OSVAJANJE MEKKE I POSLJEDNJE GODINE POSLANIKOVA ŽIVOTA

Desilo se, konačno, u toku ramazana, osme godine po Hidžri, da je blagoslovljeni Poslanik, a.s., krenuo sa golemom vojskom,koja se sastojala od ensarija i muhadžira, i od mnogobrojnih beduina, prema Mekki. Mekelije, uviđajući bespredmetnost pružanja otpora, odlučili su da se predaju. Njihov vođa Abu Sufyan izašao je iz grada predajući se blagoslovljenom Poslaniku, a.s., i prigrlio islam. I tako, ovaj najslavniji od svih sinova Mekke Muhammed ibn ‘Abdullah – mir i blagoslovi Božiji na njemu – uđe bez borbe u svoj rodni grad, iz kojega je bio prisiljen otići. Siroče koje je toliko pretrpjelo, kao dijete, i koje je bilo proganjano na sve moguće načine nakon što ga je Bog izabrao za svoga glasonošu, sada je ušlo u grad Božiji u punoj slavi i kao vladar ljudske zajednice i cijelog Božijeg stvaranja.Gotovo su sve Mekelije primile islam, i blagoslovljeni Poslanik, a.s., budući najsavršenije ljudsko biće, a ne biće oholo zadignute glave usljed beznačajne ljudskeslabosti kao što je poriv za osvetom, prihvatio je s osjećajem velikodušnosti i plemenitosti predaju svih onih koji su mu se donedavno toliko opirali. Dokle god su svojim riječima izricali da su muslimani, bilo im je opraštano i bili su primani u novu zajednicu. On osobno nije zamjerao niti je pokazivao ikakvu vrstu odbojnosti, jer njegov cilj je bila uspostava novog poretka utemeljenog na istini i pravdi, a ne na osobnoj osvetoljubivosti ili odmazdi zbog svih djela počinjenih protiv njega i njegovih drugova.U istoj mjeri u kojoj je blagoslovljeni Poslanik, a.s., opraštao ljudskim bićima, on se također odlučno protivio idolatriji paganskih Arapa. Njegova srdžba nije bila usmjerena protiv pojedinaca koji su tražili oprost i prigrlili islam, bilo to s osjećajem ozbiljnosti ili, pak, proračunatosti, nego je bila upravljena protiv idola krajnje materijalne i pojedinačne naravi, koji su zakrčili Dom Božiji i zatomili njegovu izvornu čistotu kao obitavališta prisutnosti Jedinoga koji nema lika niti Ga idol može očitovali ili odraziti. Blagoslovljeni Poslanik, a.s., je ušao u Ka’bu i naredio da se poruše i unište svi idoli. Alija je bio taj koji je najvećma pomogao u izvršenju te zapovijedi, lomeći najtežeg i najvećeg među idolima, takozvanog Hubala. Blagoslovljeni Poslanik, a.s., je također naložio da se očiste svi zidovi Ka’be od likova koji su bili naslikani na njima,osim lika neporočne Merjeme i Isaa, a.s., stavljajući svoje ruke na njih.Ovaj značajan čin nije simbolizirao samo poštovanje islama prema ovim dvjema ličnostima poštovanje izraženo u mnogim stavcima Kur’ana časnog, nego je simbolizirao i temeljnu razliku između jednog idola ili lika rezana u kur’anskom značenju riječi i simbola povezivanog sa svetom umjetnošću. Idoli arapskog paganizma bili su, jednostavno, ljudskom rukom napravljeni kipovi koji ne odražavaju nebesku stvarnost nego čisto ljudske elemente. Oni su predstavljali idole(zvane sanam ili wathan) u Kur’anu časnom koji su činili temelje idolatrije tako suprotstavljene islamskoj perspektivi i duhu Kur’ana časnog. Tradicionalne kršćanske ličnosti, koje je zaštitio blagoslovljeni Poslanik,a.s., međutim, bile su naslikane sukladno načelima svete umjetnosti i mjerilima i metodama primljenimkroz melekutsko nadahnuće po svetome Luki. Stoga su oni bili potpuno drugačije naravi. To nisu bili idoli nego simboli koji odražavaju Božiju prisutnost uskladu sa načelima i mjerilima jedne druge religije čije perspektive su dopuštale takvo religijsko predočavanje.Zaštićivanjem tih slika blagoslovljeni Poslanik,a.s., nije samo potcrtao razliku iz među jednog idola i svetog lika, nego je i istakao da, premda islamska perspektivanije dopuštala predstavljanje u svojoj svetoj umjetnosti, to nije značilo da je takvo predstavljanje bilo nezakonito u svetoj umjetnosti jedne druge religije sa drukčijom strukturom i perspektivom.Pobjedonosni ulazak u Mekku je, nesumnjivo, bio vrhunac zemaljskog života blagoslovljenog Poslanika,a.s., i bile su to krunske godine trpljenja i neprestane borbe da se uspostavi Božija religija na Zemlji. Bio je to trenutak zanosa koji je u najpotpunijem smislu otkrio plemenitost duše blagoslovljenog Poslanika, a.s.,sa svom njegovom darežljivosti i velikodušnosti. Kur’an časni izražava uzvišenost tog trenutka u sljedećem stavku:

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze – ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao. (an-Nasr- 1-3)

U najvećoj mjeri je to značilo ukazivanje na pobjedu u borbi za Mekku, koja je također vrhunac pobjede samoga islama, što i Kur’an časni ističe:

Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat svoju tebi potpunom učinio,da bi te na pravi put uputio i da bi te Allah pobjedonosnom pomoći pomogao. (al-Fath, 1-3).

Pobjedonosni ulazak u Mekku je također predstavljao ključ za dominaciju islama nad cijelom Arabijom.Nakon svršavanja poslova u Mekki, blagoslovljeni Poslanik, a.s., se sučelio sa plemenom Khawazin u središnjoj Arabiji na Hunejnu. Strašna bitka se vodila,u kojoj su muslimani pobijedili izuzetno teško. Potom je on krenuo na Ta’if, koji je zbog svojih utvrđenih zidina pružao nepopustljiv otpor. Promjena srca stanovnikaje, zapravo, bila ono što je, najzad, dovelo taj grad na stranu islama. Uviđajući istinitost nove nebeske poruke i pobjedu koja ju je pratila, narod Ta’ifa jeprigrlio islam i predao se dobrovoljno. Na taj način su glavni gradovi Arabije svi odreda, prigrlili islam. Stanovnici Medine su, zacijelo, postali zabrinuti, bojećise da će ih blagoslovljeni Poslanik, a.s., sa Mekkom i Ta’ifom u muslimanskim rukama, napustiti i otići iz Medine, proglašavajući rodni grad prijestonicom islama.Ali nije bilo tako. Nakon ovih osvajanja blagoslovljeni Poslanik, a.s., je odagnao strahove ensarija i vratio se u Medinu, koja ubrzo postaje, religijski i politički,prijestonicom Arabije.Devete godine po Hidžri postizanje cilja blagoslovljenog Poslanika, a.s., da ujedini cijelu Arabiju pod zastavom islama bilo je u odlučujućoj etapi, kada su mnogi izaslanici iz plemena diljem Arapskog poluotoka počeli dolaziti da bi prihvatili islam i prisegnuli posljednjem Božijem Poslaniku, a.s. U međuvremenu, odlučeno je da se i Sjeverna Arabija stavi pod vlast islama i da se iskupi za gubitke koje su muslimani ranije pretrpjeli na tom prostoru. Blagoslovljeni Poslanik, a.s., je osobno vodio marš na Tebuk, gdje su muslimanske vojske postigle uspjeh. Ugled islama je,zacijelo, rastao tako značajno da su se neke lokalne kršćanske i židovske vođe na tom prostoru potčinili blagoslovljenom Poslaniku, a.s. Ova pobjeda na sjeveru je bila posebno važna, jer su u tom trenutku u Medini postojale neke sektaške snage i centrifugalne težnje arapskoga društva koje su se suprotstavljale jedinstvu stvorenom snagom nove religije.Naporedo sa Sjevernom Arabijom, Južna Arabija,uključujući Jemen, ‘Uman i Bahrayn potpali su pod vlast islama i u potpunosti su postali muslimanskim krajevima još za života blagoslovljenog Poslanika, a.s.Ova oblast je bila pod snažnim perzijskim utjecajem i, vjerovatno, to su bili prvi prelasci Perzijanaca na islam – pored Salmana al-Farisija – koji su došli iz tih krajeva. Ono što je posebno zanimljivo jest to da je taj prostor, posebice Jemen, prigrlio islam bez ikakvih osvajanja od muslimanskih vojski. Veliki jemenski duhovnjak Uways al-Qarani je slušao o blagoslovljenom Poslaniku, a.s., i odazvao se njegovu pozivu a da ga uopće nije ni vidio. On je iz ljubavi prema blagoslovljenom Poslaniku, a.s., došao izdaleka, iz ljubavi koja je kroz pokoljenja simbolizirala, u očima islamskih mistika, ljubav čovjeka Božijeg prema svome Stvoritelju i naročitu duhovnu posvećenost u božanska tajanstva. Čalnovi uwaysis mističnog bratstva do danas čine posebniogranak sufizma utemeljen na inicijaciji u koju uvodi tajanstveni, u zeleni turban odjeveni poslanik Hadir ili Hidr umjesto neki obični, ljudski duhovni učitelj.Što se tiče Salmana al-Farisija, on je, također, postao znameniti duhovnjak ranoga islama i, zacijelo, kao i članovi uwaysis duhovnog bratstva, priključio seAliji kada je ovaj postao halifa. Salman je bio prvi Perzijanac koji je prigrlio islam, kao što je i Bilal, osoba koja je pozivala ljude na molitvu još za života blago slovljenog Poslanika, a.s., bio i prvi crnac koji je postao muslimanom. Oba ova čovjeka su bili odveć dragi Utemeljitelju islama, a.s., i bili su kao članovi njegoveobitelji. Njihovo prisustvo simbolizira brzo širenje islama među Perzijancima i crncima. Poslije Arapa, Perzijanci i crnci su, zapravo, bili ti koji su prigrlili islam u velikom broju prije drugih velikih etničkih skupina kakve su Turci, Indijci i Malajci. Širenjem islama na Sjevernu i Južnu Arabiju ostvarila se vizija blagoslovljenog Poslanika, a.s., da kroz islam objedini Arabiju i stvori društvo utemeljeno na pravdi i vrlini. Blagoslovljeni Poslanik, a.s., je bio kadar ujediniti zaraćena plemena, bogate i siromašne, moćne i slabe u društvo u kojemu je razlika utemeljena na plemenitosti duše i pobožnosti. On je bio u stanju ozbiljiti na Zemlji istinu sadržanu u ovom stavku Kur’ana časnog:

O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i od jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah uistinu sve zna i nije Mu skriveno ništa. (al-Hugurat, 12)

Koncem desete godine po Hidžri blagoslovljeni Poslanik, a.s., je odlučio obaviti po prvi put potpuno islamsko hodočašće u Mekku, na kojem bi samo muslimani bili prisutni u Domu Božijem i njegovom prostoru sukladno praksi koja je od tada stalno slijeđena.To hodočašće, koje je ustanovilo hajj kao čisto islamsku instituciju, bilo je također određeno da bude“oproštajno hodočašće”. Ono je označilo konačno postignuće onog neusporedivog životnog djelovanja najsavršenijeg Božijeg stvorenja. Suština nezaboravne propovijedi blagoslovljenog Poslanika, a.s., tom prigodom, koja je odjekivala srcima i umovima muslimana stoljećima, sadržana je u ovim poznatim kur’anskim stavcima koji su također dali ime islam religiji koju je donio Muhammed ibn ‘Abdullah,a.s.:

Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. (al-Ma’ida, 3)

Svečani govori koje je održao blagoslovljeni Poslanik,a.s., u toku ovog “oprosnog hodočašća” bili su krajnje elokventni i lijepi, sukusirajući u sebi učenja islama i njegov vlastiti Sunnet kojeg je oporučio muslimanskoj zajednici. Evo, možda, najčešće spominjanog govora kojega je održao devetog zul-hidždžea desete godine po Hidžri, pred kraj hadžskih obreda “oprosnog hodočašća” na Arefatu:

Svaka hvala pripada Bogu. Mi Ga hvalimo; išćemoNjegovu pomoć i oprost; Njemu se obraćamo. Tražimoutočište kod Njega od zala naših vlastitih i od zlih posljedicanaših djela. Nema toga ko će u zabludu odvestionoga koga On na pravi put navodi, i nema toga koće na pravi put uputiti onoga koga On na stranputicuokrene. Svjedočim da je samo On istinski Bog, bez ikogNjemu ravnog, i svjedočim da je Muhammed Njegovrob i Njegov poslanik. Opominjem vas, robovi Božiji,da se Boga bojite i savjetujem vam da Mu poslušni budete,a govor svoj započinjem sa onim što je dobro.A sada da nastavim dalje, o ljudi, poslušajte me; ja ćuvam prenijeti poruku, jer ja ne znam da li ću više ikadaimati priliku da vas sretnem, nakon ove godine, na ovomemjestu. Ljudi, zaista vaši životi, vaša imanja i vašačast sveti su i nepovredivi sve dok se ne pojavite predvašim Gospodarem, kao što je svet ovaj dan vaš u ovomvašem gradu. Vi ćete, zacijelo, sresti svoga Gospodarai On će vas pitati za vaša djela. Počujte, nisam li japrenio poruku? Bože, budi mi svjedokom! Stoga, onajko raspolaže sa bilo kojom istinom dužan je prenijeti jeosobi koja će je pohraniti u sebi. Počujte, ko god učinineko zlo, samo je on za njega odgovoran. Nijedan sinnije odgovoran za zločin svoga oca niti je otac odgovoranza zločin svoga sina.Ljudi, poslušajte moje riječi i razmislite o njima! Morateznati da je musliman drugom muslimanu brat ida su muslimani braća. Ništa što pripada njegovombratu muslimanu nije dopušteno, osim onoga što muovaj dozvoli. Stoga, ne smijete međusobno vršiti prisilu.Bože, nisam li ja prenio poruku? Znajte, cijeli džahilijetje strpan pod moja dva stopala. Krvne osvete izdoba džahilijeta su oproštene. Prva krvna osveta kojusam poništio zacijelo je ona Ibn Rabi’ah ibn Harithakoji je podizan u plemenu Sa’d i koga je ubio Hudhail.Zanimanje za vrijeme džahilijeta je dokinuto. Ali vićete primiti svoju baštinu. Ne činite nasilje i vama senasilje neće činiti. Bog je odredio da ne postoji nikakvakamata. Prva kamata koju sam ja dokinuo je kamata‘Abbasa ibn ‘Abd al-Muttaliba. Ona je, zacijelo, upotpunosti dokinuta.Ljudi, bojte se Boga u vezi sa ženama. Vi ste ih uzeli saistinom Božijom, a njihove privatne posjede ste ovjeroviliriječju Božijom. Zacijelo ste dobili neka prava nadsvojim ženama, a vaše žene su dobile neka prava nadvama. Vaše pravo nad njima je da one ne smiju ni sakim, koga vi ne volite, oskrnaviti vaše postelje, i da onene smiju dopustiti ikome koga vi ne volite (da ulazi)u vaš dom. Ako one učine takvo što, tad vam Bog dajepravo da ih prekorite, da se rastavite od njih u posteljii da ih ošinete, ali ne pregrubo. Ukoliko se one obuzdaju,tad im od vas po pravdi pripada uzdržavanje iodijevanje.Znajte, sa ljubaznošću primite preporuku koja vam jedata u vezi sa ženama. Jer one su sredovječne žene (ilipomagateljice) vaše. One ništa za sebe ne posjeduju, avi od njih ne možete imati više od toga. Ako vam se onepokoravaju na takav način, vi tad s njima ne smijetepostupati nepravedno. Zar ja nisam prenio poruku?Bože, budi mi svjedokom za to!Ljudi, poslušajte i pokorite se, pa makar i sakati abesinskirob bio vaš vladar koji vrši naloge Knjige Božijemeđu vama! Ljudi, Bog je, zacijelo, svakom od vas odre-dio njegove dužnosti. Nijedna oporuka nije punovažnaza jednog nasljednika niti je ijedan testament zakonitukoliko odobrava više od jedne trećine (nasljedstva).Dijete pripada (zakonitom) braku, a bludnika sledujesamo kamenovanje. Na onome koji pripisuje (svojerodoslovlje) nekom drugom doli svome ocu i na onomekoji povjerenu stvar pririče nekom drugom a ne svomepovjeriocu, prokletstvo je Božije, i prokletstvo meleka iljudi. Od takvoga Bog neće primiti pokajanje niti vrlinu.O ljudi, šejtan je zaista nesretan stoga što nikada nećebiti štovan u ovoj vašoj zemlji. Ali, on je zadovoljan damu se podložite u nekim drugim stvarima za koje vimislite da su beznačajne u vašim postupcima. Stogabudite oprezni u svome vjerovanju. Ja sam vam, zacijelo,ostavio nešto i budete li to čuvali, nikada nećeteskrenuti s puta – jednu očiglednu stvar, to jest KnjiguBožiju i Sunnet Božijeg Poslanika, a.s.O ljudi, došao mi je Džibril, prenio mi selam od mogaGospodara i kazao mi: ‘Zaista, Bog Svemoćni i Uzvišenije oprostio mome narodu na ‘Arefatu i kod Svetilišta,(oprostivši) im njihove nedostatke.’‘Umar ibn al-Khattab je ustao i kazao: ‘Poslaniče Božiji,je li samo nama oprostio?’ A Poslanik, a.s., odgovori:‘Vama i onima koji će doći iza vas, sve do Danaponovnog proživljenja.’A vi ćete i za mene biti pitani, pa šta ćete tad kazati?Oni rekoše: ‘Svjedočimo da si prenio poruku, da si ispunio(svoju dužnost) i opomenuo nas.’Potom on reče, podižući svoj kažiprst prema nebu ipokazujući prema narodu: ‘Bože, budi mi svjedokom!Bože, budi mi svjedokom!’

(Iz djela Maulana M. Ubaidul Akbara, The Orations of Muhammad (Muhammedovi govori), Lahore, 1954,pp. 79-78, uz stanovite izmjene).

Na povratku iz Mekke u Medinu desio se znameniti događaj na Ghadir Khummu, blizu jedne oaze,događaj koji vrši utjecaj na povijest islama sve do dana današnjeg. U tom mjestu se desilo da je, prema jednoj skupini muslimana zvanih “pristalice Alija” (shi’at al-’Ali) i kasnije poznatim kao šiije ili ši’ah, blagoslovljeniPoslanik, a.s., izabrao Aliju za svoga nasljednika i baštinika. Sunijski izvori također ukazuju na taj događaj kod Ghadir Khumma, ali ga, razumljivo, tumače na drukčiji način. Za njih pohvala blagoslovljenog Poslanika,a.s., Aliju čak kao njegovu “nasljedniku” nije označavala političko nasljedstvo, kako su to sunijski pravnici kasnije razumijevali. U svakom slučaju, ovaj događaj je povijesni događaj koji simbolizira i također kristalizira različite perspektive sunizma i šiizma čak i za života blagoslovljenog Poslanika, a.s., i u značenju koje izvanjski očituje ono što je već postojalo u duši utemeljitelja ove religije. Jer, ove dvije glavne inter- pretacije islama, obje pravovjerne i smještene, snagom Providnosti, unutar islamske objave kako bi objedinile različite mentalitete i tipove unutar jedinstvene perspektiveislama, jamačno odražavaju dvije dimenzije unutar duše blagoslovljenog Poslanika, a.s., a odrazila su se i u najbližim njegovim saradnicima.Nijedna religija kojoj je suđeno da obuhvati mnoge narode i narodnosti ne može biti ograničena samo jednim tumačenjem, jer jednoumnost ne označava jedinstvo nego njegovu antitezu. Unatoč svim povijesnim sukobima i napetostima, jedinstvo islama nije bilo nikada razoreno od strane sunijsko-šiijskim neslaganjem više negoli su ga razorile četiri sunijske pravne škole. To jedinstvo je danas u opasnosti usljed uvlačenja modernizma u svim njegovim formama, uključujući religijski fanatizam sukladan neprijateljskim modelima i uključujući manipuliranje međunarodnih političkih snaga sunijsko-šiijskim razlikama,a ne tumačenja Ghadir Khumma koji tvori izvanjskokristaliziranje sunijsko-šiijskih razlika koje su se jedino ispoljile u onom providonosnom trenutku koji je ograničen na samoočitovanje kroz tok islamske povijesti.Bilo kako bilo, evo kazivanja o Ghadir Khummu i čuvenom govoru blagoslovljenog Poslanika, a.s., prema jednom tradicionalnom šiijskom izvoru:

Kada su se završili hodočasnički obredi, Poslanik, a.s.,praćen Alijom i muslimanima, napustio je Mekku.Prije stizanja u Medinu, on se zaustavio u mjestu kojenikada ranije nije bilo mjesto zaustavljanja karavana,jer ondje nije bilo ni vode ni pašnjaka. Razlog utaborenjana tom mjestu bio je onaj uzvišeni stavak Kur’anakoji se snažno spustio na njega, nalažući mu da Alijupostavi za halifu. Poslanik je i ranije primao priopćenjasa istim naumom, ali bez izričitog označavanjatrenutka za Alijino postavljanje za halifu koje je, naime,on odložio kako ne bi izazvao protivljenje, a donekleje to činio i zbog vjere. Da je skupina hodočasnikaprošla Ghadir Khumm, njeni članovi bi se razišli narazne strane; stoga je Gospodar univerzuma htio da svibudu sakupljeni na tom mjestu kako bi svi mogli čutiono što će se kazati zapovjedniku vjernih, da bi dokaz uvezi s tim bio potpun i da nijedan musliman ne bi imaoispriku da nije prisustvovao tom imenovanju.Ovo je bila poruka od Najuzvišenijeg: “O Poslaniče,kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga! –ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu njegovu – aAllah će te od ljudi štititi. Allah zaista neće ukazatina pravi put narodu koji neće da vjeruje.” (al-Maida,67) Budući da je time na odlučan način bilo naloženoPoslaniku, a.s., da imenuje Aliju svojim nasljednikomi zaprijećeno kaznom ukoliko to odloži u času kada jeBog postao njegov zaštitnik, tad se Poslanik, a.s., zaustaviona tom neobičnom mjestu, a muslimani su seokupili oko njega.Pošto je dan bio veoma vruć, naložio im je da se skloneispod nekakvih grmova. Naredivši da se sakupe sva kamiljasedla i da se načini nešto kao podij ili govornica,Poslanik, a.s., je zapovijedio svome glasniku da sakupiljude oko njega. Većina ljudi je vezala svoje ogrtače okostopala kako bi se zaštitili od nesnosne vreline. Kadasu se svi ljudi sabrali, Poslanik, a.s., se popeo na podijnačinjen od kamilje opreme i, pozivajući sebi Zapovjednikavjernih, postavio ga je sebi s desne strane.Muhammed, a.s., je tad zahvalio Bogu, a potom imse obratio dirljivim govorom u kojemu je navijestio svojusmrt i kazao: ‘Pozvan sam na kapiju Božiju i blizu ječas kada ću otići k Bogu, biti zakriven od vas i razdvojenod ovog ispraznog svijeta. Vama ostavljam KnjiguBožiju blagodareći kojoj, sve dok je među vama, nikadanećete zalutati. Ostavljam vam članove moje obiteljikoji neće biti odvojeni od Knjige Božije sve dok se obojeto ne pridruži meni na vrelu Kawthar.’ Potom je povišenimglasom upitao: ‘Nisam li vam ja draži od vašihvlastitih života?’, a ljudi su mu potvrdno odgovorili.Potom je uzeo Alijine ruke i podigao ih tako visoko dase ukazala bjelina njegovih pazuha, i kazao: ‘ Ko godusrdno prihvaća mene kao svoga učitelja, tome je onda iAlija isto to. Gospodaru, budi prijatelj svakom prijateljuAlijinom i budi neprijatelj svim njegovim neprijateljima;pomozi onima koji njemu pomažu i okreni se odsvih onih koji njega napuste.’Zamalo je bilo podne i najvreliji dio dana. Poslanik,a.s., je sišao sa govornice i klanjao dva rek’ata namazabaš u času kada je Sunce bilo u zenitu. Proučenje ezan, Poslanik, a.s., i ostali muslimani su klanjalipodne-namaz, poslije čega je on otišao u svoj šator, poredkojega je, po njegovoj naredbi bio podignut šator Zapovjednikavjernih. Kada je Alija sjeo u šator, blagoslovljeniPoslanik, a.s., je zapovijedio muslimanima da uskupinama sačekaju Alija, čestitaju mu na njegovomprimanju imamata, pozdravljajući ga kao zapovjednikai kralja vjernih. Sve to su činili i muškarci i žene,a niko se prigodom Alijina postavljanja za imama nijepojavio radosniji od ‘Umara. . .Predaje, koje mi sada slijedimo, kažu da je ondje (naGhadir Khummu) blagoslovljeni Poslanik, a.s., naredioda se podigne govornica od kamena na koju se onpopeo i kazao sljedeće: ‘Bogu pripada hvala i klanjanje,neka je uzvišen On u svojoj jedinosti i slavan u svomegospodstvu! Njegova veličanstvenost se očituje u svimNjegovim stvorenjima, Njegovo sveznanje se proteže nadsvakom stvari, a Njegova svemoć vlada nad svim. On jeoduvijek gospodar svoje vlastite uzvišenosti i samo njemupripada zahvala i poštovanje. On je stvorio uzdignutanebesa i rasprostro Zemlju. On je najsvetiji i beskrajnoje lišen svakog nedostatka, Gospodar meleka i Duha(Ruh). On je milostiv prema svim Svojim stvorenjimai naklonost iskazuje svakome onome kome On dopustida pristupi kapiji njegove slave. On sve oči vidi, ali očiNjega ne vide. On milostivo uzdržava Svoja stvorenja,i On je Gospodar znanja i dostojanstva. Njegova milostse prostire nad svim i sve se Njemu potčinjava. Onpravedno kažnjava. Njegova osveta se naprasno ne dižei On kažnjava manje od zasluženog. On poznaje tajnesvih srdaca i ništa Mu nije skriveno. Njemu ništa nijetajnovito ili sumnjivo. On obuhvaća sve stvari i Njegovamoć je nad svime. Ništa Mu nije slično. On je svestvari stvorio onda kada ničeg nije bilo. On je vječan ineprolazan. On pravično vlada među ljudima. Nemagospodara pored Njega. On je pravedan i moćan izvršitisve što obeća, a svi Njegovi postupci su mudri. Onpoznaje svaku i najsićušniju stvar koja je učinjena i Onje stvoritelj najsićušnijih čestica. U onom što je vidljivo iočito On se pokazuje, On čije se neusporedivo savršenstvone može opisati. Njegov način bivanja je nepoznati ništa se od Njegovih tajanstava ne shvaća doli onošto On otkriva. Ja svjedočim, snagom Njegove svetosti,pred ljudskim rodom, da je On Gospodar pored kojegdrugog gospodara nema, a nijedno drugo postojanje nezavređuje štovanje. On je svijet ispunio očitovanjimaSvoje svetosti, čistote, svjetlosti i prisutnosti, i odvijekadovijeka prosvjetljuje sve. On je Gospodar koji izvršavasvoje vlastite naloge bez savjetovanja sa bilo kojim razumnimbićem, On pomoćnika nema u vršenju svojihdjela, a u Njegovim savjetima nema protuslovlja. Onje sve stvari stvorio bez uzorka i uveo ih u postojanje bezikakve poteškoće. On je čovjeka stvorio iz ničega i nemastvoritelja osim Njega. On je čvrstim uspostavio svojadjela i obdario svoja stvorenja. On je Pravedni koji nikadanasilje ne čini, i On je najmilostiviji kojemu sesve stvari vraćaju. Svjedočim da On čini poniznim svestvari pred svojom veličinom snagom svoje zastrašujućeuzvišenosti. On je sveopći kralj koji je podigao nebesai koji upravlja Suncem i Mjesecom poradi dobra svojihstvorenja, čije svjetlosti kruže sve do časa određenog.On navlači zastor noći na lice dana i zastor dana nalice noći. On ruši svakog neprijatelja i uništava svakogšejtana.Ništa nije podudarno s Njim ili nalik Njemu. On jeJedan i jedini Bog svih stvorenja kome se oni jedinomogu obraćati poradi svojih potreba. U svojoj naravi onnema aspekt ni očinstva niti sinovstva, i On nije podvrgnutonom trenutačnom. Njega se štuje u Njegovujedinstvu, On je Gospodar veličanstveni. On najprijesmjera, potom ozbiljuje htijenje, zatim zapovijeda, poznajei nabraja sve stvari. On daje smrt, a nakon smrtiiznova vraća u život. On daje bogatstvo i siromaštvo.On uzrokuje smijeh i plač. On približava i udaljuje.On katkada zabranjuje, a kojiput dopušta. Neovisnostje Njegova naročita prinadležnost. On je dostojan najboljegštovanja. Sve je u Njegovim rukama i Njegovamoć dominira nad svim. On je Pobjedonosan i Opraštalac,onaj koji molitve uslišava i najbolji Podariteljmilostivosti. On broji dahove i on je Čuvar jinna i ljudi.Njemu nije ništa teško niti mučno. Ne umaraju gastalna dodijavanja molitelja. On je Gospodar vjernikai Čuvar univerzuma; onaj Gospodar koga slave i hvalesva Njegova stvorenja, kako u časovima svoga napretkatako i u trenucima svojih golemih nevolja.Ja u Njega vjerujem, i u Njegove meleke, knjige i vjerovjesnike.Ja slušam Njegove zapovijedi i pokoravamim se, žureći da učinim bilo šta što se Njemu dopada iprihvaćam bilo šta što On sa svojim zadovoljstvom šalje.Takva je moja želja da opravdam Njegovo povjerenje itakav je moj strah od Njegove srdžbe; jer On je Gospodarod čije srdžbe nema nikakva utočišta, mada napotištenost On nije neosjetljiv. Ja sam Njegov sluga.Njega smatram svojim Zaštitnikom, prenosim ono štomi je On povjerio, strahujući da me, ako to ne izvršim,ne bi stigla golema kazna koju niko, ma kako biospretan, ne bi mogao zaustaviti, jer osim Njega nemadrugog gospodara. Zaista, On mi je stavio do znanjada ću, ukoliko ne ispunim ono što mi je On zapovijedio,iznevjeriti Njegovo poslanje; On, zacijelo, jamči mojusigurnost od ljudske štete i On je kadar odvratiti zlo odsvakog neprijatelja. Svojim prijateljima on jasno milostukazuje.Bog mi je, o ljudi, zapovijedio nešto što vam ja do sadanisam povjerio, a što ću vam sada prenijeti. Tri puta meDžibril posjetio, donoseći mi pozdrav od moga Gospodara,i zapovijedio mi da se moram zaustaviti na ovommjestu i kazati sve, bez ustezanja, to jest da je Alija ibnAbi Talib moj brat, nasljednik, halifa i vođa poslijemene. Njegov položaj i odnos prema meni je poput onogHarunova u prema Musau, s tim što nema više vjerovjesnikaposlije mene. On je postavljen nad vama saovlasti da zapovijeda nakon Boga i Njegova Vjerovjesnika.To je značenje odlomka kojeg mi je Najuzvišenijipriopćio u Kur’anu: “Vaši zaštitnici su samo Allahi Poslanik njegov i vjernici koji ponizno molitvuobavljaju i zekat daju.” (al-Ma’ida 55)Ja znam da Najuzvišeniji neće biti zadovoljan sve dokja ne izvršim ono što je On zapovijedio. Stoga znajte,o ljudi, da je Gospodar univerzuma naložio da Alijabude vaš princ i vladar, vaš imam i vođa, i da je učiniopodložnost njemu obavezom muhadžirima i ensarijama,građanima i stanovnicima pustinje, Arapimai Perzijancima, slobodnima i zatočenima, malima ivelikima, bijelcima i crncima, svima onima koji štujuBoga u jedinstvu Njegove naravi. Nad svima njimase proteže Alijina ovlast i njegovi nalozi. Ko god muse ne podloži, proklet je, a svi oni koji mu pokornostiskažu uživat će milost Božiju. Ko god posvjedoči njegovuistinitost i pravo, ko posluša i pokori se, Bog će muoprostiti.O narode, ovo je posljednji put da ja stojim među ovakvimskupom; stoga poslušajte moje riječi, povinujte semojim izričitim nalozima i primite zapovijedi vašegGospodara. Zaista, Bog je gospodar vaših života ivaš Stvoritelj, a potom je vaš učitelj i gospodin NjegovVjerovjesnik, ovlašten da zapovijeda, da vas savjetujei kazuje vam ono što je potrebno. Poslije mene je Alijavaš princ i vođa u slijeđenju zapovijedi Gospodarauniverzuma.

(Iz djela: Hayat al-qulub, na engleski preveo J.L.Merrick, pp. 334-339, uz određene preinake koje je načinio S.H. Nasr).

Sunijska inačica ove epizode, naravno, nije istovjetna onoj šiijskoj, ali postoje u sunijskoj hadiskoj literaturi brojna ukazivanja na poseban odnos između blagoslovljenog Poslanika, a.s., i Alije, i na događaje kod Ghadir Khumma koje su, svakako, protumačili na drugi način sunijski pravnici. U tom smislu je i onaj poznati Hadith al-manzilah, primjerice, u kojem Sa’d ibn al-Waqqas prenosi od blagoslovljenog Poslanika,a.s., da se obratio Aliji sljedećim riječima: “Nisi li zadovoljan da mi budeš ono što je Harun bio Musau, s tim što nakon mene neće više biti vjerovjesnika?” Ova se predaja nalazi u više od stotinu verzija unutar sunijskih izvora.Što se tiče hadisa o samom Ghadir Khummu, tako istaknuti izvori poput Sunana Ibn Majje, al-Tirmidhija i Ahmada ibn Hanbala posebice ga spominju. KodIbn Majje (al-Muqaddimah, Bab 11, hadis 116, svezak I, Kairo, 1954) u hadisu koji se odnosi na Aliju, blagoslovljeni Poslanik, a.s., veli: “On je mawla onome kome sam i ja mawla.” Kod Tirmidhija (Kitab al-manaqib, Bab 20, svezak V, p. 633, Kairo, bez godine izdanja) i kod Ahmada ibn Hanbala (svezak I, pp. 1, 84, 118, 119, 152, 331, i svezak IV, pp. 281, 327 i 370; i čak na nekoliko drugih mjesta, Bejrut, nedatirano) ponavlja se hadis u formi sljedećeg teksta: “Onome kome sam ja mawla, zacijelo je i Alija njegov mawla.”Ključno pitanje, prema tome, se ne odnosi na događaj na Ghadir Khummu ili na izbor Alije pred muslimanskom zajednicom kao mawla, potvrđen toliko puta u sunijskim i šiijskim vrelima, nego se odnosi na značenje riječi mawla, koja je protumačena u nekoliko značenja od sunijske i šiijske zajednice. Ova riječ dolaziiz arapskog korijena (wly), a pojmovi wali i mawla se pojavljuju u Kur’anu časnom, gdje su također protumačeni na različite načine od raznih tumača. Ovi pojmovisu izvedeni iz korijena koji u isti mah označava prijatelja, vladara, učitelja i nasljednika, kao što označava i neke druge ključne pojmove koje su kroz stoljećarazvili islamski mislioci, a pojam walayah/wilayah je jedan od najsloženijih unutar islamskoga mišljenja.Prema tome, nema nikakve sumnje da pojam mawla,zacijelo, sadrži značenje učitelja i nasljednika, no, da li on, također, označava i vođu zajednice u političkom smislu, koji nasljeduje blagoslovljenog Poslanika, a.s.,ili ne, to je ono na čemu nije postignuta saglasnost u vezi sa Poslanikovim, a.s., imenovanjem Alije kao svoga “nasljednika”. Ono što je danas važno jest to da se stvori bolje razumijevanje između sunija i šiija na osnovama povijesnih činjenica kako su one tradicionalno shvaćane, ali uz osvježena tumačenja u pravcu postizanja sklada među svim školama islamskoga mišljenja i uz ukazivanje na samog blagoslovljenog Poslanika, a.s., u čijem biću, mislima i djelima su se srela sva izvorna očitovanja islama u jednom jedinstvu koje bi trebalo poslužiti kao polazište i obrazac za sva pokoljenja muslimana i, posebice, za one današnje muslimane kojima jetako silno potrebno jedinstvo. Bilo kako bilo, Ghadir Khumm ostaje kao jedan od najznakovitijih trenutaka iz života Poslanika, a.s., utoliko više ukoliko se tičepotonje povijesti muslimanske zajednice. Poslije ovog značajnog događaja, blagoslovljeni Poslanik, a.s., se vratio u Medinu upotpunivši svoje zemaljske dužnosti i, potom, premda naoko u punom zdravlju i, zapravo, pripremajući se za vojni pohod prema sjeveru i obavljajući državne poslove, bijaše pozvan Gospodaru. Iznenada se razbolio, svladan groznicom, i nakon tri dana ozbiljne bolesti, preselio je u ruke svoga Stvoritelja 13. rebiul-evvela desete godine po Hidžri, ostavljajući iza sebe djelo koliko trajno, toliko i veličajno. Snagom Volje Božije ubogo siroče iz Mekke je zasvagda preobrazilo cijelu ljudsku povijest. Njegove zemne ostatke su pokopali Alija, Fatima i ostali članovi njegove obitelji u samoj kući u kojoj je živio, dok je medinska zajednica raspravljala o buduć87 nosti muslimanske zajednice u obližnjoj džamiji. Njegova uzvišena duša je uzašla na najviše nebo, u Božiju Prisutnost, kako bi čuvala i štitila, Božijom voljom, posljednju etapu putovanja životne karavane tog golemog dijela čovječanstva kome je bilo suđeno da slijedi religiju koju je on donio svijetu, religiju islam koja će trajati dok ljudi žive i dišu na ovoj Zemlji. Neka su blagoslovi i mir Božiji na njemu, koji je navlastito bio milost svjetovima.