Neka je salavat i selam na najčasnijeg poslanika, Muhammeda i na njegovu čistu porodicu! Vjera se, u svojoj osnovi, oslanja na vjerovanje u određeni broj osnovnih načela i naglašenih stvari koje prihvataju njeni sljedbenici. I njihovo vjerovanje u ove osnove mora počivati na nepobitnom dokazu koji potiče iz onoga što je razumski prihvaćeno od strane svih onih koji u to vjeruju da bi uspjelo uvjeravanje onih koji se pozivaju.

 

Uprkos tome, postoje misli i ideje koje su teške za objašnjenje, kao što je teško razumu da u prvom trenutku povjeruje u njih. Primjer toga je vatra u slučaju Ibrahima kome je ona bila hladna i spasonosna, a razum zna i slaže se sa naukom da je ona vrela i sagorijeva, ili da Isa ozdravi gubavca samo svojim dodirom, slijepcu podari vid, pa i mrtvog oživio, a i razum i nauka ne nalaze za to objašnjenje.

 

Ovo sve spada u poglavlje mudžiza koje je Allah dao svojim vjerovjesnicima, a.s., a nalaze se kod svih, i muslimana i jevreja i hrišćana. Allah, dž.š., je dao ove mudžize i nadnaravna djela da se dese kod Poslanika, a.s., da bi urazumio robove da su njihovi razumi manjkavi i da ne znaju sve i ne obuhvataju svo znanje, jer im je On dao od znanja samo malo i možda je u tome njihova dobrobit i relativno savršenstvo.

 

Mnogi ne vjeruju u Allahove blagodati i mnogi su zanijekali Njegovo postojanje. A mnogi su davali prednost znanju i razumu, čak dotle da su ih obožavali, a nisu obožavali Allaha, dž.š. Sve ovo sa manjkavošću znanja i ograničenošću razuma, pa šta bi bilo da im je dato znanje o svemu?

Uzimajući u obzir važnost akide, vjerovanja i njenog centralnog mjesta u vjerovanju muslimana, u ovoj mojoj knjizi se nalazi nekoliko pitanja iz islamskog vjerovanja koje je navedeno u Kur'anu i hadisu, a koje je bilo mjesto razilaženja islamskih mezheba.

 

Pripremio sam posebno poglavlje o vjerovanjima sunija i šija o Kur'anu i Poslanikovom sunnetu. Zatim sam spomenuo ostala pitanja po kojima su se razišli i klevetali jedni druge, a bez opravdanja. U svemu tome sam ciljao da objasnim ono što sam smatrao za istinu, želeći da pomognem onima koji je traže, nadajući se da će to doprinijeti islamskom jedinstvu na čvrstim idejnim osnovama.

 

Allaha molim da nama svima pomogne u onome što On voli i čime je On zadovoljan i da riječ muslimana bude jedna, a On je poštovan i moćan! Kurani-Kerim kod ehli sunneta ve-l-džemaata i kod šija imamija isna ašerijja Kuran je Allahov govor, spušten Božijem Poslaniku,, s.a.v.a., To je Kurani-Kerim, kojemu se laž ne približava ni sa jedne strane.

To je najuzvišeniji izvor i autoritet muslimanima za njihove propise, ibadete i vjerovanja. Ko posumnja ili ga omalovažava, ne pripada islamu. Svi muslimani su saglasni u njegovu svetost, iskazivanju poštovanja prema njemu i vjerovanje u ono što je navedeno u njemu. Ali, razmimoilaze se u njegovom tumačenju.

 

Kod šija, autoritet i izvor kome se obraćaju u tumačenju Kur'ana je Božiji Poslanik, s.a.v.a., i objašnjenja Imama iz Ehlu-l-bejta. Kod sunija, autoritet i izvor kome se oni obraćaju kod tumačenja Kur'ana jesu, takođe, hadisi Božijeg Poslanika, s.a.v.a., ali se oni oslanjaju i na ashabe, bez razlike među njima, ili na jednog od četvorice imama, osnivača mezheba u prenošenju hadisa i njihovom tumačenju. Prirodno je da su odatle izrasla razmimoilaženja po mnogobrojnim pitanjima, a posebno u fikhu.

 

Ako su ove razlike vidljive među četiri mezheba u školi ehli sunneta ve-ldžemaata, onda nije nikakvo čudo, da postoji razlika između nje i škole Ehlu-l-bejta, i da je vidljivija. Kao što sam već spomenuo, ja sam naveo samo neke primjere, a onaj ko želi više, neka uroni u more da bi izvadio skrivene bisere i prešućenu istinu!

 

Sunije se slažu sa šijama da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., objasnio muslimanima sve propise iz Kur'ana i protumačio svaki ajet. Ali su se razišli u tome kome se treba obratiti, poslije Poslanikove smrti, da bi se saznalo objašnjenje i tefsir.

Pa se ehlu sunnet oslanja na ashabe, ne praveći nikakvu razliku medu njima, a poslije njih na četvoricu osnivača mezheba. A šije kažu da su Imami iz Ehlu-l-bejta, ti kojima je dat dar za to i ona elita odabranih ashaba. Ehlul bejt su ehlu-z-zikr (sljedbenici Knjige) za koje Allah naređuje da budu pitani:

 

“I pitajte sljedbenike Knjige (ehlu-z-zikr) ako ne znate.” (Nahl, 43)

(Tefsir Taberi, svez. 14., str. 109.; Tefsir ibn Kesir, svez. 2., str. 570.)

 

Oni su ti koje je Allah odabrao i dao da naslijede znanje iz Knjige u riječima Uzvišenog:

“Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje Mi izaberemo.” (Fatir, 32)

 

Zbog svega toga, Božiji Poslanik ih je učinio sličnim Kur'anu i drugom vrijednom stvari dok naređuje muslimanima da ih se drže:

 

“Ostavio sam vam dvije vrijedne stvari: Allahovu knjigu i moje potomstvo, Ehli-bejt, ako ih se budete držali, nećete nikada, poslije mene zalutati!”

(Sahih Tirmizi, svez. 2., str. 329., prenijeli ga i Imam Ahmed i Nesai.)

 

A u Sahih Muslimu stoji:

 

"Allahovu knjigu i Ehli-bejt (moju porodicu), Allah vas podsjeća na moju porodicu!’, ovo je Poslanik ponovio tri puta.” (Sahih Muslim, svez. 2., str. 362., poglavlje Odlike Alija ibn Ebi Taliba.)

 

Poznato je da su Imami Ehli-bejta bili najučeniji, najpobožniji, najbogobojazniji i najvelikodušniji. Pjesnik Firzedek pjeva:

Njihovi Imami važe za najbogobojaznije, ili rečeno je ko su najbolji stanovnici zemlje, rečeno je: Oni. Navešću samo jedan primjer da podsjetim na prirodnu vezu između Ehli-bejta, i Kurani-Kerima.

 

Allah, dž.š., kaže:

 

“I kunem se časom kad se zvijezde gube, a to je, da znate, zakletva velika, on je, zaista, Kur'an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj - dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti.” (Waqia 75-79)

 

Ovi ajeti, bez ikakve sumnje, ukazuju na to da Ehli-bejt, a na njihovom čelu Božiji Poslanik, s.a.v.a., su ti koji znaju značenja nejasnih kur'anskih ajeta.

Ako pogledamo zakletvu kojom se zaklinje Uzvišeni Gospodar, naći ćemo sljedeće: Ako se Allah, dž.š., zaklinje vremenom, olovkom, smokvom i maslinom, onda je uzvišenost zakletve časom kada se zvijezde gube jasna zbog onoga što to sadrži od tajni i uticaja u svemiru, a naredbom Stvoritelja. Primjećujemo naglašavanje zakletve, oblikom negiranja i potvrđivanja. Poslije zakletve, Uzvišeni potvrđuje da je to Kur'an plemeniti, u Knjizi brižljivo čuvanoj.

 

Brižljivo čuvano je ono što je unutrašnje, sakriveno.

A zatim kaže: “dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti.”

 

U ajetu stoji: “ne dodiruju ga...”, a rječica ne je za negaciju. Dotaknuti ga, znači spoznati ga i razumjeti ga, a nije se mislilo na doticanje rukom. Postoji razlika između izraza lemsa i messa.

 

Allah, dž.š., kaže:

“Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi.” (Araf, 201)

Takođe, Uzvišeni Bog kaže:

“Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio.” (Beqare, 275)

 

Mess (dodir), ovdje je povezan sa razumom i saznanjem, a ne dodir ruke. Kako se Allah može zakleti da Kur'an ne dotiču rukom samo oni koji su čisti, a historija nam govori o nekim silnicima koji su ga cijepali na komadiće. Vidjeli smo i Izraelćane kako Kur'an gaze nogama i pale ga kada su zauzeli Bejrut. Televizija je prenosila ružne i izobličene slike.

Smisao ovih riječi Božijih je da niko ne zna značenje skrivenih kur'anskih ajeta osim skupine Njegovih robova koje je On izabrao i potpuno ih očistio. To znači da je se čišćenje već desilo, jer Allah kaže:

“Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno očisti.” (Ahzab, 33)

 

Allahove riječi:

“Dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti.”, znače: Stvarno značenje Kur'ana zna samo Božiji Poslanik, s.a.v.a., i Ehli-bejt i zato je o njima Poslanik rekao sljedeće: “Zvijezde su zaštita mome ummetu od razmimoilaženja. Ako im se suprotstavi neko arapsko pleme, raziće se i postaće sljedbenici Iblisa.”

 

(Prenosi ga Hakim u Mustedreku, svez. 3., str. 149., od Ibn Abbasa i kaže da je sened ovog hadisa sahih.)

Šije u ovome traže dokaze koji se temelje na Kur'anu i Poslanikovim hadisima, preneseni čak i u sahihima ehli sunneta .