzira što postoje jasni autoritativni tekstovi o dozvoljenosti spajanja namaza na putu i tako se ne slažu sa sunijama i šijama.

 

Malikije, šafije i hanbelije dozvoljavaju spajanje namaza na putu, ali se razilaze po pitanju dozvoljenosti spajanja zbog straha, bolesti ili kiše. A šije imamije se slažu da je dozvoljeno spajanje namaza, bilo na putu ili ne, bilo zbog kiše, straha ili bolesti, i to po predajama koje prenose Imami Ehli-bejta iz čistog potomstva.

 

Ovdje mi treba njima da uputimo sumnje i optužbe, jer kad god su ehli sunnet navodili dokaze protiv šija, oni su im odgovarali da su ih Imami Ehli-bejta tome poučili i objasnili sve što je bilo nejasno i bili su ponosni što oni slijede Imame sačuvane od griješenja koji poznaju Kur'an i sunnet! Sjećam se da prvi namaz koji sam spojio, podne i ikindiju, bilo je kad je imamio šehid Muhamed Bakir Sadr.

 

Bio sam u Nedžefu i klanjao sam dotle odvojeno podne i ikindiju. Tog sretnog dana, izašao sam sa Sejjid Muhamed Bakir Sadrom u džamiju u kojoj je on bio imam. Tu je bilo još džematlija, ali su meni napravili mjesto odmah iza Sejjida. Kada smo klanjali podne, proučen je ikamet i za ikindiju, a ja sam sam sa sobom razgovarao da se povučem i njih ostavim da klanjaju. Ali, ostao sam i to iz dva razloga.

 

Prvo, Sejjidova skrušenost i poniznost u namazu me navela da ostanem, jer sam poželio da se taj namaz produži što je moguće više. I drugo, što sam se nalazio na tom mjestu i bio sam najbliži od svih klanjača Sejjidu. Osjetio sam da me neka sila vuče njemu. Kada smo završili klanjanje i ikindije, svijet ga je okružio i postavljajo mu pitanja. Ostao sam sjediti iza njega, slušajući pitanja i odgovore.

 

Onda smo otišli njegovoj kući na ručak. Iskoristio sam tu priliku, pa sam ga upitao o spajanju namaza. Pitao sam:

“Sejjidi! Može li musliman spajati namaz kada je to neophodno?”

Odgovorio je: “Može spajati namaz u svim situacijama, a ne samo kada je neophodno.” Upitao sam: “Kakav je vaš dokaz za to?”

Odgovorio je: “Dokaz je da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., spajao između namaza u Medini, a nije bio na putu, niti je bilo teško i ovo je kod nas, elhamdulillah, potvrđeno putem čistih Imama, a i kod vas je potvrđeno.”

 

Začudilo me kako je kod nas potvđeno, a to nisam znao do tog dana niti sam ikog od sunija vidio da to radi, nego naprotiv, kažu da je takav namaz neispravan ako se obavio nekoliko sati prije njegova vremena.

A kako je s onim namazima koji se obave nekoliko sati prije njegova vremena, kao ikindija sa podne namazom, ili jacija sa akšamom. Sejjid Muhamed Bakir Sadr je shvatio moje čuđenje i zbunjenost, te je šapnuo jednom prisutnom nešto.

 

Ovaj je ustao i ubrzo se vratio noseći dvije knjige. Vidio sam da su to Buharia i Muslim. Onda je Sejjid rekao tom studentu da mi pokaže hadis koji govori o spajanju namaza. Lično sam pročitao kako je Božiji Poslanik, s.a.v.a., spajao podne i ikindiju, a kako akšam i jaciju.

 

A u Sahih Muslimu sam pročitao cijelo poglavlje o spajanju namaza, ne na putovanju, niti iz straha ili kiše. Nisam skrivao svoje čuđenje, iako je sumnja ušla kod mene da Buharija i Muslim nisu možda oni štampali i izmijenili neke stvari. Sebi sam obećao da ću ponovo pogledati kad se vratim u Tunis.

Onda sam rekao: “Vi imate pravo i istinu govorite, i želim da vas pitam drugo pitanje. Je li dozvoljeno spojiti sva četiri namaza, kao što neki kod nas rade. Cijeli dan ne klanjaju, a onda kad se naveče vrate kući, klanjaju podne, ikindiju, akšam i jaciju.”

Odgovorio je: “To nije dozvoljeno.”

Rekao sam: “Vi ste mi prije rekli, da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., klanjao odvojeno i spojeno namaze i iz toga razumijemo da namaz ima određeno vrijeme s kojim je Allah zadovoljan.” Rekao je: “Podne i ikindija imaju zajedničko vrijeme koje počinje od kad sunce pređe polovicu i traje do akšama.

A akšam i jacija imaju zajedničko vrijeme koje počinje od zalaska sunca i traje do ponoći. A sabah namaz ima jedno vrijeme i počinje od zore pa do izlaska sunca, i ko izostavi ovo određeno vrijeme, ostavio je kuranski ajet:

‘Namaz je propisan vjernicima i obavlja se u određeno vrijeme.’

Ne možemo, naprimjer, klanjati sabah prije zore ili poslije izlaska sunca, kao što podne i ikindiju ne možemo klanjati prije nego što sunce pređe polovicu neba ili poslije zalaska sunca, a akšam i jaciju ne možemo klanjati prije nego što sunce ne zađe ili poslije pola noći.”

 

Zahvalio sam se Sejjidu i sve dokaze koje mi je naveo su me ubijedili, ali nisam spajao namaze sve dok se nisam vratio u Tunis i poslije istraživanja kad sam pronašao pravi put, počeo sam spajati namaze.

Ovo je moja priča sa Sejjid Muhamed Bakir Sadrom po pitanju spajanja namaza koju sam ispričao da bih pojasnio svojoj braći sunijama. Prvo, kakav je ahlak uleme koja se ponaša skromno tako da imaju pravo da budu nasljednici Poslanika u znanju i ahlaku. A drugo, kako ne poznajemo ono što se nalazi u našim sahihima, drugima prigovaramo za stvari u čiju vjerodostojnost i sami načelno vjerujemo i što se nalazi u sahihima.

 

Prenosi Imam Ahmed ibn Hanbel u svom Musnedu od Ibn Abbasa da kaže:

“Božiji Poslanik, s.a.v.a., je klanjao u Medini, kad je bio mukim (kod kuće), a ne na putu.”

(Musned Imam Ahmed ibn Hanbel, svez. l, str. 221.)

 

Prenosi Imam Malik u Muveta od Ibn Abbasa da kaže:

“Božiji Poslanik, s.a.v.a., je klanjao podne i ikindiju zajedno, akšam i jaciju zajedno, ne iz straha, a nije bio na putu.”

(Muvetta, Imam Malik, svez. 1., str. l61.)

 

Prenosi Imam Muslim u svom Sahihu u poglavlju ‘Spajanje namaza kod kuće’ pa kaže:

"Ibn Abbas kaže:

“Božiji Poslanik, s.a.v.a., je klanjao podne i ikindiju zajedno, akšam i jaciju zajedno, ne iz straha, a nije bio na putu.”

(Sahih Muslim, svez. 2., str. 151., pogl. Spajanje namaza kod kuće)

 

Isto prenosi Ibn Abbasa pa kaže:

“Spojio je Božiji Poslanik, s.a.v.a., podne i ikindiju, akšam i jaciju u Medini, ne iz straha, niti zbog kiše.”

Rekao je: Rekao sam Ibn Abbasu: “Zašto je to uradio?”

Odgovorio je: “Da bi olakšao svome ummetu.”

(Sahih Muslim, svez. 2., str.l52.)

 

Ovo nas upućuje da je ovaj Poslanikov sunnet bio poznat ashabima. Muslim prenosi u istom poglavlju, pa kaže:

“Držao nam je govor Ibn Abbas poslije ikindije pa sve dok sunce nije zašlo. Zvijezde su se počele pojavljivati i svijet je počeo govoriti: ‘Namaz, namaz!’

Kaže: Jedan čovjek iz Beni Temima mu je došao koji nije prestajao govoriti: ‘Namaz, namaz!’ Onda mu je Ibn Abbas rekao: ‘Zar ćeš me ti učiti Poslanikovom sunnetu, ne imao majku!’

Zatim je rekao: ‘Vidio sam Božijeg Poslanika, s.a.v.a., da je spajao podne i ikindiju, akšam i jaciju.’”

 

U drugoj predaji Ibn Abbas je rekao čovjeku:

“Ne imao majku, zar ćeš nas ti učiti namazu, a mi smo u vrijeme Poslanika spajali dva namaza!”

(Sahih Muslim, svez. 2, str. l53.)

 

Prenosi Buharia u svom Sahihu u poglavlju ‘Vrijeme akšama’ i kaže:

Pripovijedao nam je Adem: Pripovijedao nam je Suaba: Pripovijedao nam je Amr ibn Dinar: Čuo sam Džabira ibn Zejda kao prenosi od Ibn Abbasa i kaže:

“Božiji Poslanik, s.a.v.a., je klanjao sedam rekata zajedno.”

(Sahih Buhari, svez. 1., str. 140., pogl. Vrijeme akšama )

 

Prenosi Buharija u svom Sahihu i kaže: Čuo sam Ebu Emamu da kaže:

“Klanjali smo podne sa Omer ibn Abdulazizom, a onda smo izašli i otišli kod Enes ibn Malik, a on klanja ikindiju.

Rekao sam: ‘Šta to ti klanjaš?’

Rekao je: ‘Klanjao sam ikindiju i ovo je namaz Božijeg Poslanika, s.a.v.a., koji smo klanjali s njim.’”

(Sahih Buhari, svez. l., str.138., pogl. Vrijeme ikindije )

 

I pored toga što su ovi hadisi jasni opet se prigovara šijama. Jednom se to desilo u Tunisu, neki imam je ustao poslije namaza i prigovarao mi među svim klanjačima rekavši:

“Vidite li kakva je ovo vjera, nešto novo, kada klanjaju podne ustaju da klanjaju i ikindiju. To je nova vjera i to nije vjera Muhammeda, s.a.v.a. Oni se suprotstavljaju Kur'anu koji kaže: ‘Namaz je vjernicima propisan da ga obavljaju u određeno vrijeme."

 

I nije spomenuo ništa, a da za to nije prigovorio onima koji su već bili pronašli pravi put slijedeći Imame Ehli-bejta. Jedan od njih je došao kod mene, a bio je to mladić veoma obrazovan i ispričao mi šta je sve govorio taj imam. Dao sam mu Sahih Buhariju i Muslima i tražio sam od njega da pokaže tom imamu da je spajanje namaza ispravno i da je to Poslanikov, s.a.v.a., sunnet.

 

Nisam želio lično da mu to pokažem, jer sam s njim već jednom raspravljao na najljepši način, a on je mene psovao i proklinjao. Slijedeći put kad je moj prijatelj klanjao za njim, poslije završetka namaza, imam se po običaju zadržao u džamiji zbog pitanja.

 

Ovaj moj prijatelj je postavio pitanje o spajanju namaza i on je rekao: “To su novotarije koje su šije izmislile.” A moj prijatelj mu je rekao: “Ali to su potvrdili Buharija i Muslim.” On je rekao: “To nije tačno.” Onda mu je moj prijatelj pokazao poglavlje Spajanja namaza u sahihima. Istina ga je iznenadila i on je zatvorio knjige i rekao: ”Ovo je radio samo Božiji Poslanik. Kada i ti postaneš poslanik, moći ćeš spajati namaze.” Moj prijatelj je ovo poslije prokomentarisao: “Shvatio sam da je pristrasni neznalica i zakleo sam se da više neću za njim klanjati.”

 

Priča se da su neka dvojica ljudi krenuli u lov i ugledali nešto crno u daljini. Jedan je tvrdio da je gavran, a drugi da je gazela. Prepirali su se, ali je svaki insistirao da je njegovo mišljenje ispravno. Kada su se približili tom crnilu, vidjeli su da je gavran koji se uplašio i odletio. Prvi je rekao: “Zar ti nisam rekao da je bio gavran?

Da li si se sada uvjerio?” Ali njegov prijatelj je ostao pri svome mišljenju rekavši: “Subhanallah, gazela pa leti!”

 

Poslije toga sam ponovo tražio od mog prijatelja da ponovo ode tom imamu i pokaže mu da je i Ibn Abbas klanjao spojeno namaze, a tako i Enes ibn Malik i mnogi drugi ashabi, a zašto on želi da to pripiše samo Božijem Poslaniku, s.a.v.a. Zar mi nemamo u Poslaniku lijep uzor?

Ali moj prijatelj mi se izvinuo rekavši: “Nema potrebe za tim, njega ništa neće uvjeriti, pa kada bi mu došao i Božiji Poslanik s.a.v.a.” Elhamdulillahi, kada su neki mladići saznali za ovu istinu većina njih je počelo da obavlja namaz nakon što su ga bili napustili, jer mnogi nisu imali vremena niti mogućnosti da namaz obavljaju pet puta razdvojeno na dan, pa su prestali da klanjaju ili bi klanjali četiri namaza spojeno naveče, pa ih je to opterećivalo i udaljilo od namaza.

 

Spoznali su mudrost u spajanju namaza, jer oni koji su zaposleni, studenti i obični ljudi mogu obavljati namaz u njegovo vrijeme i smireni su. Oni su u potpunosti razumijeli Poslanikove riječi: “Da olakšam mom ummetu.”