Imam pravovjernih, prvak od potomstva Poslanikova, kaže:
“Što se tiče nas, najviše djelimo ono što je u rukama našim i najdalekosežniji smo nudeći se smrti.”
(Staza rječitosti, izeka 120 )
“Gdje su oni koji su tvrdili da su duboko upućeni u znanje, mimo nas, lažući i čineći nepravdu nama, iako nas je Allah visoko uzdigao a njih ponizio, nas obdario a njima uskratio, te nas uveo a njih istjerao. S nama se traži uputa, a sljepilo otklanja. Doista Imami su od Kurejša. Oni su usađeni u ogranak ovaj Hašima. Drugi, osim njih, neće biti prikladni, niti drugima, osim njih, pristoji da vode poslove.”
(Staza rječitosti, govor 143.)
“Mi (Ehli-bejt) smo odjeća i drugovi, rizničari i kapije. U kuće se ulazi samo kroz kapije njihove, ko god u njih uđe drugačije a ne kroz kapiju lupežom je nazvan. Kur'anske dragocijenosti izrečene su u pohvalu njihovu i oni su riznice Milostivog. Kada govore Istinu govore. Ali kada šute. Niko ne govori. Neka predvodnik bude iskren prema sljedbenicima svojim. Neka sačuva razboritost svoju, neka bude od njih koji pripadaju svijetu onom zato što je otud došao i tamo se vraća.”
(Staza rječitosti, govor 153.)
“Oni su život znanja i smrt neznanja. Blagost njihova govori vam o znanju njihovom, vanjština njihova o unutrašnjosti njihovoj, a šutnja njihova o mudrosti govora njihova. Ne idu protiv Istine, niti se razilaze o njoj. Potpore su islama i utočišta zaštite. S njima je istina vraćena položaju svome a laži iščezla iz boravišta svoga i jezik njezin odrezan u korijenu njegovom. Oni su razumjeli vjeru pažljivo i brižljivo, a ne preko čuvanja i prenošenja, jer zaista prenositelja znanja je mnogo, a malo čuvara njegovih.”
(Staza rječitosti, govor 237.)
“Mi smo stablo Poslanstva, postajano mjesto poruke, spuštalište meleka, rudnici znanja i vrela mudrosti. Onaj koji nas pomaže i onaj koji nas voli očekuje milost, dok neprijatelj naš i onaj koji nas mrzi očekuje gnjev.”
(Staza rječitosti, govor 108.)
“...Porodica njegova je porodica najbolje, rodbina njegovaje rodbina najbolja, a stablo njegovo je stablo nabolje. Ono je izraslo u području svetom i izdiglo se u plemenitosti. Grane njegove su dugačke, a plodovi mu ne mogu biti dosegnuti.”
(Staza rječitosti, govor 93.)
“Kuda idete? Pa ipak kako su nastrane mislli vaše? Putokazi su postavljeni, naznake su jasne, a svjetionik je upravljen, pa kud idete u stranu i lutate dok su među vama potomci vjerovjesnika vašeg? Oni su uzde ravog, znaci vjere i jezici istine. Priznajte im isti polažaj valjani kao što ga priznajete Kur'anu i pristupite im kao što deve žedne prilaze pojilu. O ljudi, usvojite kazivanje ovo pečata vjerovjesnika – mir i blagoslovi Božiji neka su na nj' i na potomke njegove! - da onaj od nas koji je umro nije umro, da onaj od nas koji je istruhnuo, nije istruhnuo.
I ne govorite ono što ne znate, jer najviše je istine u onom što poričete. Prihvatite dakaz onoga protiv kojeg nemajte dokaze. Ja sam taj! Zar nisam pred vama radio po Kur'anu i zar nisam među vama ostavio potomke? Uzdigao sam među vama zastavu vjere i poučio vas granicama dozvoljenog i nedovoljnog. Ispravnošću svojom zaodjenuo sam vas odjećom sigurnosti i rasprostro vam vrlinu riječju svojom i djelom...”
(Staza rječitosti, govor 86.)
“Pazite na članove porodice vjerovjesnika vašeg. Stalno se držite puta njihova. Slijedite korake njihove zato što vas nikad neće ostaviti izvan poduke i nikad baciti u propast. Ako oni sjede, sjedite i vi, a ako se oni podignu, podignite se i vi. Ne idite ispred njih, budući da biste tako zalutali. Ne zaostajte iza njih, kako ne biste tako propali.”
(Staza rječitosti, govor 96.)
Ovo su riječi Imama Alija, koje se naročito tiču pročišćenog Ehli-bjeta s kojeg je Allah očistio svaku sumnju i nečistoću. Ja bih dodao da je historija najbolji svjedok nepogrješivosti Ehli-bejeta.
Ništa sem znanja, pobožnosti, blagosti, časnosti, izdržljivosti, opraštanja i drugih vrlina nije zabilježeno o njima. Oni su poznati po svim dobrim djelima koje Allah voli. Historija je najbolji svjedok da su pravednici iz ummeta, sufije, šejhovi razlicitih tarikata, Imami razlicitih škola mišljenja (mezheba) i bivši predvodnici, islamski učenjaci, svi su oni svjedočili njihovu posebnu odličnost i istaknutost u znanju i djelima, te mjestu koje zauzimaju odmah iz Božijeg Poslanika, s.a.v.a.
Stoga, nije poželjno da muslimani mješaju žene Božijeg Poslanika sa Ehlibejtom, dakle onima koje je Allah očistio, a Božiji Poslanik, s.a.v.a., sakupio pod svoj ogrtač. Ne primjećujete li da su Imami hadiskih škola, poput Muslima, Buharije, Tirmizije, Ahmeda, Nesaie i drugih, kada prenose hadise o vrednotama pojedinaca, prave razliku u svojim Sahihima između vrednota Ehli-bjeta i vrednota žena Božijeg Poslanika, s.a.v.a.
(Sahih Muslim, svez. 7., str. 130.)
Muslim prenosi u svom Sahihu o odličnostima Ali ibn Taliba od Zejda ibn Arkama da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., kazao:
“Ostavljam vam dvije vrijedne stvari. Jedna od njih je Allahova Knjiga, Kur'an. Ona je uže Allahovo, ko god je slijedi bit će upućen na pravi put, ko god je napustio on je skrenuo.”, i zatim je nastavio: “I moj Ehli-bejt. Allahom vas opominjem na moj Ehli-bjet (to je ponovio tri puta).”
Mi smo upitali: “Da li su njegove žene među Ehli-bejtom” Ibni
Arkam je odgovorio: “Ne, jer žena ostaje sa svojim mužem dok je on ne razvede, a kad je on razvede, ona se vraća svome ocu. Ehli-bejt je iz njegova korjena, oni su njegova skupina, njegovi bližnji kojima je uzimanje sadake zabranjeno.”
(Ibid., svez. 7., str. 123. )
Slično svjedočenje nam dolazi od Buharije i Muslima da je Aiša od porodice Ebu Bekra, a ne od porodice Božijeg Poslanika, s.a.v.a.
(Sahih Buhari, svez. 6., str. 86.; Sahih Muslim, svez. 1., str. 191.)
Kad je to tako, čemu onda ustrajavanje nekih tvrdoglavih osoba koje pokušavaju da ožive nesklad po svaku cijenu i da iskrive istinu u koju nema sumnje. Oni prokljinju šije samo zato što oni ne spominju istaknut položaj majke pravovjernih, Aiše. Zašto onda oni ne prokljinju svoje Sahihe i učenjake koji su isključili žene Božijeg Poslanika iz Ehli-bjeta?
“O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu. On će vas za vasa dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao - posticć će ono što bude želio.” Ahzab, 70-71