Ostao sam uznemiren i zbunjen puna tri mjeseca. Cak i u snu, moja pamet je bila savladana i potresana sumnjama i strahom za vlastitu sudbinu zbog uznemirujucih otkrica o velikim ashabima cije zivote sam proucavao. Pronalazio sam mnogo iznenadjujucih suprotnosti u njihovom ponasanju. Za vrijeme vlastitog zivota sam bio odgojen da poshujem i da se divim tim velikim ljudima, vjerujuci da svako nepostivanje i lose govorenje o njima mogu donijeti nesrecu.

Citao sam u knjizi "Hajat el-Hajvan el-Kubra" od Damirija ovu pricu "Jedan covjek je jahao u karavanu zajedno s prijateljima. Za vrijeme putovanja poceo je da govori uvrjedljivo o Omeru ibn Hatabu, dok su ga prijatelji nastojali odvratiti od toga. Kada je otisao da obavi nuzdu, crna zmija ga je ujela od cega je ubrzo i umro. Kada su mu iskopali kabur, pronasli su crnu zmiju unutra; kada su iskopali na drugom mjestu, opet su pronasli zmiju. Svaki put kada bi iskopali kabur, pronalazili bi zmiju.

Onda im je jedan uceni covjek rekao: "Kopajte gdje god hocete, cak i ako bi kopali na kraju svijeta pronasli biste crnu zmiju. To je zato, jer Allah hoce da kazni ovog covjeka u ovom zivotu prije kazne na ahiretu zato sto nije postovao vodju Omera". Tako, u isto vrijeme dok sam ulagao veliki trud istrazujuci, osjecao sam strah i bio zbunjen. To je i zato sto sam vjerovao da su najbolje halife bili Abu Bekr el-Siddik, onda Omer ibn Hatab el-Faruuk, kojim je Allah razdvajao lose od dobroga.

Poslije njega dolazi Osman ibn Affan Zul-Nurejn, pred kojim su Allahovi meleci osjecali stid i nakon njega dolazi Alija ibn Abi Talib, vrata u grad znanja. Poslije ovih cetiri dolazi ostalih sest od desetorice kojima je bio obecan Dzennet. To su bili Talha, Zubejr, Sa'ad, Sa'id, Abdul-Rahman i Abu Ubejdah. Poslije njih dolaze svi ashabi. Vezano za njih kazu da Kur'anski ajet: "Mi ne pravimo razlike medju Njegovim Poslanicima..." prenosno znaci da Muslimani ne smiju praviti razlike medju Poslanikovim ashabima.

Zbog svega toga sam se plasio za sebe. Mnogo puta sam trazio od Allaha da mi oprosti. Takodjer, nekoliko puta sam pomislio da izostavim sve to sto me je dovodilo da sumnjam u karaktere ashaba Bozijeg Poslanika, ali sam znao da bi me to odvelo u jos vecu sumnju. Za vrijeme tog perioda, kroz razgovore s nekoliko alima pronasao sam mnogo suprotnosti koje nisu mogle biti prihvacene od strane jednog intelektualca.

Ovi alimi su me upozoravali da ce Allah oduzeti od mene Svoj rahmet i spustit nesrecu na me ako nastavim s proucavanjem o ashabima. Njihovo neprestano suprotstavljanje i njihovo odbijanje svega sto bih rekao, zajedno s mojim istrazivackim duhom i zeljom da dodem do istine, prisilili su me da nastavim s radom.