Sistem vlasti u islamu

 

 

 Ehli sunnet vel džemaat smatra da Poslanik nikoga nije imenovao za nasljednika, nego je ostavio šuri da se dogovoreo halifi. Ovo je njihovo vjerovanje o hilafetu. O tome imaju jedinstven stav od dana kada je Božiji Poslanik, s.a.v.a.,preselio na bolji svijet pa sve do danas.

 

Pretpostavlja se da ehli sunnet vel džemaat praktikuje ovo načelo u koje vjeruju i brane ga svim silama. Ali, ako budemo malo istraživali o tome naći ćemo da su oni radili sasvim suprotno onome što su vjerovali.

 

Ne uzmemo li u obzir polaganje zakletve Ebu Bekru na dan Sekife, koju oni sami nazivaju pogreškom i da Allah sačuva njenog zla, naći ćemo da je Ebu Bekr izumio ideju nasljeđivanja hilafeta u islamu pa je odredio da halifa nakon njega bude Omer ibn Hattab.Isto tako Omer ibn Hattab je izabrao Abdurahman ibn Avfa da izabere za halifu jednog od petorice koje je Omer odabrao i naređuje mu da ubije one koji se suprotstave.

 

A kada je Muavija došao na vlast on je najbolje primijenio ovo načelo (nasljeđivanje prijestolja), pa određuje svog sina Jezida za nasljednika, a Jezid određuje svog sina Muaviju za svog nasljednika.Od tog vremena, hilafet prelazi iz ruke u ruku onih koje je Poslanik oslobodio na dan osvajanja Mekke s generacije na generaciju, pa je svaki halifa za svog nasljednika imenovao sina, brata ili nekog od svojih rođaka.

 

Isto su radile i abasijske halife od dana kada su uspostavili abasijsku dinastiju, pa dok ih nije nestalo. Isto su radili vladari osmanske države od dana kada je uspostavljena, pa do vremena njenog pada sa dolaskom Kemala Ataturka na vlast.Obzirom da ehli sunnet vel džemaat zastupa ovakav oblik hilafet u svim krajevima svijeta, i kroz cijelu islamsku povijest, danas vidimo da u Saudiji, Maroku, Jordanu i svim zemljama Zaljeva, primjenjuju ovo načelo nasljeđivanja vlasti koji su oni naslijedili od “njihovog dobrog selefa (prethodnika)”.

 

Pod pretpostavkom da je ispravna njihova teorija u koju vjeruju, a to je da je Poslanik, s.a.v.a., ostavio da se šurom izabere halifa i da Kur'an to potvrđuje, oni su radili suprotno Kur'anu i sunnetu i promijenili su sistem “demokratske šure” u sistem despotskog samovoljnog nasljeđivanog prijestolja.

 

A pod pretpostavkom da je Poslanik, s.a.v.a., hadisom odredio Ali ibn Ebi Taliba za halifu, kao što tvrde šije, onda se ehli sunnet vel džemat suprotstavio jasnom Poslanikovom sunnetu i Allahu, jer Božiji Poslanik ne radi ništa bez dozvole svoga Gospodara.I sami su svjesni da je ova teorija šure neispravna jer je prve halife nisu primjenjivale, niti radile po njoj. Isto tako su svjesni neispravnosti teorije “nasljeđivanja prijestolja” i potom to pravdaju hadisima:

 

“Poslije mene hilafet će biti trideset godina, a onda će doći silni kraljevi.”

 

I kao da oni žele ubijediti i druge u ono u što su sebe uvjerili, a to je da vlast pripada Allahu i da je on stavlja gdje hoće i da je vladare i sultane Allah odredio da vladaju ljudima, i zato im se mora pokoravati i ne smije se buniti protiv njih.Ovo je duga rasprava koja bi nas uvukla u raspravu o kada i kaderu, a o čemu smo govorili u knjizi Sa onima koji su iskreni i ne želimo se više vraćati tome.

 

Dovoljno je da znamo da se ehli sunnet vel džemaat još nazivaju kaderije zbog ovakvih njihovih tvrdnji.Rezultat je da ehli sunnet vel džemaat vjeruje u nasljeđivanje vlasti i smatraju to legalnim, zakonskim hilafetom.

To nije zato što je to naredio Božiji Poslanik ili što je on odredio nasljednika, jer oni to najoštrije negiraju, već zato što je Ebu Bekr odredio za svog nasljednika Omera. Omer je izabrao šestoricu koji će izabrati halifu, a Muavija je imenovao svog sina za nasljednika itd.

 

Niko od njihove uleme niti ijedan od Imama četiri mezheba nije rekao da je emevijski ili abasijski ili osmanski hilafet nelegalan i nezakonit. Naprotiv, vidimo ih kako žure položiti prisegu, dati podršku i legalitet njihovom hilafetu. Zato većina uleme tvrdi da je zakonit i legalan hilafet onog ko ga je silom uzeo i nije im važno da li je on dobročinitelj ili silnik, bogobojazan ili griješnik.

 

Dr. Ahmed Mahmud Subhi o ovome kaže:

“Stav ehli sunneta po pitanju hilafeta jeste potčinjavanje stvarnosti bez davanja podrške ili suprotstavljanja.”

[Nazarijjetu-l-imameti, Mahmud Subhi, str. 23]

 

Ali, stvarnost je ta da ehli sunnet podržava i takav hilafet, štose može vidjeti iz riječi Ahmed ibn Hanbela koje prenosi Ebu Jaala Fera:

“Hilafet je potvrđen i ispravan čak i kada se preuzme silom, a ne treba mu ugovor.”

 

U predaji Abdul ibn Malik Attara kaže:

“Ko sabljom pobijedi, pa postane halifa i sebe nazove emirul mumininom, nijednom muslimanu koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije dozvoljeno da zanoći, a da ga ne smatra vođom, bio dobročinitelj ili tlačitelj.”

 

Kao dokaz navodim riječi Abdullah ibn Omera: “Mi smo sa onim ko pobjedi!” I tako je ehli sunnet vel džemaat postao zalog ove novotarije - novotarije nasljeđivanja prijestolja - pa oni zakletvu polažu pobjedniku, bez obzira na njegovu pobožnost, bogobojaznost i znanje (bio dobročinitelj ili tlačitelj).

 

Dokaz tome je da je većina ashaba koji su se borili sa Poslanikom, s.a.v.a., protiv Muavije ibn Ebi Sufjana u nekoliko bitaka, kasnije su mu položili zakletvu i priznali ga za emirul-muminina, kao što su prihvatili Mervan ibn Hakema koga je Božiji Poslanik nazvao “slabićem”. Protjerao ga iz Medine i rekao: “Neće sa mnom stanovati ni živ, ni mrtav.”

 

I ne samo to, oni su prihvatili i hilafet Jezid ibn Muavije i položili su mu zakletvu da je on vođa vjernika, a kada se Husejn, unuk Allahova Poslanika, pobunio protiv njega, oni suga ubili, njega i njegovu porodicu kako bi potvrdili ispravnost Jezidova hilafeta. Neka ulema čak tvrdi da je Husejn ubijen sabljom svog djeda, a ima i onih koji do današnjih dana pišu knjige o “emirul mumininu Jezid ibn Muaviji”.

 

Sve ovo je njihovo pružanje podrške Jezidovoj vladavini, a osuđivanje Husejna, jer se pobunio protiv njega.Kada znamo sve ovo, ne preostaje nam ništa drugo do da priznamo da je ehli sunnet vel džemaat radio suprotno sunnetu koji pripisuju Poslaniku, a to je da je on ostavio šuru,dogovaranje i da muslimani mogu tako izabrati halifu.

 

A što se tiče šija oni se drže načela Imameta, a to je da su Allah i Njegov Poslanik odredili halifu eksplicitno.Kod šija je Imamet ispravan samo investiturom (određen autoritativnim tekstom) i može biti dat samo masumu, najučenijem, najbogobojaznijem i najboljem. Kod njih nije dozvoljeno dati prednost manje vrijednom pored vrjednijeg.

 

I zato vidimo da su oni, prvo odbili prihvatiti hilafet ashaba, a drugo hilafet ehli sunneta vel džemaata.Obzirom da tekstovi, predaje koje šije navode po pitanju hilafeta, se doista nalaze u knjigama, sahihima ehli sunneta vel džemaata, ne preostaje nam ništa drugo nego da priznamo da su šije oni koji se pridržavaju ispravnog, vjerodostojnog sunneta.

 

Bilo da kažemo da je to stvar šure ili investiture u pogledu hilafeta, jedino su šije u pravu, jer jedina osoba koja je određena i investiturom i šurom jeste Ali ibn Ebi Talib.

 

Niko od muslimana, bilo da je šija ili sunija, ne može tvrditi da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., ukazao na nasljeđivanje hilafeta, bilo direktno ili indirektno.Niko od muslimana, bilo šija ili sunija, ne može reći da je Božiji Poslanik rekao:

 

“Ostavljam vam šuru, pa izaberite koga hoćete za halifu poslije mene.”

 

Upućujemo poziv svima da nam donesu makar jedan hadis o ovome, a ako to ne urade, a neće uraditi, neka se vrate potvrđenom Poslanikovom sunnetu i vjerodostojnoj islamskoj povijesti.

 

Možda će onda pronaći pravi put i krenuti njime. Ili,oni kažu da je Božiji Poslanik zanemario ovo opasno pitanje i nije objasnio njegova učenja kako ummet ne bi ušao u svađe i slijepu fitnu koja bi pocijepala njihovo jedinstvo i skrenula ih sa Allahovog pravog puta.

 

A mi danas vidimo da i griješni vladari i tirani razmišljaju o životnom putu svog naroda poslije njihove vladavine, pa nastoje uvijek odrediti onoga koće ga zamijeniti, a kako da to ne uradi onaj koga je Allah poslao kao milost svjetovima!?