Prvo pitanje: O viđenju Allaha i Njegovom tjelesnom biću. Uzvišeni Bog u Časnom Kur'anu kaže: “Do njega ne dopiru pogledi.” An'am, 103 ;

 

“Njemu nije ništa slično.” Šura, 11

 

A kada je h. Musa zatražio da ga vidi odgovoreno mu je:

 

“Ti Me ne možeš vidjeti...” E'araf, 143

 

Pa kako onda prihvatate hadise u vašim Sahihima Buhariji i Muslimu u kojima se Uzvišeni Bog pokazuje Svojim robovima koji Ga vide kao što se Mjesec vidi u 14. noći mjeseca šabana.

 

(Sahih Buhari, svet. 7., str. 205.; Sahih Muslim, svez. 1., str. 112. )

 

Zatim, Bog svaku noć silazi na naše dunjalučko nebo (Ibid., svez. 2., str. 47.) , te Bog stavlja Svoju nogu u Džehennem i Džehennet i tako bivaju puni. (Ibid., svez. 8., str. 187 i 178.)

 

Zatim, Bog otkriva svoju potkoljenicu da bi ga mumini prepoznali, (Ibid., svez. 8., str. 182.; Sahih Muslim, svez. 1., str. 115.) te Bog se smije, On se čudi, ili pak, On poprima tjelesne obličje pa se kao takav kreće i mijenja pozicije. Dalje, On, po ovim rivajetima, ima dvije ruke, dvije noge i pet prstiju, tako da nebesa drži na prvom prstu, Zemlju na drugom prstu, drveće na trećem, vodu i tlo na četvrtom, a ostala stvorenja na petom prstu.

 

(Sahih Buhari, svez. 7., str. 33., Sahih Muslim, svez. 9., str. 181.)

 

Potom, On ima kuću u kojoj stanuje, a Muhammed, s.a.v.a., da bi ušao u nju mora tri puta tražiti dozvolu. (Sahih Buhari, svez. 8., str. 183.)

 

Uzvišeni Bog je daleko od toga da mu nešto bude slično i On je visoko iznad ovoga što mu oni pripisuju. O Gospodaru naš, Vlasniče slave i veličine, i Čisti i Sveti, kod Tebe tražim utočište od ovakvih opisa i predstavljanjaTebe sa ljudskim osobinama! Stavovi Imama Ehli-bejta po ovom pitanju je sljedeće: Svjetiljke i Svjetlost Božija u tmini znači to da je Uzvišeni i plemeniti Bog čist i lišen svake vrste tjelesnosti, sličnosti, očite slikovitosti, oblika, figurativnosti i bilo kakvih svođenja i reduciranja na određeni prostor.

 

Imam Ali ovim povodom kaže:

 

“Hvala se duguje Bogu, čiju slavu govornici ne mogu iskazati, čije darove brojitelji ne mogu izbrojati, a čije pravo ne mogu odužiti oni koji se trude, kojeg razumska hrabrost naviše ne može procijeniti, te shvaćanja zadubljenja ne mogu doseći. Njemu - za čije svojstvo nema granice nikakve, niti opisa ikakva - nije određeno vrijeme nikakvo i nije ustvrđeno trajanje nikakvo. On je stvorio svjetove svemoćnošću Svojom, rasijao vjetre samilošću Svojom, te Zemlju, koja se tresla, utvrdio planinama...

 

Tako svako ko Bogu pripisuje svojstva, priznaje Njemu slična, a ko priznaje njemu slična, smatra Ga dvojnošću, a ko ga smatra dvojnošću, priznaje dijelove za Njega, a ko priznaje dijelove za Njega krivo Ga shvaća, a ko Ga krivo shvaća označava Ga, a ko označava ograničava Ga, a ko ograničava određuje Ga brojem. Ko god kaže u čemu je On, drži da je On sadržan, a ko god kaže na čemu je On, drži da On nije na još nečemu On je Onaj koji jest, ali ne kroz pojavu dospijevanja u bivanje.

 

On jest, ali ne iz ne-jest. On je sa svime, ali ne u bliskosti tjelesnoj. On je različan od svega, ali ne u odvojenosti tvarnoj. On djeluje, ali ne u značenju kretanje sredstava. On vidi čak i kada nema ništa za gledanje među stvorovima Njegovima. On je samo Jedan, tako da ne postoji niko s kim se On može družiti ili koga On ne može opaziti u odsutnosti njegovoj.”

 

(Nehdžul-belaga, govor 1., str. 51. u prijevodu Rusmira Mahmutćehajića i Mehmedalije Hadžića)

 

Ovdje koristim priliku da pozovem mlade intelektualce i istraživače da obrate pažnju na ogromno blago koje je h. Alija ostavio iza sebe. Njegova predavanja koja su poslije sabrana u zbirku “Nehdžul-belaga” (Staza rječitosti).

 

To je knjiga koju osim Kur'ana, ne nadmašuje ni jedna druga knjiga. No, nažalost, zbog ostatka i tragova otvorene propagande, straha i prepreka nametnutih od strane Emeviskih i Abasidiskih kalira, ova izuzetno dragocjena knjiga je ostala nepoznata za većinu ljudi. I ja ne pretjerujem ako kažem da su u Nehdžul-belagi sadržane mnoge mudrosti i savjeti koji su ljudima u cijelom proteklom vremenu bili neophodni.

 

Znanja o ahlaku, sociologiji, ekonomiji, značajni prilozi o prostoru i tehnologiji, a napose o filozofiji, misticizmu, politici i mudrosti, sve se to tamo nalazi. Osobno sam ovu temu pokušao rasvijetliti sa svojom doktorskom tezom koju sam podnio na Univerzitetu Sorbona, u kojoj se poseban akcenat dao na četiri odabrane teme iz Nehdžul-belage, i stavio sve to na raspravu.

 

Tako sam stekao doktorat. Kamo sreće da su muslimani Nehdžul-balagi dali odgovarajuću važnost i sve njene teze, savjete i mudrosti pretražili i pretresli, ustanovili bi da je ona neiscrpno more u kome bi istraživači uvijek mogli naći skupocijene školjke, bisere i merdžane.

 

Napomena:

 

Postoji jasna razlika izmedu dvije akide (vjerovanja): akida ehli-sunneta ve'ldžema'ata koja sadrži da je Bog tjelesnog karaktera i tako po njima Uzvišeni Stvoritelj ima tijelo i oblik koje je moguće vidjeti i pogledom obuhvatiti, pa ga tako zamišljaju kao čovjeka, koji silazi dole, koji ima stan i kuću...., i tu je niz drugih nelogičnih usporedbi od kojih je Uzvišeni Bog čist i daleko.

 

Šiitska akida drži da je Bog čist i lišen od bilo kakvih fizičkih i tjelesnih karakteristika, a Njegovo viđenje na dunjaluku i ahiretu drži nemogućim. Osobno sam uvjeren da je predstava o fizičkom viđenju Boga, u što vjeruje ehlu sunnet, preuzeta od Jevreja. I to je učinjeno za vrijeme ashaba kada je u vrijeme halife Omer ibn Hattaba, Jevrej Ka'b al-Ahbar primio islam i počeo propagirati i širiti slična vjerovanja, a potom su neki naivni ashabi poput Ebu Hurejre i Wahb ibn Munabiha nasjeli na ovo. To je vidljivo i iz činjenice da je većina ovakvih rivajeta prenesena od strane Ebu Hurejre kao što je to slučaj sa Buharinim i Muslimovim sahihima.

 

U mojim prijašnjim raspravama sam spomenuo da Ebu Hurejre nije pravio razlike između poslanikovih hadisa i govore Ka'b al Ahbara. To je bil toliko izraženo da ga je jednom prilikom Omer ibn Hattab osobno udario povodom njegove verzije hadisa da je Allah, dž.š., stvorio nebesa i Zemlju za sedam dana i zabranio mu daljnje prenošenje hadisa u svezi s ovom temom.

 

I sve dok ehli sunnet bude ustrajavao na svome uvjerenju da su Buharija i Muslim sahih (istiniti) i vjerodostojne knjige hadisa, a Ebu Hurejru smatrali prvim i najodabranijim prenosiocem hadisa, i dok ne ostavi ovako slijepo slijeđenje, neće moći promjeniti svoje akidu. Jedini način je da se okrene pravom i istinskom izvoru upute Poslanikovom Ehli-bejtu, njegovim Imamima i “vratima grada znanja”.